Novel Skulduggery | The History google.com, pub-7050359153406732, DIRECT, f08c47fec0942fa0
top of page

Skulduggery
Paul Rushworth-Brown

Skulduggery" is a gripping historical novel that delves into the struggles and complexities of rural life in a bygone era. With a keen focus on characters and their experiences, the story weaves a tapestry of emotions, hardships, and human connections. Set against the backdrop of a quaint village named Haworth, the novel follows the life of Thomas and his mother Margery as they navigate the challenges of their time. The author paints a vivid picture of the family's daily struggles, from tending to their fields and livestock to dealing with illness and loss. The prose immerses readers in the harsh realities of the period, evoking empathy for the characters and their plight. The story's strength lies in its portrayal of the relationships between characters. Thomas's reminiscences of his father's battle with illness and his mother's unwavering dedication provide a poignant glimpse into the depths of love and sacrifice. The depiction of family dynamics adds a layer of emotional depth

A family of copyholders, live each day in isolation from the village, but an attack on one of their own puts them all in grave danger. This story carefully navigates the backdrop of the English Reformation, populating it with likable and despicable characters, and casting them in a fully realised historical mystery setting. It's a
slice of history that's totally, tterly believable, and unbelievable. The twists will surprise and the ending is totally unexpected even for the most astute of readers. A 16th century who dunnit.
 

POGLAVLJE 1

NEDOSTAJU ISKRE

 

Vremena su 1603. bila teška i bilo je smicalica i podvala koje su počinili i domaći i strani ljudi. Dobra kraljica Bess je umrla, a kralj James sjedi na prijestolju Engleske i Škotske. Njegova vladavina nije bez problema jer je uoči njegovog drugog parlamenta otkrivena katolička urota protiv njega.Ovo je trebalo postati poznato kao... the Barutna zavjera.

          England erupted with sectarian violence i obećana vjerska tolerancija kralja Jamesa bila je gotova. Zemlja je bila u nemiru dok su se odnosi između Jamesa i njegovog parlamenta pogoršavali. Zemlja se suočila s financijskim pritiscima i rastućom inflacijom. Među siromašnijim slojevima vremena su se mijenjala. Hrane je bilo malo, bilo je rašireno siromaštvo, a katolici su mučeni i zatvarani zbog svojih uvjerenja. Parlamentu je predstavljen zakon kojim su zabranjeni svi engleski sljedbenici Katoličke crkve. Dvjesto milja daleko, u močvarama Yorkshirea, životi jedne obitelji zauvijek će se promijeniti.

​

***

​

          The Pennine moors, a lijepo, surovo mjesto blizu neba, surovo i grubo, bez granica osim horizonta koji je na nekim mjestima trajao zauvijek. Zeleni pašnjaci i krivudava brda, boje oker, smeđeg i ružičastog vrijeska u proljeće. Zeleni kvadrati dijelili su zemlju s jedne i s druge strane puta. Ovce guste vune i tamne njuške pune su brda i doline. Jednosobne kolibe su raštrkane, iz nekih suklja dim, iz drugih ne. Suhozidi dijele i padaju, šarenilo zelenog, zelenijeg i zelenijeg. Duge trave šapuću drevne tajne njišući se na prohladnom vjetru čekajući ljetne mjesece. Dok sunce zalazi, srebrnasti bek svjetluca među maglovitim, duhovitim stablima koja se nižu uz obalu beka. Krajolik pjeva svoje pjesme u ritmu dana, zbor odjeka s valovitih brežuljaka. Oblaci se nižu duž horizonta i proširuju jaz između plavetnila i močvare Haworth.

          Thomas Rushworth, a man srednje visine, lica izgladnjelog od oštrog vjetra i oštrog žarkog ljetnog sunca Penina, dječački dobrog izgleda otvrdnulog zimskim mjesecima, osnažen i budan. Guste tamnosmeđe obrve okrunjene su iskrenim, duboko usađenim očima, ravnim nosom i širokom, isklesanom bradom.

          A tricorn felt hat, umrljan znojem i lagano nagnut, zasjenjujući njegov izraz. Šešir je ocrtavao istrošeno, kožasto lice i dopuštao da mu gustina dugih pramenova dopre do potiljka i pokrije gornji dio ušiju. Šešir, malo prevelik, ali spušten izlizanom vrpcom pješčane boje na dnu krune. Obrijana sjena, ali s blagim urezom na bradi od stare čelične ravne oštrice koju je koristio. Dugačka bijela košulja posivjela od čestog pranja otvorena na vrhu da bi se vidjele kovrčave dlake na prsima, prošarane sijedim, koje su virile. Skrivao je njegove snažne nadlaktice, rođene satima na poljima, koje su se sužavale prema zapešću i njegove grube, žuljevite ruke. Nosio je crvenu otrcanu tuniku od ovčje kože iskrzanu na dnu rastegnutu i pričvršćenu preko prsa s dvije kožne vezice. Smeđi jakni obojen biljnom bojom i širokim rukavima od ovčetine na vrhu. Usko, prljavo crijevo krem boje prekrivalo je obje vitke noge od kukova do struka, zamrljane dnevnim uzgojem. 'Zakrpa na bakteri', slične boje kao crijevo, prekrivala je područje prepona, ali Thomas nije nalazio potrebu reklamirati svoju muškost za razliku od nekih drugih u selu. Zaprljane kožne i vunene cipele zavezane na vrhu olabavo su se skupljale oko njegovih gležnjeva, a tanki kožni potplati davali su sve od sebe da zadrže neprijateljsku zemljanu hladnoću. Nije visok, već samouvjeren čovjek zbog čega se činio višim. 

          It had been a severe zima i desetotjedno duboko smrzavanje učinili su život nepodnošljivim za Thomasa i njegovu obitelj. Stabla su se cijepala, ptice su se smrzavale na smrt, a putnici su pričali priče o zaleđivanju Temze, zaustavljanju riječnog prometa i dopuštanju ljudima da hodaju preko nje. Thomas se sjetio priča koje mu je otac pričao dok je bio dječak o velikoj suši koja je bacila kralja i državu na koljena i sjećanja na ljeto kada je poplava uništila usjeve i desetkovala zalihe hrane. Thomas je tada bio tek dječak, ali se još uvijek sjećao osjećaja napada gladi koje je osjetio kad je njegova majka pažljivo podijelila ono malo kruha i porcije što su imali na male dijelove za svoju šesteročlanu obitelj. 'Bolje i napadi gladi nego pribjegavanje jedenju nezamislivog čemu su drugi u selu podlegli', rekao je njegov otac. Sjedio je tamo na tvrdom beskompromisnom drvenom stolcu grijanom središnjom vatrom, pušeći svoju glinenu bačvastu lulu i nijemo zureći u plamen.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Sjaj vatre odbijao se od njegova lica i osušio sloj blata koji je prekrio njegove kožne i ovčje kože navlake za noge. Miris njegovih muških mirisa dnevnog rada, koji je postao još oštriji zbog topline vatre, dopirao mu je do nosnica, ali ga je brzo nadjačalo nedavno ispuštanje zaparenog izmeta krave koja je živjela u kutu jednosobne kolibe.

          He could feel the breeze šuljao se kroz otvore u zatvorenim kapcima, i to ga je podsjetilo na popravak ljepila i pletera koji je bio potreban na vanjskom dijelu suprotnog zida. Posao za ljeto nakon sjetve, pomislio je. Gledao je iskru koja je izletjela iz vatre i nakratko zapalila komad slamke, prisilivši engleskog mastifa da se premjesti na sigurniju udaljenost. Plamen se brzo ugasio vlagom izgažene slame i mokrim zemljanim podom koji je na trenutke plavio proljetne kiše. Cijelo to vrijeme Bo, živahni štakorski terijer, smjestio se u jednom kutu ognjišta, jednim okom na svom gospodaru, a drugim na kolijevci sa sijenom, njegovom omiljenom mjestu za lov gdje je mogao biti siguran da će ga ogrebati i potapšati, nagradu za brisanje od štetnika.

          His wife silently stirred the lonac u kotlu, pazeći da se dodano zrnje ne zalijepi za dno. Zec bez crijeva uhvaćen u zamku sinoć je dodao bogat protein u mješavinu, dragocjenu nagradu.

          The smoke from the fire pomiješan sa slatkim mirisom Thomasova duhana za lulu, koji je ispunio prostoriju koja je bila vječno zadimljena. Nisu imali dimnjak i bilo je prerano u sezoni za otvaranje kapaka noću. Pitao se jednog dana hoće li imati dimnjak.

          Bo, hearing a familiar zašuškao u sijenu, naćulio uši i svu svoju pozornost usmjerio na brdo sijena na kojem su trenutno tješili kravu i jedno janje. Lagano se podigao s poda, prebacivši svoju težinu naprijed, krenuo je polako, ali namjerno prema zvuku, ali ne odajući previše kako ne bi prestrašio svoj plijen.         

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ 'Pssst, što je to pas?' Rekao je širokim jorkširskim naglaskom.

          Bo briefly looked at his gospodar prije nego što ga je instinktivna usredotočenost nadvladala, mahao je repom u iščekivanju, podigao glavu i jurnuo prema grbi sijena koja se polako pomicala, ne razmišljajući o neočekivanom janjetu koje je pobjeglo od napada kako bi se sklonilo na najudaljeniju stranu krava koja je, naviknuta na takav metež i ravnodušna, nastavila preživati.

          The English Mastiff, a ogroman pas koji nije imao okretnost svog sićušnog prijatelja mahao je repom. Gledao je Boa kako trči i zaranja njuškom najprije u hrpu sijena nasrćući na štakora. Bilo je gotovo upola manje od njega i gotovo jednako dugo s repom; zgrabivši ga za središnji dio hrpta, izbacio ga je iz pokrova pazeći da ga u prvi mah ne ugrizu njegovi požutjeli zubi oštri kao britva. Štakor je, osjetivši svoju smrt, nespretno sletio, ali se oporavio i pobjegao uz dno zida. Bo je odskočio od sijena i opet nasrnuo, ali ovaj put jače zagrizavši kralježnicu, popucavši kralješcima i demobilizirajući svoju nagradu dok je s treskom letjela na zemlju. Engleski mastif je zalajao u znak podrške i gledao kako Bo teži prema svojoj nagradi.

          'REX BEHAVE.' Vikao je Thomas. 

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ Rex je uzbuđeno mahao repom, ali je ležao na sve četiri s visoko podignutom glavom u iščekivanju.  Stojeći nad mokrim, mlitavim, krvavim lešinom, Bo je promatrao_cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ za znakove života.   Iznenadni trzaj izbezumio ga je. Uhvativši mlitavu lešinu za vrat, divljački mu je mlatio glavu s jedne strane na drugu. U posljednjem je trenutku izgubio stisak i gledao kako štakor udara o zid. Rex je ponovno zalajao. Bo je još jednom nasrnuo, ne grizući, već njuškajući i gurajući njuškom kako bi dao znakove života. Svoju je žrtvu zadnji put duboko ugrizao za vrat, pustio je i ponovno ugrizao. Zadovoljan što je izvršio zadatak, stao je iznad štakora i podigao glavu u znak odobravanja.      

          His master grabbed its long repom i bacio ga kroz vrata da ga pojedu seoski psi. Bo ga je pokušao slijediti, ali Thomas je brzo zatvorio vrata u iščekivanju, a zatim ga je počešao iza ušiju dok se vraćao na svoj stolac pokraj vatre. Rex je zauzeo svoj položaj do Thomasovih nogu, čekajući priznanje za svoju ulogu u lovu. 

          The Mastiff raised his broad glava s lubanjom naslikana crnom maskom koja je bila uobičajena za pasminu. Pas je mogao čuti korake, ali bili su prepoznatljivi, pa je mahnuo repom i spustio svoju masivnu glavu natrag na svoju robusnu šapu smeđe boje. Zasun se podigao i spuštao i opet podizao, vrata su se otvarala šaljući dim iz vatre kovrčajući i raspršujući se prema gredama kao da bježe od iznenadne hladnoće u sobi. Thomas se okrenuo, podižući ruku u nestrpljivoj gestikulaciji. 'STAVITE DRVA U RUPU MOMČE!' Ljutito je povikao.

          Wee Tom came running in , brzo za njim i njegova starija sestra Margaret., koja je brzo zatvorila vrata kako ne bi izazvala gnjev svog oca.

          'Where have ya' bio momak?'  

          'Running on the green .' Mladi Tom zastao je ispred ognjišta i pogledom pronašao mastifa koji je podigao glavu. Lagano se nasmijao i otrčao do mjesta gdje je pas mirno ležao. Mladi Tom sjeo je psu na leđa i uhvatio ga za uši. Pas je spustio glavu i strpljivo gunđao, dopuštajući mladunčetu da radi po svom. Tom je skakutao gore-dolje na psećim leđima dok je slinava linija driblinga padala iz kuta pseće sjajne usne i sakupljala se na zemljanom podu ispod njega.

          'Leave the poor beast , Tom!' vikao je otac.     

          Margaret walked over and lifted Tom ga balansira na njezinu boku, 'Hajde brate, skoro je vrijeme za večeru.

Neće proći dugo prije nego što će imati jednog od svojih ako Bog da. Ali tko bi želio odgajati dijete na ovom svijetu, pomisli njezin otac. Njegova druga kći već je sudjelovala u ceremoniji imenovanja i sada je živjela daleko. Rijetko ju je viđao jer Haworth nije bilo najpristupačnije mjesto do kojeg se moglo doći, osobito zimi, ali je često mislio na nju i svake se večeri molio za njezinu sreću.

          Agnes spooned some of the tri dana staru posudu, kojoj je dodala žitarice, grašak, grah i luk iz vrta. Na zdjelu se stavljao komad tamnog raženog kruha i predavao gazdi kuće.

          'Ta wife, I mogao sam pojesti gospodareva konja«, rekao je uz vragolast osmijeh.

          'Husband, I don 'Mislim da Lord Birkhead ne bi bio sretan zbog svog nestalog konja,' odgovorila je bez stanke drsko se smiješeći.

          'Well, if he postane deblja, konj će biti zdrobljen zbog njegove visine, pa je bolje da se zvijer iskoristi za veću svrhu.' Svi koji su čuli smijali su se zamišljenom prizoru konja koji pada pod težinom gospodara vlastelinstva. Svi osim bake Margery, koja je sjedila leđima okrenuta suprotnom zidu, daleko od hladnoće koja je dopirala s vrata. Snažno se borila da zadrži oči otvorenima, a opuštanje mišića na njezinu vratu omogućilo joj je da joj brada padne i da se ponovno steže kako ne bi propustila večernji obrok.

          She noticed the rest of kućanstvo se nasmijalo i nagnulo naprijed 'Što si rekao sine, nisam čula', rekla je sa sve većim nestrpljenjem i znatiželjnim pogledom.

          The poor dear's hearing is gotovo da je nestala, pomislila je Agnes, nije joj moglo još toliko preostati, ali ona je lukava stara djevojka koja vidi i čuje više nego što misli.

          'It's alright Margery, Thomas nas je upravo obavještavao o zdravlju gospodara dvorca.

          The old woman, never unatrag u davanju do znanja njezinim mislima, 'Gospodaru' dvorca? Taj gad je usmrtio tvog oca! 'Bez koliko toliko za 20 godina službe, nije mu mogao odati počast ni na sprovodu. Znao je da ima kraljevo zlo, i još ga je radio od zore do mraka dok je on klonuo. Za njega nema kraljevske ceremonije.' Lice joj se namrštilo.

          The excitement had taken its i počela je kašljati, hrapavim kašljem u prsima koji je uzrokovao otežano disanje. Napokon je pročistila grlo i ispljunula sluz u vatru. Sletio je na stijenu ognjišta i počeo klokotati; opseg crveno-zelene mrlje osušio se dok je sjedila kako bi vratila energiju utrošenu tijekom dreke.

          She wiped the remaining spittle iz njezine brade rukavom i gledala kako Thomas lomi kruh i umače ga u zdjelu, brzo ga trpajući u usta kako bi osigurao da ne kaplje uzalud. Uzvratio je i otvorio usta dok je izlazila para, a lice mu je postalo crveno i zgrčeno od vrućine prvog zalogaja. Thomas je brzo mahnuo rukom ispred usta, lepezajući, snažno pokušavajući ohladiti vrući zalogaj namočenog kruha koji mu je palio nepce. Već je osjećao kako se formira opuštena koža i znao je da će proći dan prije nego što jezikom uspije gurnuti opuštenu mrtvu kožu s njezina mjesta.

          'God wife are you pokušavaš me ubiti dovoljno je vruće da počnu kovati kovači.' Izjavio je uzimajući glinenu vrč piva od Margaret koja je, smiješeći se, brzo reagirala na očevu dilemu.

          He guzzled the ale, umirujući nepce, ali područje je i dalje peckalo kad ga je dotakao jezikom.

          'Maybe you won' ne žuri ti se ubuduće rugati se večeri, sine«, šapnula je Margery.

          Unperturbed, Agnes stirred the lonac i odgovorio: 'Pa 'usband što ste očekivali, došlo je s vrućeg mjesta. Bi li radije hladno?'

          She poured some of the gulaš u drugu zdjelu za malog Toma, puhajući u njega da ohladi njegovu žestinu.

          Tom ran over to climb gore na očevu krilu. Otac mu je brzo stavio zdjelu na panj pokraj stolca, uhvatio ga oko struka podižući ga da puše maline o kožu na njegovom trbuhu na veliko zadovoljstvo. Zahihotao se, pa je njegov otac to učinio ponovno prije nego što ga je posjeo u krilo, nježno mu češljajući kosu. Agnes je pružila svom mužu drvenu žlicu i zdjelu.

          Agnes looked on contentedly, nasmiješila se, a zatim namrštila, prisjećajući se njegove bolesti kao bebe, i zahvalila je Gospodinu na njegovoj milosti.      

          Agnes served young Margaret, koji je odnio zdjelu majci Margery koja je privremeno zadrijemala. Kosa joj je prekrivala pramen na čelu dok je naslonila glavu na zid. Oči su joj bile zatvorene, usta otvorena dok je duboko udahnula. Duboka, grlena vibracija izašla je iz njezina grla. Njezina debela vunena kirtla skupljena je uz njezine noge, držeći zbirku slamnatih dodataka.

          Young Margaret touched her on rame, 'Bako, jesi li budna? Evo tvog čaja i piva.

          Of course, I' budan sam glupa djevojko, jesi li mislila da sam mrtav?' Dok je pokušavala glavom odagnati omamljenost. 'Ne još. Uskoro, ali ne još.' Baka je ispravila kukuljicu, sjela uspravnije, uspravnije koliko su joj to dopuštale krivulje leđa, uzela zdjelu i počela puhati u nju, ponovno se nakašljavši pritom.

          She took her first spoonful , 'Ukusna Agnes, još bolja nego jučer i prekjučer.' Rekla je pro dok je podizala drvenu žlicu usnama da puhne u nju prije nego što je stavi u usta.

          With an utterance that only Agnes i Margaret mogle su čuti kako je promrmljala: »Možda bi trebalo malo potpaliti vatru prije posluživanja. Vruća kaša sprječava hladnoću.' Drsko gledajući u zdjelu kako bi izbrisala sumnju sa svog sina.

          Thomas looked over to see Margaret i Agnes cerekaju se baki, trudeći se zadržati ukočenu gornju usnicu. Nije mogao čuti što je rekla, ali je znao da je on prokletstvo njezinog prigušenog kolokvija.    

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ 'NE DAJ NAM OBRAZ MAJKE INAČE ĆU TE POSLATI U PAČJU STOLICU!' Thomas je zaurlao prijetećim tonom, ali je zatim postao tih i samozadovoljan vidjevši veselu iskru u očima svoje žene i kćeri.

          Margery looked at him, progunđao je nedosljedno i uzeo još jednu žlicu, namigujući mladoj Margaret.

          'Dead, she' Vjerojatno će nas sve nadživjeti,« promrmlja Thomas primijetivši Agnesin prezir zbog njegovog nedostatka poštovanja, prosuđivanja i nedostatka empatije.

          Thomas watched his mother through zadimljenost vatre. Bore na njezinu čelu pričale su mnoge priče poput godova na drvetu. Reformacija, crna smrt, rat za koji je još napominjala da je uvijek odana kući Lancaster. Njezina pohvala dobroj kraljici Bess.

          He heard the bell of večernja zvonjava, podsjetnik na molitve i dolazak noći, i podsjećala ga je na posao nadolazećeg dana.

          Wee Tommy still sat on očevo krilo; otac mu je pomogao staviti žlicu u usta, iako mu je više tekućine curilo niz bradu nego što je bila meta.

          'Gew on son get ta ya' majko.' Spustio ga je i potapšao po stražnjici, ponosno ga promatrajući dok joj je prilazio.

          Grandma had finished her pottage i sjedila je nagnuta naprijed, s drvenom zdjelom i žlicom i dalje u krilu, a vrč piva još uvijek napola pun iz kojeg je kapao sadržaj zbog kuta pod kojim ga je držala.

  CHAPTER 2

THE OLD WOMAN'S SECRETS

Thomas took a deep breath, shaking off the heavy weight of memories that clung to him like the damp Yorkshire mist. While Agnes fed the wee one, he looked over at his mother, remembering the difficulty she had faced in his father’s last days. Weeding the hide through the day, cooking, washing, and tending to father through the night. She was much younger then, but firm and of high morals and wished no ill of her husband. As a young lad, he often wondered if they loved each other because they never showed any affection outwardly. The question was answered many years later when his father got the sickness; he could hear his mother quietly weeping in the darkness of the night and his father trying to console her between raptures of coughing and wheezing.

       By day he continued to work the fields, often kneeling in the dirt trying to fight against an uncontrollable fit of coughing. You could hear him trudging home through the mud, a constant drizzle making it difficult for him to see. His cold, wet clothes clamped against his feverish skin. Eyes deep in their sockets darkened by rings of tiredness, foreboding and worry, for he knew not what would become of his family once he was gone. He would stagger in out of the weather and collapse on the bed, often spouting delirious ravings as mother undressed him and dried him as best as she could.    

       Often, he wouldn’t get up again and remained there to battle the growing ache in his chest, coughing to try to get some respite from his clogged airways.

      His persistent choking cough was always followed by the splatter of blood in the rag that mother, Margery, continually rinsed and gave back to him. The wakening, delirious ravings and night sweats, the chills, chest pains and shortness of breath and the irreversible weight loss. His mother tried to feed him broth, but most times it would end up coughed over mother and dribbling down his chest. This all ended one night when the coughing stopped, and the wheezing quietened, eventuating in dark, solemn, peaceful silence.

​

​

​

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

     

 

      Not much had changed for the grown up Tommy, now called Thomas by all as a sign of respect. He thought back to the times as a youngster. His father and mother had to tend to the fields for the lord from sunrise until sunset, pruning, weeding, scaring birds in spring, harvesting and ploughing in summer and smoking and weaving in autumn. They had to spread manure to prepare the fields for the crops, prune branches, harvest the hay, and cut the wheat. Not to mention collecting the brew from the lord’s favourite cottage to appease his alcoholic tendencies and wash down the pheasant and imported wine.

      As they climbed Sun Street, Thomas couldn't help but reflect on the passage of time. The quaint cottages and merchants' stalls were a stark contrast to their cruck cottage and the grueling days he spent toiling in the fields with his father. Life had a way of moving forward, bringing change even to the quietest corners of Haworth.

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

      The manor house at the foot of Main Street loomed ahead, with its large cut ashlar gritstone and deeply recessed mullioned windows. A symbol of authority and privilege. Thomas couldn't shake the memories of he and his Da at the manor court, the oaths sworn to Lord Birkhead, and the laborious tasks that came with the copy-hold for the land called Hall Green. Its non-arable soil, demanded his attention and sweat in exchange for the right to live on it.

 As they trudged through the muddy paths, Thomas marveled at the resilience of the Yorkshire landscape. The constant drizzle, the furrowed fields, and the dog barking in the distance were familiar companions. These were the elements that shaped his youth, the backdrop to the story of his family.

       They were good times and bad, happy times and sad. Around harvest time, father would often carry him on his shoulders through the fields on a Sunday after church. He would swing him around by the hands so that his feet acted as a sickle to cut down the wheat. They would play hide and seek in the long wheat stalks. He was always able to sneak up on him, but he knew his father allowed him to, laughing and acting surprised when he did.

      Da never spoke much of his family, saying that they moved up here from Mould Greave when he was a very young lad. He said that his father left for war one day and didn’t return, even though his mother waited and waited. One day she got the sickness and passed, leaving him and his elder brother and sister to fend for themselves.

       The mention of the church tower of Saint Michael and All Angels brought forth memories of his father's final resting place. The solemnity of the burial, the flickering candles, and the shadows dancing on the black cloth seemed to be etched in his mind.

The man he once knew as strong and resilient had succumbed to the merciless grip of illness. Thomas was only seventeen when his father passed, but he could still remember looking through the gap between the black loose-fitting curtain and the wattle wall, put up to separate the living from the dead. His last sight was one of sadness, as his mother Margery and her cousin silently dunked cloths in cold water and gently wiped the soil of a lifetime from his body. Margery was solemn but did not cry as she realised the living hell that had tortured her husband for the previous three months and now she knew he was at peace.

      He laid there outstretched on a makeshift bench put together with some locally sourced planks. He was completely naked except for a loin cloth which covered his more modest parts. The once muscular physique had wasted away and the bones of his ribs protruded through the pale, loose skin. The muscle in his arms had deteriorated, and now unapologetically sagged loosely to the table. His unshaven face was turned slightly, and his hair messed and wet where his mother had wiped the grime from his forehead. Silently, he continued to watch as they wound his body in a winding sheet, covering his face, and tightened by a knot under his chin.

       His mother Margery and her cousin knelt beside the body and clasped their hands together in unison, later joined by relatives, neighbours, and friends who guarded the corpse throughout the night. Two candles flickered, the shadows dancing on the black cloth that donned the walls. There they would remain until the vicar from Saint Michael and All Angels’ chapel arrived to administer last rites and sprinkle holy water.

       They would bury him on the grounds of Saint Michael and All Angels; however, as much of the church’s land had been acquired by the noble right of King Henry VIII, and distributed to the wealthy, ground space was in shortage. An older grave site would be dug up, and there his father would be placed.

      The copy-hold inheritance of the hide would be passed to Thomas being the eldest son; his mother attended the manor court in Haworth with him. All the other freeholders and copyholders tenanted to his lordship would be there also. Here, his tenancy would be accounted for and recorded on the Haworth manor court roll of Martin Birkhead, Esquire, as a proof of the right to the tenancy. He would swear an oath to Lord Birkhead, lord of the manor of Haworth, in exchange for yearly labouring services on his lands to the south-east of Haworth.

      They left after the day’s work, digging in the horse manure and human faeces, made harder by the constant drizzle. This valuable fertilizer had been collected over the course of the winter. They walked through the furrowed fields a dog barked in the distance, past the manor house at the foot of Main Street with its large cut ashlar gritstone and deeply recessed mullioned windows. The manor stood out in all its splendour amongst the nearby cruck houses. They walked up, up, up Sun Street, muddied and slippery underfoot.

      The cottage merchants along the road sold all manner of items, from vegetables to wimples, but they were in the process of packing up for they too had to attend the court. They looked over the expanse of open Pennine countryside and moorlands on one side of the road. The sun was going down and cast shadows from trees on the other. The church tower of Saint Michael and All Angels was a continual reminder of the distance and steepness of the climb to the square.

       Drenched from the drizzle-soaked journey, Thomas and his mother reached the doorstep of their destination. In the air hung the scent of damp earth, and their mud-clad feet betrayed the rugged path they had traversed. Urging Thomas forward, his mother spoke in a hushed tone, "Go on, Thomas. Step inside. We can't risk the wrath of a two-shilling penalty for our absence. Introduce yourself to the steward; let him know you're here to inherit your father's legacy at Hall Green."

      As Thomas stood on the threshold, the weight of his family's history and the responsibility resting on his shoulders was palpable. The intrigue of the impending encounter with the steward, the guardian of lands and lineage. What unfolds inside holds the promise of revelations and challenges, propelling Thomas into uncharted territory. A tale of legacy, duty, and the unknown awaited.

​

​

​

Thomas Rushworth dies of consumption
A picture of Yorkshire Countryside

POGLAVLJE 3

GRUB DODIR

 

 

Stigavši izvan odredišta, majka je uvela Thomasa unutra; oboje su bili mokri, stopala blatnjava od ceste, 'Idi Thomase, idi unutra, ne želimo dobiti dva šilinga za odsustvo. Neka upravnik zna tko ste i preuzimate očevo mjesto u Hall Greenu.

          Thomas ducked his head going kroz dovratak i odmah ga je zaprepastila oštrina mirisa, urinom natopljene slame i trule hrane koja je bačena ili ispuštena na blatnjavi pod, prekriven gnojem. Čovjek se spotaknuo s WC kantom koja se prolila preko stranica više od onoga što je stavljao. Pokušao je biti pijana skromnost kad je ugledao Margery, kako se okreće prema zidu kako bi se spasila od neugodnosti.

          Another used a form as krevet, licem prema dolje, još uvijek priljubljen uz gotovo praznog Jacka, lagano pridržan za budući gutljaj prije nego tetura kući. Prozor nije imao stakla, a kapci su odbijali večernji zrak, koji je ponekad, ovisno o smjeru vjetra, oslobađao sobu od naslaga dima. Kapci su služili i za sprječavanje župnikovog predstavnika, koji je povremeno prolazio, da prikupi bilješke o nemoralnim događajima kad padne mrak. Tronožni stolci i bačva neparnog kroja korišteni su kao stol za igru. Široke, grube daske počivale su na bačvama pune veličine koje su odvajale barmena od klijentele, a iza polica nalazilo se kositreno posuđe, kožne dizalice i neobična kositrena vrč za pokrovitelja sa skromnijim primanjima. Većina svjetla dolazila je od vatre u ognjištu, ali neobičan luster od svijeće od loja i masna svjetiljka davali su dovoljno svjetla za kartanje, rasprave i političke rasprave. Poslužiteljica je pratila unatrag i naprijed, zamjenjujući prazne šaltere punima za posjetitelje, povremeno nestajući na katu radi više fizičkih aktivnosti i novčane dobiti.

          One individual sat almost semi - pri svijesti na stolici, glave naslonjene na zid, crvenog vunenog šešira nadignutog. Mrlja od bljuvotine obukla je njegovu tuniku i kapala na zemljani pod. Dvojica su ga gledala, šaputala i procjenjivala ga, bez sumnje raspravljajući o postocima svog udjela u njegovim dobicima, pomislio je Thomas.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Obojica su nosili crni šešir koji im je zasjenio lice. Bez sumnje stranci jer su bili odjeveni upečatljivije od ostalih posjetitelja. Jedan je imao crni povez na oku, što ga je činilo tajanstvenijim. Imao je crveni kombinezon od ovčje kože dotjeran s cijelim redom gumba poredanih od vrata do struka, a tamni kaput bio je položen na stolac pokraj njega. Debeli crni pojas omotan oko mača bio je naslonjen na zid blizu mjesta gdje su sjedili. Drugi, nešto krupniji muškarac, držao je svoj mač, instinktivno gledajući svog partnera zatim po prostoriji pokušavajući izvući istinu iz izraza lica mještana.

          They were a ragtag bunch limara, seljaka i yomena od vremena, skrivajući se od gnjeva svog gospodara i svojih žena ako su znali da ne guraju plug. Stjuard je primijetio mladog momka i staru curu koji su ušli kroz vrata i pretpostavio je da su oni tamo da plate plaću, kazne ili pristojbe.

          The drunkard who they had poznat kao John Hargreaves, bila je zbrka i dva su se stranca ljutila što ih je tako lako odvojio od upraviteljeva novčića. Još ih je više ljutilo što im upravitelj nije rekao za demonskog psa iz Stanburyja koji je ubio toliko štakora. Ako bi radili na teritoriju za njega, trebali bi osigurati bolje otkrivanje od upravitelja u budućnosti. 

          They had met Hargreaves at mamio štakore i iako jeftini pijanac, bio je velikodušan sa svojim slavljima. Strpljivo su gledali kako je upraviteljevim novčićem kupio pola krčme rundu piva. Srećom, oni nisu bili tu da zarade upravitelja.

          Margery elbowed him, ' Ondje je Thomas, upravitelj, sjedi ondje i igra kartanje. Ugrizni se i daj mu do znanja tko si.'

          'No mother not before vlastelinski dvor«, nervozno je odgovorio Thomas ne znajući kako da se pozabavi situacijom.

          He had been to the vlastelinski dvor jednom prije sa svojim ocem, prije nego što je umro, ali to je bilo prije nekog vremena kad je bio samo mladić. Njegova je majka kudila njegova oca što ga je uzeo, govoreći da je to kuća na lošem glasu i da njezini sinovi ne bi bili izloženi takvom mjestu. Sjećao se kako je njegov otac slijegao ramenima i raspravljao o prednostima izleta i kako će pripremiti njegove sinove za buduću odgovornost. Njegov je otac bio pozdravljen s mnogo tihih kimanja glavom. Kako je blistao od ponosa dok je svoja dva sina predstavljao onima u blizini.

          Impatiently, she led Thomas prema stolu, 'Hajde sad, javi se prije nego netko drugi uđe prije nas 'i skine se s naše kože.'

          The steward, in tight hlače, kratki plavi prsluk od željene tkanine s rukavima do malo iznad lakta. Nosio je bijelu košulju dugih rukava s volanima, kravatu i vrpcu prevučenu preko jednog ramena. Njegov široki crni kaput sezao je malo iznad koljena i spajao se s uskim čarapama i podvezicom. Njegove cipele od debele kože bile su ulaštene i sjajile su se na svjetlosti svijeća. Imao je dojam dostojanstva, ali skrivena važnost njegova ureda nije se odnosila na njega dok je gledao u svoje karte i oči svojih suputnika.

          Straight long black hair framed njegovo lice, istanjene obrve, tanki crni brkovi i malo, trokutasto gnijezdo kose nalazilo se ispod njegove donje usne što je donijelo plemenitost njegovom punom licu. Čovjek srednje građe, ali te ruke, nisu obavile ni jedan dan posla, gotovo kao mramorni produžeci njegovih ruku. 

          He looked at his cards i pokušao pročitati iz očiju svojih drugova, ali je znao za Thomasovu prisutnost i staru djevojku koja ga je pratila. Također je znao za pijanicu koji će te noći ostati bez novca u jarku ako ne bude oprezan. Uvijek je volio rano dolaziti u Kings Arms da vidi tko vara na utakmicama, kao što su bila ova dva ne-domaća. Vjerojatno su obišli Keighley, Oakworth, Oxenhope, Stanbury; dobro zarađujući od nesuđenih ljudi koji nisu znali ništa bolje. Očito nisu potrošile ništa od svojih teško zarađenih dobitaka na svoju haljinu, jer su izgledale otrcano i izlizano, pomislio je u sebi.

          The cards depicted the countries Engleske i Walesa, ali je znao da vapnenasti ten kartice skriva oznaku razlikovanja negdje u tekstualnom opisu ili unutarnjem okviru. Nitko, mislio je, ne može biti te sreće.

          His recently hired deputies would sastani se s njim u osam sati i do tada bi njegovi drugovi osvojili sav njegov novčić i on bi ih imao. Nije volio da autsajderi dolaze u grad kako bi iskorištavali njegove ljude; volio je taj monopol za sebe. Upravitelj je upravo iz tog razloga organizirao hvatanje štakora tako da se poklopi s dvorom.

          The steward had an inkling da je gospodar znao za njegovu malu zabavu, ali mu je dopustio da ide neuznemiren sve dok to ne uzrokuje neslogu među stanovnicima župe. Upravitelju su se svidjeli dodatni šilingi koje je to donosilo kao dopuna njegovom prihodu, prvenstveno kad je pas bio 'uključen', a vlasnik, kojeg je doveo iz Stanburyja, bio je u pravu u svojoj procjeni broja štakora. Naravno, sve je to izračunato i kontrolirano s količinom sušenog bilja koje je stavio u hranu. Znao je da u selu neki pobjeđuju, a neki gube, samo mu je bilo bitno da je on u prednosti.

          'I'm terribly oprostite, ali gospodo, večeras ste vrlo sretni. Bojim se da je nečija sreća na izmaku. Ispraznio si mi džep.' Reče stjuard razočarano oborivši glavu.

          'It's alright your grace možemo uzeti gotovinu ili robu. Što je s tvojim lijepim zlatnim prstenom?' Odgovorio je drugi igrač. Drugi je šapnuo i nasmiješio se krezubim smiješkom nakon što je već podigao uloge i naklonio se iz igre. Nisu bili vjerojatni ljudi, pomislio je upravitelj, osobito Archie, onaj bez zuba. Imao je ogroman nos koji mu je neprestano curio, a redovito ga je brisao o rukav. Izblijedjela crvena vrećasta kapa lagano se nakrivila, a neprestani bezubi osmijeh pridonio je njegovoj neobičnosti. Njegova prljavo crvena kosa poput slame nakostriješila mu se ispod kape. Neprestano je oblizivao usne i gutao kao da uvijek ima previše sline, prskajući nešto od nje kad je pokušavao izgovoriti pojedine riječi. Košulja njegova suputnika privukla je većinu prskanja, koje su smočile posteljinu i rascvjetale se u male mokre mrlje koje su mu bile posute po ruci i ramenu.

          The steward heard the call noćnih čuvara s ulice, 'Lijepo spavaj za svoje brave, zapali 'n svoju letnju, 'n Bože daj njihovu veličanstvenu noć jer sada zvono zvoni osam.' Nakon čega je uslijedilo uobičajenih osam zvona.

          It was a chilly spring večer, a rosulja je bila stalna, održavajući prljave ceste blatnim, a slamnate krovove vlažnima. 

          The sun was setting, a jedino je svjetlo dopiralo od svijeća u malim kućicama niz glavnu ulicu.

          Further away, the night ponovno su povikali stražari, a zatim nastavili niz cestu. Bio bi budan veći dio noći tražeći strance koji bi mogli prenijeti bolest iz Yorka. Ako mu se priđe, imao je naredbu da odbije njihov prolaz i imao je volju i oružje da to provede. Ne bi bilo prvi put da se stranac nađe kao podstanar noćnog čuvara i njegove žene u zatvoru u North Streetu.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ 'Osvojili ste mnogo šilinga. Što kažeš na još jednu ruku?' "Zaboga", dok je skidao zlatni prsten sa svog malog prsta i stavljao ga na kovani novac na sredini stola.

          The toothless one quickly picked podigao prsten i zagrizao ga jednim od zadnjih preostalih zuba sa strane usta. Kimnuo je i stavio prsten natrag na vrh hrpe, kikoćući se gadno zahihoćući dok je zavirivao u ruku svog suputnika.

          'Alright then your grace , dat ćemo ti još jednu priliku da vratiš svoj novčić, ali nemoj se žaliti noćnom čuvaru ili starom upravitelju ako izgubiš,' samouvjereno je odgovorio Archie dok je ponovno gledao u karte svog partnera Stuarta.

          The steward wiped a small kapljica pljuvačke koja mu je dospjela na nadlanicu, s njegovim rupčićem, 'Neukrotivo ne, čovjek je ipak džentlmen!'      

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Stjuard je stavio svoje karte licem prema gore na vrh polubačve.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Krezubi je sadistički osmijeh porastao, a on je ispustio još jedan gadan kikot kad je Stuart spustio pobjedničku ruku na površinu, 'Pa, vaša milosti, čini se da je noć bila naša', dok je posegnuo da zgrabi zlatni prsten .

          The steward slammed his fist dolje na vrh ruke jadnog starog dječaka, pucketajući prstom pritom.

          His voice turned deeper, a on je stajao prevrnuvši stolac, 'PROSTACI, JA SAM GOSPODIN I UPRAVNIK, SADA SE SPREMITE PLATITI SVOJ DUG!'

          The toothless one, with strah i šok u očima potrčao je prema vratima sudarajući se s Thomasom, “MIKNI SE S PUTA BUDALO!

          The culprit was knocked backwards preko tijela usnulog čovjeka iu ruke stjuardova zamjenika koji se zadržao u blizini šanka.

          He was a big man i podigao svoj plijen s poda za četicu. Prljave platnene papuče bezubog počele su juriti u zraku, pokušavajući se kupiti na zemljanom podu. Pljuvačka je pucala iz njegovih usta i dribling mu se slijevao niz bradu; šešir mu je pao, pokazujući veliku ćelavu mrlju na vrhu glave uz koju je bila pramenova, crvena kosa.

          'LET ME GO YOU SOD, PUSTI ME, NEMAŠ PRAVO!' Rekao je zarobljenik dok se borio da makne zamjenikove ruke sa stražnje strane svoje tunike.

          Thomas, albeit stunned by događanja, ostao neozlijeđen i ispričao se, vjerujući da je strancu učinio nepravdu. Tražio je svoju majku kroz metež koji je nastao. Vidio ju je, usamljenu na stolcu kraj ognjišta, grijanu uz vatru, nije bila svjesna onoga što se događa i brinula se za čuvanje kože.

          'LET ME GO YOU ŠTETOČINA! NIŠTA NISAM NAPRAVIO!' Archie je povikao, pokušavajući udariti zamjenika rukama zamahnutim unatrag koje su promašile i usporile kad mu je ovratnik bio čvršće stegnut. Zatim su mu ruke mlohave pokraj njega poput krpene lutke.

          'Relax yourself coney- hvatač; tvoj je posao ovdje obavljen.' Rekao je zamjenik koji je imao situaciju pod kontrolom.

          He walked him over to stolac i gurnuo ga, a zatim mu grubo vezao ruke okovima dok se njegov zarobljenik pokušavao izvući. Krezubi je brzo ustao i pokušao koraknuti sve dok mu zamjenik nije stavio svoju prilično veliku ruku na rame i gurnuo ga natrag na stolac. Pokušao je ponovno ustati, zamjenik je polako gubio strpljenje, stavio mu je ruku na vrh glave i prisilio ga da se spusti bez pardona. Sjedio je turobna lica, brišući nos koji mu curi rukavom nadlaktice. Zurio je u Thomasa, podignuo palac do njegova vrata i povukao ga preko grla. Thomas je bio šokiran njegovom gestom.

          Some in the room heard riječ coney-catcher i šaputao vijest sve dok svi nisu saznali da tu ima prevaranata. Gomila se počela okupljati oko njih pokazujući i dozivajući nepristojnosti dvojicu muškaraca koji su izgledali smrknuto i razočarano.

          The steward sat back down ali je zgrabio Stuartovo zapešće kad je posegnuo za dobitkom, 'Uzet ću to, lovče na žestice!'

          The other deputy grabbed his zapešća i brzo ih okovao, gurnuvši ga da sjedne na stolac pokraj svog partnera.

          The steward scraped the rest dobitaka u svoju torbicu, podižući obrve sa izrazom zadovoljstva, 'Čini se da je ta noć ipak bila moja.'

          Stuart looked at the steward , nadajući se popustljivosti, a zatim se spustio na tlo s pogledom punim očaja i žaljenja. Stuart je razmišljao o događajima koji su ga doveli u nevolju. Pomislio je na svoju ženu i djecu u Yorku i nevolje koje su prošli proteklih tjedana. Sjetio se svoje žene koja se razboljela od te bolesti. Prvo su bile boginje na nogama, groznica, bolovi u glavi, a zatim kvržice u preponama i ispod pazuha veličine jajeta. Nije imao sredstava da plati liječnike, a onda kada su skupljači tijela otkrili, crveni 'X' je bio naslikan na vratima, to je bio kraj. S tugom u srcu pokrio ju je lanenom plahtom i dopustio da je odnesu u masovnu grobnicu na periferiji grada. U strahu za svoju djecu, prokrijumčario ih je iz kuće kod brata, na kraj grada. Nažalost, dan kasnije ugrizeni su s istim simptomima i također su odvezeni. Znao je da nije loš čovjek, ali očajna su vremena zahtijevala očajničke mjere, a plan njegovog krezubog poznanika da pobjegne od bolesti i lako zaradi novčić u to se vrijeme činio kao dobra ideja.

          As the steward stood, carinik i njegovi pomoćnici zajedno su postavili stolove za dvanaestoricu, apostole koji će odrediti sudbinu i budućnost mnogih u noći.  Upravitelj je sjeo, a dvanaestorica porotnika pristupila su i zauzela svoja mjesta, vodeći poglavarom vlastelinstva koji je bio posrednik između seljana i gospodara.

          The reeve was from a dobra obitelj, koju su seljani svake godine izglasali na njegovu poziciju da ih predstavlja i da ravnomjerno raspodijeli odgovornosti rada koje treba izvršiti na gospodarevom posjedu.

          Yarns about the coney- hvatanje je bila tema večeri, a posebno kakva će kazna biti kažnjena za kartanje krezubi i njegov drug. Dvojica muškaraca sjedila su na svojim stolicama, ruku okovanih, usamljenih lica, gledajući u pod i tiho šapućući ideje za svoju obranu.

          By this time the room je bila krcata, svjetlost lojnih svijeća naglašavala je slojeve dima koji su dijelili pod od greda. Sve su oči bile uprte u dvojicu krivaca, koji su nervozno sjedili iščekujući sljedeću fazu svoje muke.

          'HEAR YEE HEAR YEE , SUD VLASTICA HAWORTH SADA ZASJEDA. SVI KOJI IMATE POSLA OVU NOĆ, JAVITE SE I BUDITE PREPOZNATI!' samouvjereno vikne zamjenik.

          Thomas looked at his mother koji je sjedio blizu vatre.

          Margery gestured for him to hodati naprijed prema stolu. Jadan dečko, mora se opterećivati svim tim u svojim godinama. Mmmmm mislim da mu treba žena da mu pomogne, ali tko?  Žene na selu...udovice ili prljave. Iako je na tržnici bila ona nova lijepa mlada djevojka, dobro bi se snašla, ne kao one druge u selu. Pitam se tko je ona? Pitat ću o.

          The steward rose from his stolica, iskusni govornik, 'Živjeli ljudi iz Hawortha! Prvi slučaj uključuje ova dva bezobrazna koji su me smatrali zecom za njihov gulaš. Ovi hvatači čunjeva, ovi lešinari, ove kobne harpije koje trule od svojih infekcija u cvatućoj Engleskoj. Što kažeš?'

         The occupants of the room, ale u rukama i malo pripit, gurajući se za dobar položaj. Uzbudile su ih stjuardove riječi i počeli su vikati. 

          'He emptied me pockets ove večeri je, OBJESI IH!' Vikao je jedan nezadovoljni pojedinac koji je izazvao glasan poziv mnogih drugih.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'YEA HANG THE BASTARDS !' Vrištali su.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Objesite gadove i ne dopustite da se nijedan građanin Hawortha ponovno ogreši o ovu dvojicu,' vikao je drugi.

          The two sat nervously watching i počeo se brinuti za njihovu sudbinu,   'Ne mogu nas objesiti, prvi put smo uhvaćeni', šapnuo je bezubi dok se migoljio i diskretno pokušavao osloboditi okova .         

          Stuart sitting beside him quietly prihvatio svoju sudbinu, 'O, ZAČEPI! Trebali smo otići kad sam to ranije rekao.' Uzviknuo je.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_

          'How was I to znaš da je on bio jebeni upravitelj?' 'Pozvat ćemo se na ludilo koje će nas osloboditi onoga što smo imali prije.

          'The steward continued, 'Iako bi vješanje bila prikladna kazna za ovu trulu dvojicu, oni još uvijek imaju svoje uši i nisu imali ožiljke od prijašnjih nedjela. Što kažeš u svoju obranu?' Stjuard je pokazao prema dvojici muškaraca.   

          'Insanity drove us to učini to. Teška su vremena u Yorku i naši mališani nemaju hrane. MOLIM VAS, SMILUJTE SE!' Vikao je Archie gledajući svog suputnika tražeći podršku.

          'INSANITY, what say vas?' Upravitelj je pogledao dvanaest porotnika koji su se okrenuli jedni prema drugima i šaputali, gestikulirajući, kimajući i odmahujući glavama u znak negodovanja.

          As they hushed, one od dvanaestorice, poglavar iz dvorca stajao je predstavljajući skupinu, 'UHVATLJENI U CRVENOM S OZNAČENIM KARTAMA, kažemo dan na' stupu i konačno biti pušten u Božje ruke uz odsijecanje desnog uha.'    

          Some patrons cheered as others izviždan, propuštanje dobrog druženja; međutim, znali su da iako neće biti vješanja, još uvijek mogu dobiti svoju odmazdu dok su krivci javno izloženi.

          'NOOOO, NOOOO, MOLIM VAS 'MILOSTI, naši mali gladuju ako smo odsutni!' vrištao je Archie. 'TO JE BILA NJEGOVA IDEJA, NE MOJA, UZMI NJEGA' Ustao je i pokazao na svog suputnika.

          The deputy once again forced njegovo rame prema dolje za mjesto na stolici. Njegov pratilac, pomalo šokiran, nijemo je pogledao u njega, a zatim u gomilu koju je pomisao na nadolazeću kaznu još više uzbudila.

          The steward rose, and gomila se zadovoljila presudom, 'LJUDI HAWORTHA SU GOVORILI! Odvedite ih na stup i pustite mještane da sutradan odluče o njihovoj sudbini. Neka se zna da građani Hawortha više neće biti žrtve lovaca. ODVODI IH!'

          The steward could have hanged njih, ali znao je razliku između kazne za vješanje i kazne za krađu, a pitanja bi postavljao mirovni sudac ako kazna ne bi odgovarala zločinu.

          The deputies took the scoundrels svojim okovima izašli u noć, praćeni ruljom, koji je osvjetljavao put svijećama izvađenim iz pivnice, pokrivajući ih kako bi ih zaštitili od kiše. Pljuskali su kroz blato trga do stupa koji je bio postavljen izvan stjenovitih stuba do crkve Svetog Mihaela i svih anđela, podsjetnik svima koji bi mogli biti uhvaćeni na krivoj strani zakona._cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_

          Hearing the commotion, the pojavio se župnik i njegov ofsajder s bakljom, 'Tko ide tamo?' Povikao je dok je podigao baklju kako bi bacio pogled na gomilu koja ga je uznemirila.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Rulja nije bila navikla viđati župnika bez njegovih uobičajenih nedjeljnih regalija, 'Stavlja hvatače češeri na župnika na stupu. Uhvaćeni su na djelu. Stjuard ih je osudio na tri dana', rekao je zamjenik.

Župnik, ne želeći se miješati u seoske poslove, pobožno je podigao dva prsta: 'Bog te sačuvao'. Okrenuo se i žurno otišao natrag do crkve izvan kišice.

          In the wooden framework with rupe za glavu i ruke, bezubi i igrač su bez ceremonije postavljeni. Zamjenik gura glavu i ruke u krivulje okvira, zatvara, zasun i zamjenjuje staru, zahrđalu bravu. Zatim je drugi zamjenik uzeo veliki čavao od četiri inča i stavio ga na vrh igračevog ispruženog uha. Uzeo je čekić s drvenom drškom i udario četiri puta, šaljući čavao kroz uho sve dublje i dublje u drvo iza njega. Mala je gomila jednoglasno klicala svaki put kad bi čekić udario čavao. Igrač je vrištao, lice mu se zgrčilo od boli, krv mu je curila niz lice i dno okvira. Zacvilio je od uboda kad je šok uzeo maha.

          The toothless one continued to izjasnio se da je nevin, još jednom pokušavajući preusmjeriti krivnju na svog suputnika i potaknuti sućut za svoje mlade koji nisu bili hranjeni.

         'HAVE MERCY! Napustit ću Haworth i neću se vratiti. KUNEM SE! smiluj se—« Njegova posljednja riječ bila je prekinuta kad je zamjenik zadao prvi udarac u glavu čavla, kroz ušnu hrskavicu u drvo iza.

          The crowd cheered 'AYYYYE … AYYYE… AYYYE'   Nakon svakog udarca čekića i onda se nasmijao, neki histerično jer nikad prije nisu svjedočili tako uzbudljivoj zabavi.

          Archie screamed, swallowed and ponovno je vrisnuo, sa suzama u očima, 'KURVIN SINE, imat ću te sve jednog dana, kunem se. Vaša žena, vaši mladi nikada neće biti sigurni. Provodit će dane gledajući preko ramena.' Ruke su mu drhtale, a zamršena, mokra kosa zalijepila mu se za lice. Kapljice krvi curile su niz drveni okvir i kapale, da bi ih razrijedila stalna kišica na tlu ispod njega.

          The deputy smiled wickedly, obišao stražnji dio okvira i dobro naciljao udarac nogom između njegovih nogu, 'Oh ZAČEPI, ti beznačajni šmokeru!' Zaurlao je. Zatim je podigao glavu prema nebu i grohotom se nasmijao, osjećajući se dobro zbog svojih poslova i uvreda.

          The crowd cheered and laughed dok je bezubi pravio grimasu od boli i vrisnuo kad je osjetio bol u uhu dok ga je malo paralo. Neugoda se preselila od njegova uha do između nogu, ali bila je to drugačija vrsta boli i dah mu je izbio iz prsa i osjećao se kao da će mu se testisi podići u šupljinu njegova praznog želuca.

          Blood mixed with his long prljavu crvenkastu kosu i počela mu se zgrušavati sa strane lica. 'MURICAJ TO TI! To će te naučiti da ne dolaziš s 'velikim narodom Hawortha', kad je jedan od muškaraca zakoračio naprijed i pljunuo mu u lice.

          The ale flavoured phlegm clung na njegovo lice i polako mu kapnula niz obraz kako bi ostala u kutu njegovih otvorenih usta. Usne su mu drhtale dok je frustrirano pokušavao provući ruke kroz rupe u okviru.

          One of the other onlookers podigao šaku blata, zgnječio ga u loptu, a zatim ga bacio na Stuarta pogodivši ga ravno u lice. Mala crvena mrlja izbijala je iz njegove kože sa skrivenog kamena. Publika je klicala kako je kiša jača. Nasitivši se uvreda, svi su se brzo vratili u pivnicu da se ugriju uz vatru i prepuste krezubog i njegovog pratioca pustošenju noći.

          The two were left in mrak za jahanje boli i nelagode. Rulja je slijedila svijeće koje su se smanjivale natrag preko trga i natrag u Kings Arms da čekaju sljedeći redoslijed poslova.  

          Archie groaned, 'They Platit ću za ovo, kunem se, 'SVI ĆE PLATITI! POSEBNO MLADIĆ! DOBIT ĆU 'IM, KUNEM SE, GAD!'    

          While they were away, upravnik se pozabavio i kaznio onoga tko je dopustio da njegova stoka zaluta na gospodarevo imanje. Također se bavio i primio isplatu od jednog slobodnjaka koji je htio osporiti postavljanje ograde od strane svog susjeda. Obojica su prihvatili i platili kaznu. Jedan što je podigao ogradu bez gospodskog blagoslova, a drugi što je srušio dio ograde bez gospodskog blagoslova. Upravitelj je također uzimao novčić od muškarca i žene koji su bili u predbračnom seksu i kao takvi bili zauvijek povezani. Sav prikupljeni novac je naravno otišao u lordovu blagajnu kako bi ga držao u luksuzu na koji je navikao. Pa, sve osim malog dijela koji su stjuard i službenik skinuli za sebe.

          The door opened and Thomas a njegova je majka gledala kako se rulja vraća u sobu. Brzo su izvijestili što se dogodilo vani, posebno liječenje zuba manje od strane velikog zamjenika. Zamjenici su se vratili na stranu upravitelja koji je bio spreman prekinuti posao i vratiti se pivu.

          One last time he stood , 'Ima li još posla, ako ima, reci to sada ili zauvijek drži svoj dio'. Osvrnuvši se po sobi, primijetio je kako stara djevojka gura Thomasa naprijed kroz gomilu.

The steward from best selling novel Skulduggery
Thomas Rushworth from Novel Skulduggery standing outside a tavern

POGLAVLJE 4

ISTINA ZA DJEČAKA

 

 

Upravitelj je bijesno pogledao Thomasa dok je ovaj skidao šešir: 'Što kažeš, momče, kasno je i moram se vratiti do ognjišta, progovori sad ili pusti da odstoji tri tjedna do sljedećeg suda.'

          'I'm sorry vaša milosti, moja majka i ja, ovo je naš prvi sud i ne znamo točno način postupka jer je inače moj otac bio prisutan,« Thomas je tiho govorio.

          'Speak up lad, gdje je tvoj otac? Da ne bi dobio kaznu zbog nepojavljivanja.' Rekao je stjuard.

          Thomas and his mother stood nervozno dok ih je većina stanara gledala i šaputala riječi tuge zbog smrti njegova oca, jer su svi znali da je čovjek od integriteta. Svi su se složili da je on prvi pomogao ako je netko zaostao sa žetvom i pružio ruku u oranju siromašnih obitelji ako je trebalo.

          Meanwhile, the deputy leaned preko i šapnuo. Stjuard je podigao uho i osluškivao. Kratko vrijeme kasnije zavirio je u Thomasa i njegovu majku pokazujući tračak suosjećanja.

          While Thomas was waiting for stjuarda, pogledao je svoje cipele, prekrivene blatom, s malom rupom koja se počela pojavljivati na vrhu blizu nožnog palca. Tunika mu je bila natopljena i osjećao je kako mu se potkošulja lijepi za leđa. Thomas je petljao s komadićem slamke, pokušavajući ga izvaditi iz blata koje mu se pričvrstilo na stopalu. Mogao je osjetiti vlagu crijeva pričvršćenu za noge, obješenu i olabavljenu težinom mokre.

          'I'm sorry čuti o tvome ocu momče, Bog mu pokoj duši. Ovdje ste da platite smrtnu kaznu lordu Birkheadu, zar ne? Platite šiling službeniku i neka noćni posao bude obavljen, momče,« rekao je stjuard koji je postajao sve zabrinutiji i iako suosjećajan, imao je druge stvari na umu.

          Apologetically, Thomas muttered, 'Nemamo novčića, vaša milosti, zadnji je novčić otišao za plaćanje crkve za sprovod.'

          Starting to lose his patience , uzvratio je stjuard,

          'Neya coin? ZAŠTO SI ONDA OVDJE, NEKA TI BILA!'

          He looked up the deputy nadajući se objašnjenju; zamjenik je ozbiljno slegnuo ramenima, ne znajući što bi rekao.

          The steward turned to his službenik, 'Zabilježite službeniče, obitelj Rushworth iz Hall Greena nije platila očev pogreb.'

          The clerk sitting on the s druge strane stola, s malom svijećom koja je bacala svjetlo, uzeo je pero, umočio ga u malu posudu s tintom i pažljivo pisao po svojoj knjizi. Znao je kako lord voli redovito pregledavati svoje dolaske i odlaske i riskirao je žestoku grdnju ako nije čitljivo.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Zamjenik se ponovno sagnuo i prošaptao.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Stjuard je progunđao, kimnuo i zagledao se u Thomasa, 'Moj zamjenik mi je rekao da ste mu večeras bili od neke pomoći' kad je krivac, koji trenutno drži stub desnim uhom, pokušao pobjeći. U tom slučaju, dužni smo tebi, momče, što želiš?'

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Sramežljivo, Thomas je pogledao svoju majku, a zatim opet stjuarda. "Samo da zadržimo naš stan u Hall Greenu za njegovo gospodstvo, kao i moj otac, 'i njegov otac prije njega." 

          The steward peered around the soba, koja se utišala. Pozvao je porotnike: 'Može li itko ovdje navesti bilo kakav razlog zašto ovaj mladić ne bi trebao i dalje biti vlasnik zakupa svog gospodara? Ako je tako, govori sada!'

          The jurors gazed at one drugi amd je slegnuo ramenima.

          The reeve stood.. .. svi su ušutjeli, 'Poznajem mladog Rushwortha otkad je bio beba još na majčinim grudima. Vrijedan je radnik kao i njegov otac. Učinit će veliku uslugu svom gospodstvu.'

          The reeve looked at Thomas ponosno, jer poznaje obitelj dugi niz godina i još uvijek se sjeća potpore svog oca kada se svake godine glasalo za njegovo mjesto.

         The steward stood speaking quietly, 'Reeve, je li obitelj čula božju službu i posjećuju li je redovito?

          'They have yer grace .'

          He turned to Thomas, »Onda je dogovoreno, njegovo će gospodstvo očekivati dio žita od vaše sljedeće žetve i svake sljedeće žetve. Kao nositelj kopiranja Hall Greena prisežete lordu Birkheadu od Haworth Manora u zamjenu za godišnje usluge rada. Stavi svoj znak na sudski spisak kao dokaz o stanarskom pravu. Pokazao je na službenika.

          Thomas swore his oath on Bibliju i napravio X perom koje mu je pruženo. On i njegova majka su se naklonili i okrenuli prema vratima uzdahnuvši od olakšanja. Thomas se probijao kroz gomilu koja ga je promatrala, praveći put svojoj majci. S poštovanjem, gomila se razdvojila i dopustila gospođi Rushworth i Thomasu da hodaju bez obraćanja pažnje.  

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ 'Žao mi je što sam čuo za starog Thomasa Mrs', doviknuo je jedan muškarac.    

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ 'Da, žao mi je što čujem. Bio je dobar tip.' Rekao je drugi.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Bilo je kasno, Thomas i njegova majka su izašli u noć sa svjetiljkom od uljane krpe koju je ostavila na vratima. Hodali su preko blatnjavog trga i ulicom Sunca. Kišica je napokon jenjala i Thomas je zaštitnički držao svoju majku za ruku, koja je u to vrijeme već osjećala peni i smatrala da je blatna cesta još skliska nego inače. Išli su pokraj koliba uz cestu i naposljetku stigli do prošaranih svijeća na dvorcu. Domaći psi su lajali i režali, ali ih je njihov vodič koji je patrolirao imanjem ublažio.

          The dog handler, hearing njihovi koraci koji su se vukli kroz blato, dozivali su: 'TKO IDE TAMO? Bio ti bonnie momče ili neprijatelj, reci svoje ime, jer mog psa nije briga.'

          'It is Thomas and Margery Rushworth, vaša milost, stanari njegovog gospodara iz Hall Greena vraćaju se kući s vlastelinskog dvora.'

          'I have heard of što se događa na sudu, loša je noć. Budite oprezni kada idete kući jer je gadna magla,« glas mu je utihnuo zbog udaljenosti koju su prešli.

          A dog barked across the beck i mjesec dali su malo svjetla da ih vode. Vjetar je pojačao močvare, a Pennine su bile gotovo prekrivene maglom poput duha. Hodali su preko neobrađenog polja i krenuli uz rub pojasa zemlje koji su njegovali od zore do sumraka. Ovce su, poput bijelih pljačkaša, nezainteresirano gledale gore dok su pasle na zemljištu koje su nekoć zakupljivale druge obitelji poput njihove, a sada podijeljeno suhozidima.

          They saw him face down u jarku na rubu polja, s jednom nogom nespretno savijenom preko druge, s košuljom mokrom od prethodne kiše i nije bilo pokreta. Kad su se približili i spustili svjetiljku, Thomas je primijetio krvavu posjekotinu na potiljku zamućenu i stvrdnutu krvlju. Nije bilo nikakvog zvuka osim šuštanja vrijeska i tihog jecaja koji je dolazio iz ozlijeđenog čovjeka.

          Thomas got closer and lightly položio ruku na čovjekova leđa. Margery ga je upozorila da se ne miješa. Kako je bila u krivu.

          'We can't ostavi ga majko zvijeri će ga imati kroz noć, on još diše.'

          'Aye, and if snosiš krivnju za ovo i završiš tako što ćeš visjeti na užetu, što da radimo?' Zabrinuto je odgovorila dok je gledala u svjetlost koja je dopirala iz njihove kolibe.

          'Come on mother, pomozi mi da ga podignem i vratit ćemo ga našima.' Thomas je dodao baklju svojoj majci.

          'These are dangerous times sine, što ako je katolik? Ostavite ga za Boga miloga'.

          Thomas dragged him out of jarak, podigao jednu ruku i bacio ga na rame; stranac je zastenjao. Thomas je bio nesiguran na nogama, pa je pažljivo napravio prvi korak. Osjećao je kako mu se blato miče pod nogama; uzeo je drugu, a majka mu je stavila ruku u križa da ga pridrži.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Osjećam bljuvanje!' Uzviknuo je praveći grimasu od mirisa i mrtve težine.  

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Margery je hodala malo ispred, osvjetljavajući put gunđajući dok je išla. Sad nije bilo daleko, kroz pukotine kapaka vidjela se svjetlost vatre. Margery je vidjela da je William već donio životinje i da je vjerojatno bio u krevetu napola u snu.

          'WILLIAM HELP US! ' viknula je Margery.

          Groggily, William jumped up sa svog slamnatog madraca. Psi su zalajali, izazvavši komešanje unutra. Kad se Margery približila kućici, psi su zarežali i krenuli prema ulaznim vratima. Režajući i lajući, koračali su po širini vrata, pokušavajući pogledati ispod kako bi vidjeli nepoznati miris.

          'WILLIAM IT'S US OPEN VRATA, trebamo pomoć, zadržite pse 'jer imamo gosta.' Margery je vikala.

          'GEW WAY DOGS. ' William ih je otjerao, pa su prešli na drugu stranu ognjišta. Oboje su stajali znatiželjni zbog mirisa. Jedan od njih se počeo približavati, drugi iza njega. Bili su uznemireni i budni, isplaženih jezika, velikih crnih opuštenih usana slinile su u iščekivanju. Preplanuli, velikih mišićavih prsa i stražnjih nogu, čvrste građe s ogromnom njuškom i crnim ušima, bili su dobri primjerci. Nježan i, naravno, zaštitnički nastrojen.

          As William opened the door , Thomas je užurbano ušao, iscrpljen težinom na ramenu. Psi su lajali i njušili ruku koja je visila. Najpažljivije što je mogao, položio je neznanca na pod i uspravio se kako bi ublažio bol u leđima. Psi su nervozno njušili i povukli se kad je stranac zastenjao. Zatim su se vratili da nastave istragu, njušeći, a zatim ližući mrlju od bljuvotine na njegovoj tunici. Jedan mu je pomirisao međunožje; drugi je stajao blizu njegova lica, gledajući gore prema Thomasu, slineći. Crta sline polako je visjela, a zatim pala na strančevo lice.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Gew way dog, « Thomas ih je otjerao u stražnji dio sobe.

          'What are you doin ' brat? Donosim leš u naš dom, rekao je William. "Nemamo li ovdje važnijih stvari s kojima se moramo boriti."       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Quiet William, he's nije mrtav, upao je u noć i treba našu pomoć!'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Our help? Jedina pomoć koja mu je trebala bilo je još jedno pivo. Pogledajte u kakvom je stanju.

          'The dog's inquisitiveness, sad već napola oslabljen od prisnosti, ponovno se počeo razvijati dok su njuškali strančeve donje strane. Odvratan smrad izlazio je iz njegovih hlača i nakon jednog udaha psi su zaključili da ne žele još jedan i okrenuli su se. I dalje znatiželjni, odlučili su promatrati s veće udaljenosti. Vlažna, zaparena sjena počela se pojavljivati na njegovom ključu i širiti. Pod pokrovom slame koja je vijugala duž korita i pukotina zemljanog poda izrastao je bazen. Margery je, osjetivši smrad, posegnula za drvenom kantom vode koja je bila potrebna za noćni trošak obitelji i bacila je u strančeve međunožje.

          Thomas turned him on his stranu i podigao glavu, savijajući malu deku da se na nju nasloni, dok mu je Margery mokrim komadom platna brisala ranu na potiljku. Oprala ga je da bolje vidi ranu. Razdvojivši zamršenu, vlažnu kosu, stisnula je dva komada kože. Još je krvi curilo iz rane i vijugalo kroz njegovu tamnu kosu na vrat, mijenjajući boju ovratnika njegove potkošulje.

          When Margery let go of rana se ponovno otvorila i još je krvi pobjeglo, 'William donesi mi moju kutiju s koncem i iglom.' Isprala je tkaninu u drvenoj zdjeli i još jednom obrisala ranu kako bi pokušala zaustaviti protok krvi.

          'Give me your knife Thomas.' Uzela je nož i odrezala dlake oko rane kako bi bolje vidjela. Zatvorila je jedno oko i pažljivo uvukla u iglu konac kojim je popravljala odjeću. Još jednom je obrisala ranu i stisnula dva komada kože. Gurajući iglu kroz kožu, drhtala je od napora jer je bila otporna. Nakon što je probušio, zgrabila je šiljasti kraj igle, koji je bio do pola, i čvrsto provukla konac, a zatim ponovila postupak. Na kraju su se dva komada kože počela spajati i protok krvi se usporio. Nakon što je završila posljednji šav, isprala je tkaninu i posljednji put obrisala ranu. Zatim je otkinula lanenu traku i svezala mu je oko glave.

          'We'll let neka se večeras odmori ovdje i može otići ujutro prije nego što se pokažu bilo kakve sumnje,« šapnula je Margery. Thomas se okrenuo: »William, napravi mu ležaj s druge strane ognjišta. Zapalit ćemo vatru i ostaviti svijeću da gori u slučaju da se probudi tijekom noći. Tomorra', gricnut ću gore i vidjeti reeve.'

          'No Thomas, tomorrow vidjet ćemo ga na putu za slučaj da nas njegova daljnja prisutnost proklinje«, rekla je Margery zabrinuto.

          'She's right Thomas, mogli bismo skrivati katoličkog bjegunca, koliko znamo, rekao je William.

          With empathy in his eyes Thomas je šapnuo: 'Majko, bi li željela da mene ili Williama ispratimo da smo u sličnoj situaciji?'

          Pausing, Margery looked up , 'Pa sine, Bože sačuvaj, nadam se da nećeš biti dovoljno glup da padneš u pivu i nađeš se licem u jarku.'

          'Let us talk no više o tome večeras, hajdemo spavati na tome i vidjeti što donosi jutro,« uzviknuo je Thomas dok je gledao stranca.          

          'William, help me odvedi ga do madraca«.

          Margery and Thomas took the neznančeva ramena, a William je uzeo stopala, položivši ga na slamnati madrac s druge strane ognjišta što su pažljivije mogli.

          The stranger took shallow breaths i izgledao je blijedo, crijevo mu je bilo blatno i mokro, zalijepljeno za noge. Tamna mrlja na njegovoj tunici od povraćanja bila je još vidljiva, ali je počela svijetliti od topline vatre. Rukavi njegove potkošulje bili su mokri i zaprljani.

          'I know something for sigurno, imat će gadnu glavobolju ujutro,« rekao je William, smiješeći se.

          The dogs, annoyed by prisutnost stranca na njihovom ognjištu, zauzeli su svoje položaje za noć, s glavom na šapama, otvorenih očiju, pazeći na bilo kakav pokret stranca.

          Thomas and William climbed the ljestve do potkrovlja koje je visjelo iznad udaljene strane kolibe. Kanta za otpad dopola je napunjena vodom i ostavljena na dnu ljestava gdje se lako mogla pronaći u noćnoj tami. Margery je podignula svoju vunenu kirtlu, čučnula i ispustila ravnomjeran mlaz zaparene mokraće koja je tekla u kantu. Zadovoljno se nasmiješila. Dok je opuštala crijeva, nadutost joj je pobjegla u dubokom dugotrajnom odjeku. Čulo se prskanje njezina izmeta. Psi su upitno podigli glave sa šapa i shvativši o čemu se radi, spustili su glave natrag i vratili se u svoj poludrijem.

          'Better out than in «, izjavila je dok je uranjala ruku u kantu s čistom vodom pokraj i brisala ostatke. Zgrabila je donji dio kirtle, obrisala ruke i umorno se popela ljestvama. Nakon što se skinula, zauzela je svoje mjesto na slamnatom madracu između dvojice dječaka. William je već odjekivao dubokim grlenim zvukom iz grla, a Thomas je čvrsto spavao.

 

          Thomas and William stirred with pijetlov zov, probudio se prije rođenja sunca i ustao na zvuk majčinog žaljenja.    _cc781905-5cde-3194-bb3b_5cf8bad

          Margery had already been awake sat vremena; ovih dana nije puno spavala noću. Tiho, uz sjaj vatre koja je blijedila, odjenula je kirtl koji je složila i uredno ostavila na dnu slamnatog madraca i sišla niz ljestve sve dok nije shvatila da joj nedostaje žlijeb. Oprezno se popela natrag na potkrovlje, pipajući u tami u blizini svog madraca. Nasmiješila se dodirujući glavu, shvativši da je to još uvijek nasljednik. Osjećajući se pomalo omamljeno od penny alea od prethodne noći, brzo se prisjetila događaja koji su se zbili i oštro potražila dokaz o njihovom gostu. 

          Margery lifted her kirtle and počeo čučati na kanti. Bio je tu, nije se pomaknuo, psi su još uvijek bili oprezni i zabrinuti zbog stranca.

          The male and female English Mastifi, iako su još bili štenci, i dalje su bili sila s kojom se mora računati ako se stranac probudi da sudjeluje u bilo kakvom nedjelu. Margery je ponovno zapalila vatru i stavila dva komada treseta na novi plamen. Promiješala je juhu i otvorila vrata da psi izađu van. Oklijevali su, gledajući u otvorena vrata pa opet u stranca.

          'Gew on dogs, on ne misli ništa loše, idi i radi svoj posao.' Rekla je tjerajući ih kroz vrata.

          While leading the cow toward vrata, podignuo je rep i ispustio mlaz izmeta koji je pao na pod u obliku pljeskavice koja se kuhala na pari. Kravlje je vime bilo puno i trebalo ga je pomusti, ali ona bi se prvo pobrinula za vodu i hranu.

          The two sheep and lamb slijedio ga je kroz otvor, sretan što može grickati dugu travu oko kolibe. Odvela je kravu na zelenilo i pričvrstila njezino dugačko uže za tlo kako ne bi odlutala na posjed njegova gospodstva.

          Thomas was already making his niz ljestve, djelomično obučen, ali ne spreman za dan. Dio kose mu se nakostriješio, a oči mu još uvijek nisu bile potpuno otvorene. Kad je došao do dna, okrenuo se i podigao ruke, istežući mišiće i leđa kako bi se probudio i izgubio ukočenost. Leđa su mu pucketala, spustio je ruke, posegnuo u veznik i ogrebao desni testis. Otkopčao je ključ i obavio nuždu u kantu, a miris Margeryna priloga od prethodne noći širio mu se u nos. Okrenuo je lice, ali prekasno da spasi nosnice od oštrog smrada. Protresao ju je i vratio u svoju vreću, a zatim pozvao Williama koji je još bio u krevetu.

          'WILLIAM GET OUT OF BED, dan se rađa i ima posla.'     

          William, accustomed to being posljednji je ustao iz kreveta, sjeo i počeo trljati usnuli pijesak iz očiju, 'Sanjao sam san, prekrasan san o djevojci, zlatne kose, očiju plavih poput neba na vedar proljetni dan.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Yer, well dream o tvojoj djevojci kasnije, 'imamo posla'.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          William, partly dressed, njegova potkošulja bila je ruka od njegova brata i predugačka, visjela mu je do koljena. Iznerviran, polako je sišao niz ljestve kako mu ne bi zgazio majicu. Polako je povukao crijevo i pričvrstio klin, a zatim se okrenuo, uzbuđen što vidi stranca još uvijek u istom položaju u kojem su ga ostavili prethodne noći.

          'Do ya' think on je živ, brate?'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'I heard him groan prije i on je okrenuo lice od vatre.'

          'What if he's a Recusant katolik, mogli bismo upasti u svakakva sranja.'

          'Watch yer tongue in ovu kuću William.  Spasi svome ocu put natrag iz groba da ti omogućim skrivanje.'

          'It's no business of naš William da li je ili nije tako ma? 

          'Aye, but don 'nemoj to govoriti preglasno Thomase. Otkako je propala zavjera da se parlament digne u zrak, manje je tolerancije prema tpapistima.'  

          All the time the stranger slušao zatvorenih očiju. Tko su ovi ljudi? Gdje sam? Erggh boli me glava! 

          Margery went outside, picked podigla jaram, drvenu prečku koja je držala kante, i stavila je na ramena kako bi se probila do Bridgehouse Becka udaljenog oko pola milje. Tijekom dana triput bi išla kako bi osigurala vodu za životinje, kantu za otpad, pranje odjeće i vodu za pivo.

          Through the wheat fields she prošao, pokraj kućica, preko Sun Streeta, kroz drveće i nizbrdo. Mogla je čuti kako voda pada niz mali vodopad u blizini njezinog omiljenog sabirnog mjesta. Oprezno je hodala niz obalu, još vlažnu od jutarnjeg roka. Sunce je počelo izlaziti i blistalo je kroz lišće poput dijamanata. Stavila je jaram na tlo, a zatim protrljala rame gdje se drvo zarilo i ostavilo trag. Kamenčići s becka škripali su pod nogama dok se saginjala da napuni jednu, pa drugu kantu.

          Margery hitched the two buckets i ispravila leđa pod težinom tereta, pazeći da se ne prolije. Putovanje kući bilo je sporije. Nije žurila penjajući se uzbrdo i zastala na pola puta, bez daha.

          Thomas walked over to the stol u kutu ispod potkrovlja i napunio drveni lavor svježom vodom iz kante. Poprskao je lice, prsa i ispod pazuha, gurajući mokre ruke kroz tamnu kosu, praveći grimasu od udara hladne vode. Thomas je obuhvatio ruku, zadržao ga u trbuhu i izlio malo vode niz unutarnji prednji dio crijeva. Brzo je oprao prednji i stražnji dio donjeg dijela, ponavljajući rutinu sve dok se nije uvjerio da je sve čišće i da je uklonio uši i stjenice koje su se rado skupljale i ostavljale trag noću.

          By this time Margery had vratila se s vodom, dodala je malo kukuruza, pšenice i graha u lonac te promiješala i strugala stijenke kotla. Miris je ispunio sobu i ispunio nosnice stranca koji se počeo komešati. Zastenjao je, psi su zarežali, podignuo je glavu, otvorio jedno oko i srušio se natrag na slamnati madrac, a događaji od prethodne noći bili su mutno sjećanje.

          William knelt beside him with kožna utičnica piva, 'Srkni ovo prijatelju moj, uzmi dlaku psa koji te ugrizao.'

          The stranger leant on his lakta i napravio grimasu od boli kad je osjetio osušeni čvor krvi na potiljku, 'Gdje sam, momče? Ne znam.'

          'Hall Green, not daleko od dvorca Haworth. Našli smo te u jarku na dnu skrovišta i doveli te kući da prespavaš. Nismo znali hoćeš li se danas probuditi,' odgovorio je Thomas. 

          John Hargreaves wasn't znati, ali ovaj ljubazan čin trebao je imati dubok učinak na ostatak njegove i budućnosti njegove obitelji.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_William je gledao preko sebe suosjećajući sa strancem dok je Margery žlicom stavljala malo juhe u zdjelice, 'Ostavi jadnog sina, pusti ga da se odmori i malo pozdravi dan.'

          The stranger groggily sat up sa svog slamnatog madraca, uhvativši se za potiljak. Psi su stajali i režali. 

          'SILENCE DOGS, HEEL !' vikao je Thomas.     

          The dogs dropped to the katu još jednom, ali je i dalje ostao oprezan.

          Margery handed the stranger a zdjelica juhe i drvena žlica, 'Unesi to u sebe', daj ti' snage za put kući.'    

          'Do you remember what dogodilo?' upitao je Thomas.          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          'I remember winning at mamljenje štakora, sjećam se da sam slavio i pio pivo s dvojicom muškaraca. Ne domaći, nisam ih prije vidio. Pivnica je donosila sve više i više piva, a ja sam nastavio kupovati. Posljednje čega se sjećam je kako sam hodao ulicom sa svojim društvom na putu kući.'  

          'Do you remember what izgledali su?' upita Thomas.     

          'They were dressed different . Imali su mačeve, a jedan je imao povez na oku.' "Sjećam ih se", reče Thomas uzbuđeno.

          'I must be on na moj način, zahvaljujem na gostoprimstvu. Zovem se John Hargreaves i živim blizu Moorehouse Lane prema Oxenhopeu. Bolje da odem prije nego moja žena i kći Agnes povjeruju da sam napustio ovaj svijet smrtnika.

          'If there's anything I mogu učiniti da ti se odužim, sakrij se na putu za Oxenhope. Imam susjede u blizini i moja kći služi njegovom lordu u Haworth Manoru. Zauvijek sam tvoj dužnik, ne znam što bi se dogodilo da nisi došao.'

          'Take more pottage and pivo prije nego što odete, gospodine Hargreaves,« rekla je Margery dok je žlicom dodavala još juhe u njegovu zdjelu.

          Sitting on the stool by vatru, otpivši gutljaj iz svoje zdjele, Thomas je progutao i podigao pogled, "Hoćete li ovo prijaviti upravitelju gospodinu Hargreavesu?"

          'That thieving bastard, vjerojatno bi me novčano kaznio jer sam bio pijan u blizini. Dovoljno loše što moram platiti desetinu crkvi i porez Gospodinu. Ne želim mu puniti džepove više nego što moram, oprosti Englezima, majko«, rekao je John tvrdoglavo.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Ništa što već nisam čuo.' - uzviknula je Margery dok je uzimala prazne zdjelice i počela ih prati u kanti s hladnom vodom. 'Dobro, onda moram krenuti, moram orati, a kasnim. Supruga neće biti sretna, samo sam trebao otpratiti Agnes kući iz dvorca u opakoj noći, ali su me opteretili događaji na dvoru.'

          'Next you are in područje, javi se, ne razmišljaj o tome«, rekao je Thomas, odmahujući mu rukom dok je koračao prema vratima.

          'Aye 'n next vrijeme, dovedi i svoju kćer Agnes sa sobom', daj da upoznamo djevojku,' rekla je Margery posramljeno namigujući Thomasu.

          Thomas opened the bottom half stočnih vrata, sunce je izlazilo, 'Siguran put prijatelju moj.'

          'Tarreur Thomas, remember ako ti nešto treba«. John se, pomalo dezorijentiran, pokušao orijentirati kući.

          He wiped his forehead and pokušao zaboraviti na sramotu od prethodne noći.

          What a fine family, mislio je u sebi. Njihovi prije nisu tako dobro postupali s njim, ali se pitao bi li bili tako ljubazni da su znali da je katolik.

          He remembered the problems they s kojim se suočio prije preseljenja u Haworth i kako su on i njegova obitelj bili progonjeni u prošloj župi. Mise su bile zabranjene, katolički svećenici su nestajali za koje se pretpostavljalo da će biti pogubljeni, a kažnjavani su s dvanaest penija svake nedjelje jer nisu prisustvovali kraljevoj Crkvi Engleske. Njegova supruga Marg i kći Agnes svakodnevno su se suočavale s upiranjem prstom, šaputanjem i ponižavanjem. Ponekad se pitao je li sve to vrijedno toga, pogotovo za jadnu Agnes koja tada nije baš znala što se događa i zašto više ne idu u crkvu. Jadna draga nije mogla shvatiti zašto se druga djeca ne žele igrati s njom, a pjesme koje su pjevali o njoj bole.

          He made his way across oranice do Sunčeve ulice pokraj polomljenog suhozida, kućice s lijeve strane, uzdižući se brežuljci prošarani ovcama, s desne strane, uzbrdo je otišao gdje je skrenulo u Marsh Lane. Bilo je teško ići, jutarnja hladnoća, rosa je činila blatnu stazu skliskom, osjećao je kako mu znoj curi kroz pore dok je hodao. S obje strane ceste bila su zelena polja i sunce mu je izlazilo iznad desnog ramena; a svjetlost mu je zaboljela oči. Napokon je stigao do vrha brda i pustio da ga klimave noge odnesu niz drugu stranu. Prošao je pored još koliba, većina obitelji već je ustala i vukla plug, neki s volovima, drugi bez. Činilo se da će proći puno vremena u njegovom sadašnjem stanju, ali sad je bio na dionici prema kući, lijevo na Moorhouse Laneu, preko polja i eto ga, napokon je došao kući.

          The door was wide open , a njegove supruge Marg nije bilo nigdje. Ušao je unutra i zagrijao se uz vatru primijetivši tamnu mrlju od povraćanja na svojoj tunici.  Cijev mu je bila vlažna, prljava i zamrljana, a glava ga je boljela i iznutra i izvana. Skinuo je košulju i crijevo sa sebe i ostavio ih na hrpi pokraj vatre. Prišao je keramičkoj zdjeli s vodom i baš kad je poprskao lice vodom, ušla je ona, koja se upravo vratila s kantama vode iz Bridgehouse Becka.

          She looked at his nakedness dok je bio sagnut nad zdjelom i smiješio se svojoj bjelini i kvrgavim koljenima.

          'Oh, there you smo nas dvoje, Agnes je bila zabrinuta za tebe. Gdje si bio? Pretpostavljam da nije dobro,« rekla je njegova žena sarkastično.

          'Careful wife, I jutros mi ne treba obraz, glava mi je rascijepljena,' kad se John okrenuo da joj pokaže svoj potiljak.

          'Goodness John, what jesi li napravio?' – upitala je njegova žena dok je žurila u kuhinju i mokrom krpom prislanjala Johnov potiljak polako ga čisteći.

          John grimaced in pain, 'Bože ženo, želiš li ga ponovno otvoriti? Ne znaš što će izaći ako to učiniš.

         'Stupid old fool. Ovo je odmazda za neilazak u crkvu, znao sam da će opet početi. Nema žene, bili su to podmetači, sigurno su znali da imam punu torbicu dobitaka.” 

          'I went to the Kings Arms za pivo, u podrumu je bilo mamljenja štakora, pa sam se kladio u šilin-dva i dobio.'

          'Sounds like you won previše,' rekla je njegova žena podižući njegovu tuniku s poda primijetivši mrlju.

          She looked at him curiously , 'I što se mogu moliti da se dogodilo s dobicima?'  

          'Sorry wife, they davno su nestali. Probudila sam se u kući neznanca s praznom torbicom. Našli su me u jarku na njihovoj koži i odveli su me kući da prespavam ranu.' Rekao je ispričavajući se, prisjećajući se gostoprimstva koje su mu Rushworthovi iskazali.

          'I'd say spavao si više od rane 'n osim toga nisi li mislio da su možda oni uzeli dobitak.'

          John condemned her accusation, 'Ne ženo, nisu oni, napadnut sam na putu kući. Da nije bilo mladog Rushwortha i njegove obitelji, tko zna kakva bi bila moja sudbina. Pobrinuli su se za ranu i stavili me blizu vatre, pustili me da odspavam jutros, nahranili su me juhom i dali mi pivo da je operem, ne, nisu oni. Oni su dobri ljudi poput nas, ali nisu vjere.'

          Margaret looked at him curiously , moj Bože, sad sam 'sve čuo!'

          John turned to her, 'Bili su drugačiji, ljubazni i velikodušni, žena je imala dva zgodna momka Williama i svog najstarijeg Thomasa otprilike Agnesovih godina.

          They didn't know Bio sam vjere, ali imam osjećaj da to ne bi bilo važno.'

          'Husband you don' ne znam to. Moramo biti oprezni; Ne želim da naša Agnes ponovno prolazi kroz sve to. Moramo šutjeti i svoje molitve zadržati za sebe. Ako se sazna da smo izbačeni, onda će sve početi ispočetka!' Sjela je i stavila lice u ruke.

          'There, there wife bit ćemo oprezni«.Ona je dobra žena i mrzim je vidjeti ovakvu, ali moram ostati postojan i slijediti pravu vjeru.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_John je stavio ruku na Margaretino rame, 'U redu je ženo, nitko nas nikada neće pronaći i nastavit ću plaćati kaznu za neodlazak u crkvu, ali odbijam moliti se lažnom Bogu i to je to! Hajde sad obriši oči i ne pričajmo više o tome.'

POGLAVLJE 7

PUT ŽENE

 

 

Nakon što je Thomasu i Williamu dala ručak, Margery se vratila kući. Nastavila je preko oranica do Sun Street, 

pokraj slomljenog suhozida, uzbrdo je otišla gdje je skrenula u Marsh Lane. Bilo je teško ići po dnevnoj vrućini, sunce je počelo dosezati svoju najvišu točku. Napokon je stigla do vrha brda i krenula niz drugu stranu. Sišla je dolje, pokraj još koliba. Pitala je jednu od žena koje su solile ribu gdje Hargreavi žive.

          She pointed, 'Hargreaves koliba, preko onoga polja do Moorhouse Lanea, odmah uz brdo.'

          Margery walked across the field i niz brdo; i primijetio dim koji izlazi iz dimnjaka. Kokoši su se razbježale i zakreštale dok se približavala.

          'AYEUP, ARE YOU TAMO GĐA HARGREAVES?' Rekla je prilazeći vratima kućice ograđene kamenim zidovima.

          'I AM, ' n tko bi ti mogao biti? Pitala je: 'Nisam te prije vidjela u ovim krajevima, ali sam te vidjela na tržnici u Haworthu.'

          'Aye, and I vidio sam te tamo... i tvoju ljupku kćer.'

          'What brings you down brdo?' Pitala je gospođa Hargreaves dok je nastavljala gurati klip unutra i van iz mućkalice za maslac.

          'This hat, I našla ga u polju u našem jarku, pomislila da bi moglo biti od tvog muža.'

          'Aye it's his. Vi ste sigurno gospođa Rushworth, negovali ste Johna pretprošle noći. Bolje uđi unutra. Hoćeš li pivo?'     

          'That would be fine ,' rekla je Margery, 'Šetnja me malo osušila.'

          'John won't dugo biti kod kuće, on ore polje za božju milost,« rekla je gospođa Hargreaves dok je točila još piva u Margeryin jack.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Well, that's just to, nisam došla vidjeti Johna, došla sam vidjeti tebe,' rekla je Margery, smiješeći se.

          Mrs Hargreaves laughed a deep trbušni smijeh, naginjući se unatrag, podižući glavu do gredi, a zatim ponovno prema Margery. 'Bože moj, došao si me vidjeti, zašto, zaboga?'

          Margery smiled cunningly, ' Pa kad se tvoj Ivan oporavljao na našem ognjištu, spomenuo je tvoju kćer Agnes koja je radila u dvorcu. Našem Thomasu treba velika žena s kojom će se vratiti kući, a ja sam razmišljao…'     _cc781905-5cde-3194-bb3b-1396bad5cf554d_ 35-cc7 bb3b-136bad5cf58d_  

          There's no way on earth moj muž će dopustiti Agnes da se uda izvan vjere, 'Naša Agnes? Mmm, nisam sigurna hoće li moj muž to dopustiti.'

          Margery took another sip of pivo. 'Vidio sam je na tržnici s tobom više puta, čini mi se kao velika djevojka.'

          'Aye she is, ponosni smo na nju i ženu koja je postala. Ali zašto baš ona, ima puno drugih djevojaka u selu.'

          'Aye, there is , ali udovice ili razmažene mnoge od njih.

          You being new to the Parish, mislio sam da bi to moglo biti dobar spoj.'

          I'll have to razgovaraj sa mnom muž kad se vrati s polja. Agnesina plaća s vlastelinstva dobro će mi doći, razgovarat ću sa svojim mužem.' Neću razgovarati s njim jer znam kakav će biti odgovor.

          She dropped her head with razočarenje; međutim, interes provodadžije bio je uzbudljiv.

          'Me son Thomas is stanar u Hall Greenu, ali veliki momak i vezan je bolje«, ponosno je tvrdila Margery. 'Samo treba dobra žena da me pogura u pravom smjeru.' Margery je uvjerljivo progovorila: »Ovdje nema mnogo dobrih momaka, najviše vole piće i kurve u krčmama. Osim toga, želiš li da ti kći cijeli život bude usidjelica?'

          Worriedly Mrs Hargreaves paused before odgovorivši: 'Ne naravno, ali ovo je sve tako iznenada.'Nebesa gore, ona je nasrtljiva žena,pomislila je.    

          'She would have a sjajan život s mojim Thomasom, 'ako Bog da bebu ili tri.' "Onda si u pravu, razgovarajmo ponovno u nedjelju, nakon molitve, u svetom Mihaelu i svim anđelima." Izjavila je Margery s pretjeranim samopouzdanjem i nametljivošću po kojoj je bila poznata.

          'Yes let's do that Gospođa Rushworth.Nema šanse za to jer nas neće biti! Jadna Agnes, prvi udvarač koji dolazi i moram ih odbiti. Što će postati naša Agnes? Nema šanse da joj otac dopusti da se uda izvan prave vjere.

          Mrs Hargreaves thought back to vrijeme kad su se ona i John prvi put primijetili u crkvi. Bio je zgodan muškarac, a otac mu je bio slobodan čovjek i posjedovao je zemlju. Dugo su bili vrlo ugodni dok sve nije počelo. Većina se zavjetovala kraljici Bess, ali John i njegov otac su to odbili. Molili su se u tajnosti i pričešćivali pod okriljem tame; isusovački svećenik koji dolazi u njihovu vikendicu usred noći. Prestali su ići u crkvu i platili su kaznu, izgubivši mnogo na vlastelinskom sudu zbog šilinga koje su morali gubiti svaki tjedan.

          The Hargreaves had been hoping za više vjerske tolerancije kad je Jakov došao na prijestolje. Stvari su se pogoršale, au selu su ih kudili. Malo zatim otišli su u strahu od odmazde, nestali, odrekli se svega što su imali osim vola i nekoliko drangulija koje su prodali.

          Labour was in short supply zbog 'crne smrti', pa Johnu nije dugo trebalo da dobije gospodarevu naklonost i kupi mali komad zemlje na periferiji Hawortha. To nije bilo dovoljno za njihovo preživljavanje, ali Johnu je još uvijek preostalo novčića i njegov plaćeni rad za gospodara ih je održavao.

          'I'll not obećaj bilo što, ali ako John to poželi, možeš ponovno nazvati.' rekla je gospođa Hargreaves.Uskoro će izgubiti interes kad se ne pojavimo u crkvi. 

          It was getting late, a Margery je shvatila da još uvijek mora hodati uz brdo kući, 'Zaboga, sunce je sve nisko na nebu, a ja nisam pripremila večeru za svoje dečke ili dovela kravu. Najbolje da brzo ugriznem. '         

          Mrs Hargreaves came out of duboko zamišljen, 'Moram se pokrenuti, moj John će sigurno znati da nešto nije u redu ako stvari nisu u redu kad dođe kući. Hajde, ljubavi, odlazi s tobom prije nego što oboje stanemo u red za stolac za patke.'

          Margery took the last swig piva i vratio čašu gospođi Hargreaves. "Dobro, vidimo se onda u nedjelju."          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad'5cf58d_ pazi na njezin krevet i ubrzaj noćni ritam to Margery    

 

          John arrived home in the svjetlost mjeseca. Čula ga je i posramila se svega što se dogodilo u njegovoj odsutnosti. Ušao je na vrata, šarke su zaškripale, iscrpljen od cjelodnevnog rada na gospodarevoj njivi. Opipao je svoj šešir, ali je shvatio da ga je izgubio. John je tiho otišao do klupe, gotovo teturajući od desetosatnog prenaprezanja. Podigao je kantu i natočio vodu u veliku drvenu zdjelu gurajući glavu u nju činilo se kao cijelu vječnost. Tek kad više nije mogao zadržati dah, podigao je glavu i otpustio bol u plućima. Hvatao je zrak i još dvaput poprskao lice, prolazeći rukama kroz znojnu tamnu kosu. Skinuo je mokru košulju, otkrivajući svoje žilave, ali mišićave ruke i prsa i nastavio prati ispod pazuha.

          He removed his codpiece and njegovo zaprljano crijevo, njegova žena ih je u trenu pokupila i sklopila spremne za sljedeći dan.

          Mrs Hargreaves held a linen tiho ručnikom dok je prskao vodom ispod ruku i između nogu, pazeći da je isprao znoj. Dobro ih je osušio kako bi ih spriječio. Žena mu je dala čistu potkošulju da obuče. Visio mu je gotovo do koljena, ali bio je svjež s mirisima proljetnog dana i godio mu je. Sjedio je na svom stolcu kraj ognjišta, pušio iz glinene lule i razmišljao o događajima tog dana. Nije bio jedini koji je izvršavao lordove naredbe i barem je bio plaćen. Uživao je u druženju s ostalim muškarcima. Bili su tu Richard Bins, Anthony Pigshells i Robert Deane, svi pod zakupom lorda osim njega. Uživao je u zafrkanciji; nije bilo često da je bilo vremena za smijeh tijekom dana, osobito po gospodarevoj volji.

          Shall I tell him, neee najbolje ostaviti za drugi put. Margery je šutjela, ne znajući kako prekinuti temu sa svojim mužem. Promiješala je juhu u kotlu i donijela mu piva da mu pomogne očistiti prašinu iz grla.

          'You are quiet wife , imaš li mi nešto za reći?' Rekao je opuštenim, ali znatiželjnim tonom. 

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Ne mužu, pričekaj, kad se zasitiš piva, onda ćemo razgovarati', rekla je, pokušavajući ne odati previše o svom ranijem susretu s Margery Rushworth._cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          Mrs Hargreaves handed him the zdjela. Progutao je sadržaj i drugu porciju, gutnuvši pivo da ga ispere. Zastao je i ušutkao se.          

          'Tell us wife, ima li naš razgovor ikakve veze sa mnom što sjedim tamo na stolu?'

upitao je John, opčinjen vatrom.

          Mrs Hargreaves realised that Margery ostavila šešir pa je prišla i objesila ga na čavao blizu vrata.

          'So, it seems imao si zadovoljstvo da te je danas posjetila gospođa Rushworth,« rekao je John dok je povukao dim svoje lule. 'I o čemu ste razgovarali o ženi?'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Nothing except the time a' dan muž. Vratila ti je šešir, to je orl.'         

          'Seems a long walk samo da pričamo o vremenu u danu.'

          Mrs Hargreaves looked at John znatiželjno, 'Razgovarali smo dok sam mućkao maslac.' Njegova je žena ustala da potpali vatru i promiješa jelo jer još nije jela.

         Ona nešto skriva, osjećam to. John je bio fiksiran na njezin razgovor s Margery i strpljivo je čekao da ona otkrije više.

          'Oh husband, what razgovori koje žene vode dok mućkaju maslac, bi li vas zanimali?' Odgovorila je, želeći zadržati ženske poslove za žene, znajući da sada nije vrijeme za kompliciranje.

          'Come now, don 'neka vas događaji dana brinu, a što je s oranjem?' Upitala je, promijenivši temu dok mu je točila još piva.

          'One field is finished , moram se vratiti sutra s Richardom, Anthonyjem i Robertom Deaneom, da završim s ostalima.'

          He sat back against the zid, iscrpljen, ponovno puni svoju glinenu lulu. Znao je da ne smije previše forsirati, jer su tajne njegove žene uvijek kad-tad dospjele do njegovih ušiju, bilo kroz njezina usta ili preko drugih. Bio je poznat u selu i znao je da će mu se prije povjeriti, ako je nešto ozbiljno.

          Some things are best left neizrečeno, pogotovo kad su ženske stvari u pitanju.Najbolje čuvati još jedan dan, pomislio je u sebi.

          He took a puff of svoju lulu, gledajući kako se žeravica u zdjeli crveni, zatim je polako otpuhnuo, gledajući kako se dim miješa s dimom od vatre i lebdi prema gredama.

CHAPTER 6

DARKEST DANGER

 

 

John stuck his head in the bucket of water and washed, trying to rid himself of the stains and memory of the previous night. He started to recall the events…

          He remembered waiting for Agnes near the manor and hearing the buzz emanating from the square. It was a chilly night and thought he might climb the hill for a quick ale and warm himself by the fire, knowing that she was always late coming from the manor.

          He was only going to stay for an ale or two until his two companions convinced him to go to the rat baiting in the cellar. He remembered walking down the creeping, rotten wood stairs into a large stone-walled room which was full of smoke and the stench of dead rats and loud barking dogs whipped into a frenzy by their owners. There was the acidic smell of old urine and stale ale. Oil lamps lit the centre of the room, which was cordoned off with a square of wooden planks set almost chest high. The earthen floor was blood stained at the bottom of the pit, which was home to dog fights, cock fights, and tonight’s entertainment.

          Men entertained themselves yelling, and arguing their point, often spraying spittle, trying to get the slightest bit of knowledge about the contestants that may positively sway their wager. The dog owners rallied support for their dog above any other. Casting wagers against owners of other dogs, excitedly.       

          ‘That little terrier, I might wager on the rat, yelled one drunken guest.’

          All that heard laughed, with one elder who couldn’t quite contain himself, coughing out his ale while trying to laugh and breath at the same time. ‘

          Ayup, I’ seen the rats he catches them in the cemetery, some are bigger than a house cat’, Said another.

          The rat catcher made his way down the wooden stairs. His hessian bag relentlessly moving with squealing, panicked rats.

          He unloaded thirty rats out of the hessian bag into the pit. They scattered quickly around the pit as the crowd roared with excitement. Men filled the wooden bleachers which climbed up the stone walls. The dogs, terrier crosses all of them, barked with excitement, pulling on the rope held by their owners. Hearing the dogs, the rats cornered themselves, climbing over one another to get to the highest point on the wall to escape, only to be knocked lower by another bigger rat. Their six-inch tails trailed behind them, their yellow teeth nipping at the rat beside and long whiskers twitching with nervousness unused to being in the light.

          ‘Come on, Billy lets show them what you can do,’ said the owner stepping forward for his dog’s turn at the mayhem.

          He unroped the dog and picked him up by the scruff of the neck, holding him in mid-air on the inside of the pit. The crowd roared. The men screamed back and forth across the pit, making bets on how many rats Billy could dispense with in a minute.

          ‘He doesn’t look like much ta me, I’ll wager two shillings, no more ‘n fifteen rats!’ Yelled one patron eagerly.            

          ‘Yer, I’ll take your wager and say more ‘n fifteen!’  Said another.

          The dog seeing the rats, excitedly tried to struggle free from his owner’s grasp, but he couldn’t break his grip. The owner looked at the referee and waited for the signal. When the referee nodded, he dropped the dog. The timekeeper turned the minute glass as soon as the dog’s paws touched the dirt. Excitedly, Billy growled and looked at the rats, his senses alert and keen. He was highly stimulated by the herbs his owner had given him and ready to do what he had been trained to do. He hit the ground running, feverishly attacking the group of rats in the corner.

          The crowd roared, Hargreaves getting caught up in the excitement had placed his wager declaring twenty rats as his number. His companions secretly smiled at each other, knowing that no dog could reach such a milestone. The steward’s money was safe, they thought. Besides that was the least of their worries.

          The dog worked in exemplary fashion, a grip, a toss, and it was all over for the rat. Billy was very skillful and at one point bit into two rats at the same time, shaking them both in a frenzied fashion then releasing his grip and running at the corner to latch onto others. They scattered as he approached, but he was too quick and knew their habits, running close to the wall as tight as they could.

          The marshal, who tried to keep some order to proceedings, called out the number of rats killed, ‘One rat, two, three, four, five…’ Some lay motionless, others bloodied with their entrails following them, but still alive, tried to crawl away.

          ‘Seventeen... eighteen... nineteen… twenty... time.’ Said the marshal, who wrestled a dead rat from the dogs’ mouth and lifted Billy by the scruff of the neck, out and back to his owner. Billy wasn’t finished yet and tried to fight his way out of the marshal's grip to continue.       

          ‘Ayup that rat isn’t dead,’ said another man who had wagered on nineteen.

          The marshal stepped in, ‘Right, local rats, local rules. If t’ rat manages to get to the outside of the pit in a minute, then he is considered still alive, and the count will be nineteen.’ The timekeeper turned over the minute glass as the referee marked a large circle with a stick on the inside circumference of the pit.

          Excited, the crowd yelled at the rat, some wishing it ill health and good riddance and others wishing it a healthy recovery.

          ‘Ayup, it’s movin, cum on, get crackin,’ said one man.    

          The rat suffered from a lack of blood, and its two back legs were shattered. It rose up on its front paws, face smashed, and blood was oozing from its mouth and an eye socket that was missing an eye. It continued to move, and the crowd cheered as more wagers were placed on the result. The rat looked behind and tried to sniff its back legs, numbed by the crushed nerves. It pushed up on its front paws again and some of the crowd cheered. Others started to insult the owner of Billy who they said, did not do enough to kill the rat. The rat took one more step and then keeled over in exhaustion.

   ‘TWENTY!’ Yelled the referee. John looked up at his companions and was shocked, ‘I WON, TWENTY RATS!’ He laughed ecstatically, ‘I WON! I WON!’

          The two men looked at each other angrily and tried to come to terms with what had eventuated as they had given him odds.

          ‘Grand Billy, well done, lad.’ The owner said, wiping the blood and left-over entrails from his chin.

          He placed Billy on the floor and poured water from a bowl into his hand and continued to wash his face, being sure to allow Billy his fill to feed his thirst.

          ‘Twenty rats killed in a minute, who’d have thought,’ said one of John’s companions while giving him the steward's shillings.

          John held out his hand and smiled, then placed the coins in the leather purse which hung from his belt,

          ‘Come on rounds on me!’

          The steward would not be happy, knowing that they had lost his money. But that dog, how were they to know? It wasn’t until later that they heard the dog had a reputation in other parts of Keighley.

          ‘Ta, kind sirs, pleasure is mine,’ as John gestured for them to follow him up the stairs for a celebratory ale.

          The drinks were on him; he went upstairs with his new companions. They showed him much kindness and so did the barmaid ensuring their jacks were kept full. She knew the drill.

          He didn’t notice the steward on the far side of the tavern and the shrewd nod he gave to the strangers through the crowd when their eyes met his. One of them frowned with disappointment and shook his head slightly. The steward wasn’t amused.

 

           The following evening, sitting at home in Stanbury, the steward started to think about the events of the previous night. He was angry that his companions had lost his wager; he didn’t like common folk winning at the rat baiting that he secretly organised to coincide with each manor court. On a good night, he could win money from the locals, who had managed to scrounge for the payne, fines and dues. Without money for the payne, fines and dues they would have to pay more the next time, some shillings for the lord and some for him. He always stayed one step ahead, knowing that if the lord’s coffers were low and he lost his temper, he would have to pay it out of his own purse.

          It was quite a lucrative setup. He paid a shilling to the rat catcher, a shilling to the dog owner and a portion of the winnings to his recently acquired partners. That coupled with his skimming of the fines and dues paid, provided a lucrative income on top of the stipend which his lordship paid him to tend to manor business. That night, he thought, was supposed to be unique. He had arranged for a dog to come up from Bradford after seeing him in action down there a few weeks past. He had never seen a dog so ferocious, so cunning and quick. He lost some money on him in Bradford but expected to get it all back, and more, that evening.

          The evening was even better than expected, having charmed his way into a card game with a couple of out-of-town coney-catchers. He had watched them take coin from several locals before he approached the table. He felt contempt for any outsiders that tried to cash in. These two were obviously from out of the parish, likely doing their regular rounds through the local villages. It was apparent that they were good at it for the two of them still had both their ears. They allowed him to win the first three hands, one of them raising the bet each time then bowing out to let his friend lay down cards which were always just good enough to win the hand. They were clever enough to let him win a hand occasionally, to keep his interest, but slowly gained more and more of his purse. That was, until the watchman rang the bell for a count of eight.

CHAPTER 7

WAY OF A WOMAN

 

 

After giving Thomas and William their lunch, Margery started back home. She continued across the ploughed fields to Sun Street, 

past the broken drywall, up the hill she went where it turned into Marsh Lane. It was tough going in the heat of the day, the sun starting to get to its highest point. She finally reached the top of the hill and started down the other side. Down she went, past more cottages. She asked one of the women salting some fish, where the Hargreaves lived.

          She pointed, ‘Hargreaves cottage, across yonder field to Moorhouse Lane, just up the hill.’

          Margery walked across the field and down the hill; and noticed the smoke coming out the chimney. The chickens scattered and squawked as she approached.

          ‘AYEUP, ARE YOU THERE, MRS HARGREAVES?’ She said walking up to the door of the stone walled cottage.

          ‘I AM, ‘n who might you be? She asked, 'I haven’t seen thee in these parts before, but I’ve seen you at the market in Haworth.’

          ‘Aye, and I’ve seen you there... and thy lovely daughter.’

          ‘What brings you down the hill?’ Asked Mrs Hargreaves as she continued to push the plunger in and out of the butter churner.

          ‘This hat, I found it in the field in our ditch, thought it might be your husband’s.‘

          'Aye it’s his. You must be Mrs Rushworth, you tended ta John the night before last. You better come inside. Do ya' want a brew?’     

          ‘That would be fine,’ said Margery, ‘The walk has made me a bit parched.’

          ‘John won’t be home for ages, he’s ploughing a field for the lord’s grace,’ said Mrs Hargreaves as she poured more ale into Margery’s jack.        

          ‘Well, that’s just it, I didn’t come ta see John, I came ta see you,’ Margery said, smiling.

          Mrs Hargreaves laughed a deep belly laugh, leaning back, raising her head to the rafters, then back at Margery. ‘My goodness, here to see me, what in God’s name for?’

          Margery smiled cunningly, ‘Well, when your John were convalescing at our hearth, he mentioned your daughter Agnes who worked at the manor. Our Thomas needs a grand woman to come home to, and I was thinking…’          

          There’s no way on earth my husband will allow Agnes to marry outside the faith, ‘Our Agnes? Mmm, not sure if me husband will allow it.’

          Margery took another sip of ale. ‘I seen her at the market with thee on many occasion, seems like a grand lass.’

          ‘Aye she is, we’re proud of her and the woman she’s become. Why her though, there’s plenty of other lasses in the village.’

          ‘Aye, there is, but widows or spoiled the lot of 'em.

          You being new to the Parish, I thought it might make a good match.’

          I’ll have to speak to me husband when he gets back from the fields. Agnes’ wage from the manor comes in right handy, I will speak to my husband.’ I’ll not speak to him because I know what the answer will be.

          She dropped her head with the disappointment; however, the interest of a matchmaker was exciting.

          ‘Me son Thomas is a tenant at Hall Green, but a grand lad and bound fer better,’ claimed Margery proudly. 'Just needs a good woman to push 'im in the right direction.' Margery spoke convincingly, ‘Not many good lads around here, most like the drink and whores at the taverns. Besides, do you want thy daughter to be a spinster her whole life?’

          Worriedly Mrs Hargreaves paused before answering, ‘No course not, but this is all so sudden.’ Heavens above she's a pushy woman, she thought.     

          ‘She would have a grand life with my Thomas, ‘n God willing a baby or three.’ ‘Right you are then, let’s talk again at Saint Michael and All Angels on Sunday, after prayers.’ Stated Margery with the over confidence and pushiness that she was renowned for.

          ‘Yes let’s do that Mrs Rushworth. There’s no chance of that ‘cause we won’t be there!  Poor Agnes, the fist suitor that comes calling and I must turn them away. What is to become or our Agnes? There's no way her father will let her marry outside the true faith.

          Mrs Hargreaves thought back to the time when she and John first noticed each other in church. He was a handsome man, and his father was a freeman and owned land. They were very comfortable for a long while until it all started. Most had pledged their oath to Queen Bess, but John and his father refused to. They said their prayers in secret and held Communion under the cover of darkness; a Jesuit priest coming to their cottage in the middle of the night. They stopped going to church, and paid the penalty, losing much to the manor court because of shillings that they had to forfeit each week.

          The Hargreaves had been hoping for more religious tolerance when James came to the throne. Things got worse, and they were chastised in the village. A short time later they left in fear of retribution, disappeared, gave up everything they had except the ox and a few trinkets, which they sold.

          Labour was in short supply because of the ‘black death’, so it didn’t take long for John to get the lord’s favour and buy a small patch of land on the outskirts of Haworth. It wasn't enough to sustain them but John still had coin left over and his paid work for the lord kept them going.

          ‘I’ll not promise anything, but should John wish it, you can call again.’ Said Mrs Hargreaves. She'll soon lose interest when we don't show up at church. 

          It was getting late, and Margery realised that she still had to walk up the hill home, ‘Goodness me, the sun is getting low in the sky and I haven’t prepared the supper for me boys or got the cow in. Best I nip on quickly like.’         

          Mrs Hargreaves came out of deep thought, ‘I need to get a move on, my John will surely know somethin’s amiss if things aren’t orderly ‘n well when he gets home. Go on, love, be off with ya’ before we both have ta line up for the ducking stool.’

          Margery took the last swig of the ale and handed the jack back to Mrs Hargreaves. ‘Right, I will see thee Sunday then.’                 Margery left and quickened her pace to beat the night watchman’s bell.    

 

          John arrived home in the light of the moon. She heard him and felt ashamed of all that had gone on in his absence. He walked in the door, the hinges creaked, exhausted from the day’s labour in the lord’s field. He felt for his hat but realised that he had lost it. John walked to the bench silently, almost staggering from the ten-hour overexertion. He lifted the bucket and poured water into the large wooden bowl sticking his head in it for what seemed like an eternity. Only when he couldn’t hold his breath any longer did he lift his head and release the ache in his lungs. He gasped for air and splashed his face two more times, running his hands through his sweaty dark hair. He took off his wet shirt, exposing his wiry but muscular arms and chest and continued to wash under his arm pits.

          He removed his codpiece and his soiled hose, his wife picking them up in an instant and folding them ready for the next day.

          Mrs Hargreaves held a linen towel silently while he splashed water under his arms and between his legs, making sure he washed away the sweat. He dried them properly to keep away the chafe. His wife gave him a clean undershirt to put on. It dangled almost to his knees, but it was fresh with the smells of a springtime day and it pleased him. He sat on his stool near the hearth, smoked from his clay pipe and thought about the events of the day. He wasn’t the only one doing the lord’s bidding and at least he got payed. He enjoyed the comradery with the other men. There was Richard Bins, Anthony Pigshells and Robert Deane, all tenanted to the lord except for him. He enjoyed the banter; it wasn’t often that there was time for laughter during the day, especially at the lord’s pleasure.

          Shall I tell him, nooo best left for another time. Margery was silent, not knowing how to breach the subject with her husband. She stirred the pottage in the cauldron and brought him ale to help him clear the dust from his throat.

          ‘You are quiet wife, have you got something to say ta me?’ He said in a relaxed but curious tone. 

          ‘No husband, hold on, when you’ve had thy fill of ale then we'll chat,’ she said, trying not to give too much away about her earlier meeting with Margery Rushworth. 

          Mrs Hargreaves handed him the bowl. He devoured the contents and a second helping, gulping ale to wash it down. He paused and stilled himself.          

          ‘Tell us wife, does our chat have anything ta do with me hat sitting there on the table?’

John asked, mesmerised by the fire.

          Mrs Hargreaves realised that Margery had left the hat so she walked over and hung it on the nail near the door.

          ‘So, it seems you had the pleasure of a visit from Mrs Rushworth today,’ said John as he took a puff of his pipe. ‘And what did you discuss wife?’        

          ‘Nothing except the time a’ day husband. She brought yer hat back, that's orl.’         

          ‘Seems a long walk just ta talk about the time a’ day.’

          Mrs Hargreaves looked at John curiously, ‘We had a chat while I was churning the butter.’ His wife stood to stoke the fire and stir the pottage because she hadn’t eaten yet.

          She’s holding something back, I can feel it. John was fixated on her discussion with Margery and waited patiently for her to disclose more.

          ‘Oh husband, what conversations women have while churning butter, would you be interested in?’ She replied, wanting to keep women’s business to the women, knowing that now was not the time to complicate things.

          ‘Come now, don’t let the events of the day worry you and what of the ploughing?’ She asked, changing the subject while pouring him more ale.

          ‘One field is finished, I must go back tomorra’ with Richard, Anthony and Robert Deane, to finish t’other.’

          He sat back against the wall, exhausted, re-filling his clay pipe. He knew not to push too hard, for his wife’s secrets always made their way to his ears at some point, either by her mouth or by others. He was well known in the village and knew that if it were anything serious, she would confide in him sooner.

          Some things are best left unsaid, especially when it’s women’s business. Best kept for another day, he thought to himself.

          He took a puff of his pipe, watching the embers in the bowl redden, then he slowly blew out, watching the smoke mingle with the smoke from the fire and drift toward the rafters.

​

POGLAVLJE 8

PUT ŽENE

 

 

Margery se naviknula na slušne usluge na engleskom, a ne na latinskom. Mogla je razumjeti što je svećenik govorio, a to nisu bili samo stihovi. Posebno su joj se sviđale propovijedi s sitnim obavijestima i vijestima, kraljevim vijestima. Sada, zajednica je bila poticana da čita Bibliju, ali većina njih je bila nepismena, pa su se oslanjali na vikara da ih obavijesti o Božjoj volji.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

Vikar je s propovjedaonice propovijedao homiliju o braku.

 

'Žena je slabo biće koje nije obdareno sličnim

snagu i postojanost uma kao ljudi. Stoga, neka budu

što prije budu uznemireni i to će biti skloniji slabim osjećajima

i raspoloženja uma više od ljudi.'

 

Margery je voljela dolaziti u Saint Michael and All Angels. Mislila je da je to veličanstvena zgrada i sjetila se da je ovamo dolazila kao dijete kada je sve bilo na latinskom i kada je katolička sveta pričest bila na dnevnom redu. Bilo je samo trideset koraka od vrata do prozora; debeli kameni zidovi održavali su unutra relativno hladnom tijekom najtoplijih ljetnih dana. Veliki kružni uzorci koji su ukrašavali zidove prikazivali su izblijedjele biblijske scene, apostole svetaca, anđele i Krista, sve obojeno crvenom, oker žutom bojom. Strop s bačvastim svodom uzdizao se u nebesa s ravnih drvenih klupa ispod. Ulaz u kapelu bio je ukrašen kitnjastim kamenim rezbarijama. Veliki drveni križ bio je okrunjen malim otvorom u zidu koji je držao uljanicu koja je svojim prigušenim svjetlom bacala preko oltara.

          Margery heard the door vibrate s vjetrom. Pogledala je oko sebe, zastala, a zatim se okrenula prema naprijed, slušajući kraj poduže vikarove propovijedi.

 

'Dobar čovjek ili gospodar obitelji je osoba u kojoj

počiva na privatnoj i pravilnoj vladavini cjeline

kućanstvo: a do njega ne dolazi izborom... nego putem

Božja uredba, utvrđena čak iu toku prirode.'

 

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ Zastao je.

​

'— Dobra žena u kući je osoba koja se predaje

pomoć i pomoć u vladanju gospodaru

obitelj. Jer on je, takoreći, princ i glavni vladar;

ona je suradnica.'

 

          She wondered why Mrs Hargreaves , John i Agnes bili su odsutni iz crkve. Ovo nisu vremena za odsustvo i sigurno će se suočiti s kaznom od dva šilinga, pomislila je.  

          The vicar finished his sermon_cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ zatim je zamolio svoju zajednicu da ostane sjediti. Nekoliko žena i kćeri ostalo je gledati u svoje muževe i očeve s prezirom dok su brzo ustale kako bi brzo izašle. Muškarcima je posebnu pažnju posvetio upravnik koji je bio odgovoran za red u crkvi.

          The vicar repeated, ' Najdraži ljudi, molim vas, ostanite sjediti, imam vijesti iz Londona, parlament je izglasao zakon koji zabranjuje katolicizam. Svećenici isusovci se hapse i zatvaraju. Svatko tko ih skriva osjetit će svu težinu zakona.

          The congregation were shocked, jer je kralj James obećao veću vjersku toleranciju. Neki su počeli cviljeti, drugi su nepomično sjedili.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          The vicar went on, 'Bože čuvaj kralja.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'God save the King ! Bože čuvaj kralja!' Zajednica je zajedno ponavljala slijedeći vikarovo vodstvo.

          They then recited the Lord's Molitva.

 

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_       umjetnost dopuštena u Beethy oče koji ime.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_     Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_  Kruh svagdanji daj nam danas; 'n oprosti naše prijestupe, kao i mi

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b-1358 whodtress im forgfie; ne uvedi nas u napast,

bur izbavi wee od zla.'

 

          The congregation stood and started izvlačeći se iz klupa prema vratima u stražnjem dijelu crkve. Margery je još uvijek tražila Hargreave dok je šetala kroz velika hrastova vrata van u dan.

          She was followed by William i Thomas, 'Što je bilo majko, izgledaš smeteno?' upitao je William sa zabrinutim izrazom lica.

          'I'm fine sine, samo zahvaljuj Bogu za ovaj dan,'Nedjelja je uvijek bila dobar dan, ona je mislila,odmor od rutinskih poslova i obaveza.Također je osjećala tugu zbog manjine odmetnutih katolika koji su živjeli u selu i okolici Keighleyja.

          'William, mother is jednostavno se osjećam ispunjen propovijedi,« rekao je Thomas smiješeći se i razmišljajući o predstojećem 'balu' i pivu.

          'William don't pokaži nepoštovanje prema Gospodinu i Spasitelju, manje želiš navući prokletstvo na obitelj,« rekla je Margery, osvrćući se i mršteći se s prezirom. Vidjet ćemo koliko si pametan kad otkrijem svoju malu tajnu sine moj.

POGLAVLJE 9

OPUŠTENE VIZIJE

 

 

William je otpratio Margery prema kući dok se Thomas sastao s drugim seoskim muškarcima u pripremi za 'loptu' protiv East'ardsa. Ball je uvijek bio vatrena afera i Thomas je uživao u prijateljstvu koje je to stvaralo. Od svakog čovjeka u Haworthu koji je mogao hodati očekivalo se da sudjeluje, a utakmica bi se slavila i raspravljalo tjednima nakon toga.

          Two upright poles were placed u paddocku istočno od Moorhouse Lanea i još jedan niz zapadno od Haworth Roada, udaljen oko jednu i pol milju. Dvije grupe muškaraca brojale su oko tri stotine, ali nitko nije bio siguran.

          The game would start on istočnoj strani Bridgehouse Becka, gdje bi lopta bila bačena u gomilu muškaraca koji su se natjecali za dodir. Lopta, kožni ovčji mjehur, bačena je u metež. Mnogi su ga posegnuli, a on je odskočio prema zapadu na moru ruku koje su ga hvatale. Nestao je ispod zgnječenja samo da bi ponovno izronio nakon vatrenog susreta ispod.

          One came up throwing the lopta na zapadu, drugi se uhvatio za slomljeni nos. Kretanje lopte bilo je zaustavljeno mnogim rukama, a zatim je opet nestalo. Gomila je krenula u vode Bridgehouse Becka, ali ih je na obali zaustavio golemi hrast. Jedan od igrača East'ardsa popeo se na stablo s druge strane i sjeo na granu. Lopta je bačena do njega i dvojica iz West'ardsa su se popela za njim, pokušavajući osloboditi loptu iz njegove kopče. Njih troje su pali sa stabla na gomilu koja je čekala ispod. Dvojica su ponovno ustala da nastave, ali treći koji je pao nije se pomaknuo. Gomila, pokretno, stegnuto more tijela koja se kreću preko njega neselektivno šutirajući se i gurajući, ne štedeći svoju težinu ili broj.

          As the melee continued slowly prema zapadu, četiri čovjeka su ostala iza, jedan se držao za iščašeno rame. Drugi je obilno krvario zbog posjekotine na glavi, a druga dvojica ležala su mirno i još uvijek sklupčana u nezgodnom položaju na vlažnom tlu.

          At the centre of the gomila dva muškarca otimala su se za posjed lopte, a trojica su ih zgrabila za tunike pokušavajući ih odvući. Četiri East'arda su gurala, a lopta se postupno pomicala sve dok nije iskočila na vrhu gomile. Svi u blizini pokušali su ga pogoditi i neko se vrijeme ipak pomaknuo prema istoku. Ponovno je potonuo u more tijela, jedan ga je čovjek držao dok su ga osam njegovih ljudi gurali ispred.

          Two West'ards men , vidjevši što rade, uspio je zgrabiti nositelje lopte za ruku, ali dok je gomila jurila naprijed, njegova je ruka bila uhvaćena i okrenuta unatrag suprotno od kretanja. Iz njega se začuo svemogući vrisak kad mu je uhvatila ruku. Ljudi iz West'ardsa još su ga držali dok nisu čuli 'puk' i posljedični vrisak, kost je izlazila iz ležišta. Ispustio je loptu i uhvatio se za svoje rame, a lopta je neko vrijeme visjela u limbu bez posjeda niti jedne momčadi, ali podržana brojnim tijelima.

          That was until Thomas happened na tome. Sagnuo je glavu i držao loptu. Neki su vukli njegov dublet prema istoku, drugi prema zapadu. Tunika mu se poderala, ali je držao loptu. Jedan od East'arda skočio je preko dvojice muškaraca i uhvatio ga za kosu. Ispustio je loptu i iščupao kosu iz čovjekova stiska. Kugla se nastavila kretati u smjeru zapada kroz dolinu i dolinu, preko suhozida, kroz kupinu i na jednom mjestu kroz povrtnjak. Žena i majka vrištale su plavo ubojstvo iz kolibe, bojeći se izaći van.

          It wasn't until Zalazak sunca kada je lopta konačno prošla kroz stupove istočno od Moorhouse Lanea i East'ardsi su proslavili svoju pobjedu uz klicanje slavlja. Rukovali su se s najbližima. Umorni i otrcani vratili su se kući na slavljeničko pivo u svoju omiljenu pivnicu. Neki su šepali, drugi su imali manje posjekotine i ogrebotine od dana igre.

          Thomas made his way home , poderane tunike, izgreban, u modricama, bolan i žao za sebe, izgubili su dan.

 

          Earlier, while Thomas was igrajući se 'loptom', William je otpratio Margery kući. Dok su se približavali, Margery je nastavila hodati nizbrdo pokraj kućice. 'Gdje ćeš majko, jesi li poludjela?'      

          'William be silent, Moram obaviti neki posao, a sad gricni doma i potpali vatru, rekla je dok se spuštala niz brdo.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ Otišla je dolje, pokraj još koliba, preko polja i tamo je bila Hargreavesova kamena koliba. Iz dimnjaka se dimilo, a vrata za stoku bila su otvorena. U polju nije bilo ni traga Johnu, ali se sjetila da je nedjelja jer je primijetila da gospođa Hargreaves prolazi pokraj vrata.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          She walked up to the kućica bojažljivo, ne želeći je iznenaditi i preplašiti, 'Ajup, gospođo Hargreaves jeste li tu?' Doviknula je. Odgovora nije bilo.      

         'Mrs Hargreaves? Ja sam, Margery Rushworth, nedostajala si mi u crkvi. Mislila sam svratiti', vikala je dok je gurala glavu kroz vrata.          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          Suddenly, Mrs Hargreaves just pojavio, 'ZAŠTO NAS JEDNOSTAVNO NE OSTAVITE NA MIRU?' Ljutito je uzviknula.

          Margery was shocked by the ispad, 'Oh, tako mi je žao gospođo Hargreaves, nedostajali ste mi u crkvi i pitao sam se nije li nešto u redu.'

          Disappointed, Margery turned away , 'Žao mi je što sam vas uznemirio pa ću krenuti, dobar dan gospođo Hargreaves.'

          As she turned and started hodajući natrag kroz polje, čula je tiho cviljenje koje je dopiralo iz kolibe. Okrenula se i vratila, ponovno gurnuvši glavu u vrata za stoku. Pustivši vremena da joj se oči priviknu, ugledala je gospođu Hargreaves kako sjedi za stolcem, s licem u rukama kako jeca. Otkopčala je zasun i ušla.

          Margery walked up to Mrs Hargreaves i stavio joj ruku na rame, "Tamo ljubimce, što te muči da si tako tužna ovog prekrasnog dana?" Je li te 'muž' tukao? Av izgubila si tele. Moli se Gospodine, reci mi!'

          Looking up at Margery through suze, 'Tako mi je žao što sam bila nepristojna prema tebi, ne znam što da radim', opet se slomila jecajući u rukama.

          'There, there pet . Što god bilo, mi možemo pomoći.' ustvrdila je Margery blagim suosjećajnim tonom.

          Mrs Hargreaves stopped sobbing and obrisala oči pregačom. Zatim je provirila i objasnila zašto nisu bili u crkvi. 'Gospođo Rushworth, bilo mi je tako drago kad smo zadnji put razgovarali, ali moram vam otkriti tajnu, ali morate se zakleti da nikome nećete reći. Mi smo odmetnuti katolici.' Obuhvatila je lice rukama i ponovno počela jecati.

          'There, there pet .' Stavivši ruku na rame gospođe Hargreaves, umirila ju je. 'Ne gajim loše osjećaje prema tebi ili tvojima, ali nažalost, osjećam da se zajednica između naših obitelji ne može održati. Ne želimo trpjeti gnjev kralja ili njegove crkve.'

          Mrs Hargreaves sobbed again, 'Molim vas, molim vas pomozite nam, bojim se za svoju kćer Agnes.'

          'Shuush now pet, nema više suza, naravno da ću pomoći! Nemoj se sada brinuti. Zapamtite da smo svi bili vjere u jednom trenutku. Jedan Bog sad drugi, to je što jest.'

          Mrs Hargreaves could have never sanjala da će siromašna seljanka iz močvara imati tako dubok utjecaj na budućnost njezine obitelji.

          'Come now let me donesi ti pivo,« Margery je prišla drvenoj bačvi i natočila, dodajući kožnu utičnicu gospođi Hargreaves. 

          'John is a stubborn čovjek poput svog oca prije njega i odbio je položiti prisegu vjernosti engleskoj crkvi u posljednje dvije godine.'

          She then recounted how difficult bilo je to u njihovoj prethodnoj župi i kako je John dao svoju zemlju da bi otišao i nastanio se tamo gdje nisu bili poznati. Ispričala je kako su pažljivo odlazili u tami noći, a da se nisu ni pozdravili sa svojom obitelji i prijateljima.

          Worriedly, Margery whispered, Morate se povinovati ili ćete dobiti kazne i oduzimanje, mogli biste izgubiti svoju zemlju. Niste li čuli za suca u Yorku koji je objesio svećenika i još jednog katolika ni zbog čega drugog osim zbog njihova uvjerenja i tajnih molitvi?'

          Mrs Hargreaves gazed up at ona, 'Očekivali smo da će zakoni biti tolerantniji pod kraljem Jamesom, ali otkad su pokušali dići u zrak Parlament, zakoni su postavljeni protiv nas. Toliko da živimo u stalnom strahu za vlastitu Agnes i posljedice koje bi bile usmjerene na nju da njegovo gospodstvo sazna.'

          'Mrs Hargreaves, at crkvi župnik nam je rekao za svečani dekret kraljev. Imate četrdeset dana da slušate božju službu ili riskirate osudu i izgubite svoju zemlju ili još gore. Ako ideš u crkvu i slušaš bogoslužje kao drugi, sve je u redu', rekla je Margery suosjećajnim tonom.

          'That decision is not moj, ali moj muž', tvrdila je gospođa Hargreaves gledajući je u očaju.

          'You must tell him , uvjeri ga zbog Agnesa, zbog njega i zbog sebe. Ako ne, onda se morate prijaviti kod mirovnog suca i ne možete otputovati. Bit ćete kažnjeni za svaku nedjeljnu službu. Onda... doći će te tražiti i ako te uhvate, bit ćeš zatvoren. Izgubit ćeš svoju zemlju i tko zna što još.'      

          Mrs Hargreaves broke down again cvileći, 'Moja prijateljica... u prošloj župi... bila je pritisnuta na smrt jer nije htjela odustati od svoje vjere. Ne znam što da radim.'

          At that point, the vrata su se otvorila i John je ušao, iznenađen kad je vidio da njegova žena ima društvo i bio je izbezumljen, 'Gospođo Rushworth, što vas dovodi u ove krajeve?'    _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_   

          He bent over in pain i zastenjao: 'Što se događa?' Gunđao je pretpostavljajući da je njihova tajna razotkrivena.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Moaning he held his forearm uz grudi grimase od boli.

          'Are you okay Mr Hargreaves? Jesi li sebi učinio nešto nažao?' upitala je Margery.

          Mrs Hargreaves, with puffy , crvenih očiju, obrisala je suze i stala se brinuti za svog muža, 'Što nije u redu mužu?'          

          He was bent over, njegova ruka labavo visi prema podu.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_

          'Can I help you ?' upitala je Margery, čekajući uvjeravanje  od para.

          She had seen this before . Ruka mu je izgledala kao da se otkačila s ramena. Kroz njegovu košulju vidjela je kvržicu, kost koja mu je virila iz nadlaktice.

          The two women helped him do drvene forme gdje su ga pažljivo posjeli. Gospođa Rushworth lagano ga je uhvatila za ruku, "Držite ga gospođo." Uputila je gospođu Hargreaves da ga drži oko prsa.

          She then put her foot na rebrima ispod ruke i čvrsto ga držao. Počela je ispravljati koljeno i polako ga povukla. On je zastenjao, ona je povukla jače, on je zastenjao glasnije i onda je posljednjim naporom povukla svom snagom. They all heard a clunk.        _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_     Namršteno lice gospodina Hargreavesa smjesta se pretvorilo u lice od olakšanja; stajao je držeći se za rame, zadivljen odsutnošću boli.

          Mr Hargreaves, receiving a šalicu piva od svoje žene, nastavio je objašnjavati kako je za vrijeme igranja loptom gomila jurila naprijed, a njegova se ruka hrvala iza njega. Tada je došlo do njegovog unakaženja. Objasnio je kako je ispustio loptu, ali bilo je prekasno, šteta je bila učinjena.

          'Mrs Rushworth, it je drugi put u isto toliko tjedana da si mi priskočio u pomoć i ne znam kako da ti se odužim,« rekao je, trljajući se po ramenu.

          Margery walked toward the door , zurila je u gospođu Hargreaves, ne prepuštajući joj se, već ju je potiho potičući da s mužem razgovara o onome što su razgovarali. Primijetio je da su im se pogledi spojili i okrenuo se da pogleda svoju ženu.Što ovo dvoje smjeraju?Pitao se.

          'I best be going , onda vas dvoje prepustite svojim poslovima, tarreur«, rekla je podižući zasun i zatvarajući vrata za stoku za sobom.Recusant katolici 'ey? Bio sam u pravu te večeri! Presing? Užasan put, errgh! Ležiš tamo vezan za četiri ugla sobe dok na tebe stavljaju sve teže i teže kamenje dok se ne pokaješ ili umreš.

​

          'Husband, we must pričaj, u selu se spremaju nevolje. Imamo četrdeset dana da posjetimo bogoslužje ili riskiramo odmazdu od pravde. Izgubit ćemo zemlju i Agnes će izgubiti svoje dužnosti u dvorcu. Završit ćemo s mužem.'

          'Not if we leave za London Town«, odgovorio je John i dalje trljajući rame. 'Mogli bismo opet nestati.'

          'Lose all that we ponovno radio za?' Tužno je upitao svoju ženu: 'Postajem prestara da bih skitala oko muža na selu. A tu je i bolest u Londonu. Što je sa jadnom Agnes? Ona ne zaslužuje ovakav život.'    

          'Margaret! Znate moje mišljenje o ovoj temi! SAD MI DAJ MALO MIRNE ŽENO!'

          He only called her Margaret kad je bio ljut. Gospođa Hargreaves znala je da ga ne smije previše gurati.

          She gazed at him sadly .Ne mogu ništa učiniti, gotovi smo.

          Seeing her melancholy, he znao je da bi trebao ispraviti stvari, 'Hajde da spavamo na tome ženo, moje srce je tužno 'n moj um je zbrkan,' šapnuo je umorno, polako ustajući.

          He walked to his chair i sjeo, izvadio svoju glinenu lulu gledajući u ognjište. 

          She watched him gazing through plamenovi u dubokim mislima.

          Later that night she heard i osjetila kako se penje u krevet, mnogo kasnije nego inače, uz šuštanje slamnatog madraca. Vidjela je da ne spava. Nije se pomaknuo, ali je znala da su mu oči otvorene i zure u tamu.

          It was a long night , a ni spavala nije puno; stavila je još jednu cjepanicu na vatru da zagrije sobu. Zurila je u Agnes; njezina duga tamna kosa svjetlucala je od sjaja vatre. Obrazi su joj bili rumeni, a izraz lica anđeoski.

          Margaret thought about when her roditelji su dogovorili njezin brak s Johnom. Upoznali su se samo tjednima prije vjenčanja, a sada 25 godina kasnije. Nitko od njih ne bi rekao da je to bračna sreća, ali on je bio dobar čovjek, a ona je čula priče o gorim pričama.

          Agnes stirred as the fire postao topliji i svjetliji. Morat će se uskoro probuditi da se obuče i ode do dvorca prije nego što pijetao zapjeva. Mogla je ostati ondje s ostalim slugama, ali je odlučila ostati kod kuće pomažući majci kad je mogla.

Agnes je uvijek počinjala dovoljno rano da njeguje vatru ispod tronogog lonca u kojem se krčkala gospodareva kaša; i pokupio jaja iz kokošjeg puča prije nego što su kuhar i još troje stigli iz odaja za svoje sluge na katu.

          Agnes and the other kitchen sluškinje su se bojale ne samo kude kuharice nego i brezovog biča koji je držala u kutu kao trajni podsjetnik na potrebu za skromnošću i napornim radom. Trebalo joj je neko vrijeme da se navikne na učinkovitost kuhinje, ali sada je bila stručnjak za kuhanje umaka, pečenje na ražnju i osiguravanje dovoljno posuđa i čistih lonaca.

          John dressed and moved toward ognjište da se grije. Boljelo ga je rame, ali trebalo je orati.

          'Did you sleep well suprug?' upitala je njegova žena dok mu je pružala zdjelu zobi.

          'I think you know odgovor na to pitanje, ženo«, sjetio se njihove rasprave od prethodne večeri.

          Well, I may as dobro mu reci. »Postoji još jedna stvar o kojoj moram razgovarati s tvojim mužem. Gospođa Rushworth govorila je o zajednici, njezinom sinu Thomasu i našoj Agnes. Osjećala se krivom što to ranije nije spomenula i pripremila se na ljutitu retoriku koja će   doći.

          John paused, but the zajedljive riječi koje je gospođa Hargreaves očekivala nisu se dogodile.

          He took a deep breath i frustrirano otpuhnuo 'Dakle, ženo, izgubit ću svog Boga, a sada i našu kćer?' Tužno je prošaptao.

         Mrs Hargreaves whispered to keep the vijesti od Agnes koja je spavala u blizini, 'Dakle, odlučila si?'

         'Best to do so nego riskirati na sudu, ne možemo neprestano skrivati svoje misli i osjećaje, za Agnesino dobro. Ona će uskoro htjeti napraviti svoj put u svijetu i ne bismo joj trebali otežavati ovo putovanje nego što treba.'

          'They seem like a dobra obitelj; najbolje je da se ponovno sastanete s gospođom Rushworth, suprugom. Vrijeme je da Agnes postane žena. Nedjelja.' Rekao je, a zatim naglo popio posljednju žlicu zobi, posljednji gutljaj piva i otišao izlazeći kroz vrata u tamu.

          Agnes had heard all this dok je ležao pretvarajući se da spava. Podigla se na podlaktice sa upitnim pogledom.  

          'Mother,' she prošaptao. 'Zašto mi nisi rekao?'

          She sat up, her kosa joj pada preko lica. Shvativši da joj je otac otišao, znala je da nema razloga šaputati.

          'This is business for tvoj otac, ne za tvoju kćer,« rekla je njezina majka strogo dok je odnosila Johnovu zdjelicu i šalicu u kantu za pranje u kuhinji.

          'I don't želeti se vjenčati; Želim ostati ovdje s tobom,« rekla je dok je preko glave stavljala lanenu jaknu, a zatim i kirtl bez rukava. Odjenula je prsluk koji joj je prekrivao ruke i gornji dio torza, zavezala kosu i dovršila komplet pletenicom koju je zategnula.

          Agnes was a pure country ljepote, imala je velike samouvjerene zelene oči okrunjene tamnim, gustim obrvama, visokim jagodicama i dugim trepavicama. Nos joj je bio ravan sa slatkim vrhom gumba koji joj je davao anđeoski izgled, usne su joj bile prirodno crvene i punašne, a njezin je osmijeh zagrijao srca svakoga tko joj se obratio. Lice joj je bilo uokvireno pramenovima tamne kose koji su joj pobjegli iz bradavice. Koža joj je bila blijeda od tako dugih sati rada u kuhinji u dvorcu, ali u njoj je bila pustolovna, otvorena i snažna volja.

          'Mother, do I uopće nemate pravo glasa po tom pitanju? Što ako je on grubijan koji me pobijedi?' Uznemirujuće je upitala: 'Ili me još gore pošalje na stolac da me umoče kao opranu lanenu košulju.'

          'No, you don nemam pravo glasa u tome. Odluka je na tvom ocu,« rekla je s mudrim osjećajima.

          'Best you tend to poslovi i dolasci u kućanstvu s brižnicom.' Rekla je smiješeći se, znajući da je po svemu sudeći od ljudi kojima je prišla na tu temu, Thomas bio voljen i cijenjen.

          'Mother, who is on?'

          'Thomas Rushworth of Hall Green, stanar lorda Birkheada.

          'Tenant to Lord Birkhead ma majko ti je seljak a nije vjere! Otac to neće dopustiti!'

          ' Yes well, at sadašnji prosjaci ne mogu birati.'

          'MOTHER I WON' UČINI TO!'

          ' Lower your voice Agnes , učinit ćeš što ti otac traži i to je to. Poznaje obitelj i pitao sam za njega u selu. Obitelj se poštuje. Ako budeš imao sreće, imat ćeš dobrog čovjeka kao što je tvoj otac i mnogo snažnih mladih koji će ti pomoći sijati i žeti polja. Ako ne, barem ćeš imati krov nad glavom i hranu u želucu nakon što nas ne bude.'   

     

          Further up the hill, Margery je hodala kroz napola preorano polje. U daljini je vidjela Williama kako cijepa drva. Pitala se kako pristupiti temi Agnes s Thomasom. Margery je čula da je ona ugodno dijete, ali razmišljala je je li ona za njega. Dvije trećine žena u selu bile su ili nesposobne ili udovice, ali Agnes je bila mlada, zdrava i neiskvarena. Činjenica da su bili rekuzanti katolici bila je problem, ali to nije bila Agnesina krivnja, a osim toga bili su slobodni vlasnici. Najbolje je pričekati prije nego mu bilo što kaže, pomislila je.

          When Thomas got back, Margery ga je nestrpljivo čekala, 'Moj Bože Thomas, gdje si bio? Bila sam jako zabrinuta, rekla je Margery.          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          William piped in, ' Igrao je kevu i izgubili su pa je mrzovoljan, ahaha.'

          'QUIET WILLIAM.' viknuo je Thomas ljutitim i nezadovoljnim tonom.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'And look at thy tunika poderana, odmah je skini  'n popravit ću je za jutro', Margery je uzela svoju kutiju za krpanje koju je držala na polici.     

 

          Sunday came around quickly both Thomas, William i Margery rano su se probudili uz zvono Svetog Mihaela, odjeveni u svoje nedjeljno najbolje odmarširali su pola milje do crkve. Bilo je veličanstveno jutro i ljeto je oslikavalo svoj najbolji dan plavim i zelenim bojama.

          They strolled into the chapel i kroz velika hrastova vrata, sjedeći na klupi na pola puta niz prolaz. Margery je pogledom tražila Hargreaveove, ali njih opet nije bilo.Bože moj, zar ne slušaju moj savjet? jaNeće proći dugo prije nego što upravitelji zabilježe njihovu odsutnost nakon što su provjerili nazočnost prema dvorskom sudskom popisu.

          The vicar, newly appointed od strane crkvenog vijeća, dobio je zadatak da propovijeda i poučava ljude   Keighleyja u pravom nauku Kristovog evanđelja. Ipak, bio je nespreman i teološki nepismen; njegova spasonosna milost bila je da ljudi Hawortha to nisu znali i od njega su tražili vodstvo u novim putovima crkve.

          The parishioners were responding well i ponavljajući svaki redak molitve, nakon vikara. Kad su se vrata ponovno otvorila; Ušli su John, gospođa Hargreaves i Agnes. Svi su se u crkvi okrenuli i šapnuli osobi koja je sjedila pokraj njih.

          Margery turned, smiled and okrenuo natrag, hvala bogu da ga je uvjerila.

          Thomas recognised John, his pogled se nakratko zadržao gledajući mladu ženu. To mora biti njegova kći Agnes, mislio je da joj je nedjeljna služba nepoznata.

          With a stubborn but apologetic pogleda na lice, John je skinuo šešir i uputio svoju obitelj u jedan od redova u stražnjem dijelu crkve. Primijetio je Margery, Williama i Thomasa kako sjede u klupi nekoliko redova niže od njih.

          The vicar recited from the Zajednički molitvenik,

 

'Svemogući Bože, naš nebeski Oče, koji postavljaš osamljene u obiteljima: predajemo tvojoj trajnoj brizi domove u kojima tvoj narod prebiva. Udalji od njih, molimo te, svaki korijen gorčine, želju ispraznu slavu i oholost života. Ispuni ih vjerom, krepošću, znanjem, umjerenošću, strpljivošću, pobožnošću. Povežite zajedno u neprestanoj ljubavi one koji su u svetom braku postali jedno tijelo. Obrati srca roditelja djeci, i srca djece roditeljima; i tako, zapali žarko milosrđe među svima nama, kako bismo uvijek mogli biti ljubazno jedni prema drugima; po Isusu Kristu Gospodinu našem. Amen.'

 

Zajednica je ponavljala 'Amen'.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

      _cc781905-5cde-3194f38bad3b  John je ustao, 'Molim za oprost, župniče.'         

          'Yes, my son , što je?'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'I have something to say…'         

          The congregation turned and looked na Johna koji uzbuđeno šapuće osobi koja im je bila najbliža.

          The vicar hearing this raised njegov glas, 'Molim te, molim te, ovo je kuća Gospodnja, molim te pokaži strpljenje i milost ovoj obitelji.'

​

          He had spoken to John prethodno i objasnio mu što se traži. Ivan, koji nije znao čitati ni pisati, vježbao je ono što je trebalo reći recitirajući riječi nakon vikara. Sjedili su na klupi ispred crkve i vježbali sve dok John nije uspio recitirati riječ po riječ.

          The vicar knew what was ispast će. Ušutkao je gomilu, 'Ljudi Hawortha, molim vas, zašutite kako bismo mogli čuti ovog čovjeka kako govori. MOLIM, MOLIM, molim tiho.'

          This was the cue for dvojica upravitelja, članovi crkvenog vijeća, ustali su i utišali gomilu dok su hodali niz prolaz. Zajednica je utihnula u očekivanju.

          John still standing, was pridružili su mu se njegova žena i Agnes koja je posramljena pogledala prema vikaru praveći se da nema nikoga u sobi. Agnes je osjetila kako su svi pogledi uprti u nju i nakratko je podignula pogled i vidjela kako ju je Thomas pogledao kimajući u znak podrške; ponovno je brzo spustila pogled, ne želeći da im se pogledi sretnu.

          'I, Johnathon Hargreaves …« John je stao i pogledao vikara, a on mu je uzvratio osmijeh kimajući u znak ohrabrenja da nastavi.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Ponizno priznajte i priznajte, da sam teško uvrijedio Boga osuđujući božansku i zakonitu vladavinu i autoritet njegova veličanstva, time što sam bio odsutan iz crkve i nisam slušao božansku službu, protivno Božjim zakonima i statutima ovog kraljevstva…' John je opet stao.

          The vicar mouthed the words što mu je pomoglo da se prisjeti.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'I am heartily sorry za isto i priznajem i svjedočim u svojoj savjesti, da biskup ili stolica Rima nema, niti treba imati, nikakvu moć ili autoritet nad njegovim veličanstvom, ili unutar bilo kojeg kraljevstva ili dominiona njegova veličanstva, i ja obećavam i protestiram , bez ikakvog prikrivanja, ili bilo kakve boje ili sredstva bilo kakvog određenja, da ću se odsada ubuduće pokoravati i izvršavati zakone i statute njegova veličanstva, u popravljanju crkve i slušanju božanske službe, i davati sve od sebe da održim i braniti isto.' John, Agnes i gospođa Hargreaves sjeli su na svoja mjesta, izgledajući bojažljivo i također s olakšanjem.

          The church was silent, 'Hvala vam, gospodine Hargreaves,' rekao je župnik, 'Radovat ćemo se vašem društvu svaki tjedan na službi, sada se pomolimo.

 

'Bože, Kralju naš, uskrsnućem svoga Sina Isusa Krista u prvi dan tjedna pobijedio si grijeh, odagnao smrt i dao nam nadu u vječni život: ovom pobjedom otkupi sve naše dane; oprosti naše grijehe, odagnaj naše strahove, učini nas odvažnima da te slavimo i vršimo tvoju volju; i očeliči nas da čekamo svršetak tvoga kraljevstva na posljednji veliki Dan; po istom Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.'

 

          The congregation repeated 'Amen .' Kao i John   Hargreaves. Oprosti mi oče, pomislio je u sebi.

          The vicar waited for the kongregacija da se riješi, 'S velikom tugom vas obavještavam da je 'Crna smrt' ponovno raširila svoju mrežu nad Londonom i Yorkom. Kazna koju je pripremio Gospodin, za uništenje naroda koji je bez sumnje sagriješio protiv njega. Dragi ljudi iz Hawortha budite budni i prijavite svaku bolest stjuardu, a noćne putnike noćnom čuvaru. Što je najvažnije, pokajte se, molite i tražite od našeg Gospodina i Spasitelja oproštenje svojih grijeha. Bog vas blagoslovio.'

          The two wardens walked down prolazu, otvorio velika hrastova vrata točno na vrijeme da župnik uđe i pričeka zajednicu vani.

          The Hargreaves were the first otići, ne gubeći vrijeme, poštedjeti se sramote i osude župljana; brzo su hodali preko trga i uputili se u Sun Street za šetnju niz brdo. Gospođa Hargreaves, međutim, ne žuri se vukući, pognute glave, duboko zamišljena.

POGLAVLJE 14

DUŠE OD SREBRA

 

 

John i Thomas hodali su u tišini preko polja, niz Moorhouse Lane na Manor Lane do Sun Streeta. Prekrasna večer, pšenica do koljena blistala je i plesala s povjetarcem, a smaragdnozelena polja svjetlucala, sunce nastavilo svoj put prema dolje.

          'Have theur still got krpu koju si neki dan našao na cesti?' upita John znatiželjno.         

          'Yea still got it , za svaki slučaj.' 

          'I've been razmišljajući o tome, ipak je najbolje da pazimo,' požurivao je John.         

          They walked across the dark trg i zakoračio u Kings Arms. Bio je prepun copyholdera, freemana i onih koji su željeli iznijeti pritužbe stjuardu. Thomas je vidio zamjenika i njegovog partnera kako stoje za šankom i razgovaraju s vlasnikom. Gosti su se nastavili slijevati niza stube u podrum, a John ih je slijedio, kimnuvši Thomasu.

          Ale in hand, they sišao niz gmižuće, trule drvene stepenice u malu prostoriju s kamenim zidovima. To je Johnu vratilo loša sjećanja, dodirivanje njegove glave kako bi osjetio ožiljak od posljednjeg puta kada je prisustvovao mamčenju štakora.

          Thomas thought to himself only najniži lokalni stanovnici s najvulgarnijom sentimentalnošću posjećivali bi takvo mjesto, 'Tvoj sport privlači najbolju klijentelu,' šapnuo je.

          They both scanned the spectators , glasna i bijesna rulja, koja je gestikulirala i pokazivala što se događa. Tada je John primijetio dvojicu muškaraca koji su se s njim sprijateljili prošli put. Jedan od njih ga je ugledao i kimnuo.

          He turned to whisper to Thomas. 'Tamo je onaj tip koji je bio ovdje prošli put. Pitam se, ne mještani i ne motaju se otkako su problemi počeli.'

          The Steward returned to Stanbury za taj dan razgovarati s Billyjevim vlasnikom. Prenio je vijest svojim partnerima da Billyjev trud ove noći neće biti toliko značajan jer mu vlasnik nije stavio sušeno bilje u hranu. Vlasnik mu je rekao šesnaest ili sedamnaest štakora, ne više. 

          John made way to a prostor na tribinama koje su se penjale uz kameni zid. Thomas ga je slijedio, gledajući kako jedan od posjetitelja prolazi pokraj njega do kuta blatom natopljene sobe kako bi obavio nuždu. Ostavio je sjenu mokraće na zidu, a zatim se vratio, gurajući se za svoje mjesto na rubu jame.

          Soon after, the rat pojavio se hvatač sa svojom pokretnom torbom. Izlio je štakore koji su kreštali u jamu, a gomila je klicala. Ponovno nam je stigao šampionski terijer Billy. Publika je opet klicala.          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          John and Thomas were more zanimalo što se događa izvan jame. Gledali su kako posjetitelji viču Billyju da se pobrine za posao.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          The marshall counted 'Ten ... jedanaest ... dvanaest ... 'John je pogledao i vidio dvojicu muškaraca, bili su nepomični, samo su gledali.Nešto nije u redu s to dvoje,mislio je u sebi. Pokušao se prisjetiti kad su se posljednji put sreli, ali sve je bilo previše mutno.Posljednje čega se sjećao bilo je osvajanje šilinga, zatim slavlje, a onda ništa. Bili su to oni, oni, ali kako da to dokažem?

          'Fifteen… sixteen… sedamnaest. Stop!' povikao je maršal uzimajući posljednjeg štakora iz Billyjevih drhtavih ralja, otvorenog želuca, otkrivenih i krvavih crijeva.

          Some of the patrons, ljut i zbunjen brojem ubijenih štakora, verbalno je zlostavljao vlasnika i psa. 

          John noticed the two men prihvaćanje dobitaka od drugih, zadovoljan izraz lica.

          John leant over towards Thomas , 'Ona dva čovjeka bili su ovdje prošli put. Dobio sam novčić od njih', rekao je.

          Thomas gazed at them, 'Izgledaju poznato, 'Sjećam ih se iz dvorca', rekao je. "Imali su posla sa upraviteljem."          'The steward?'   upitao je John znatiželjno.

          'Yer then the steward došao do Williama i mene i dobro nas čuo,« odgovorio je Thomas. 'Bilo je očito da pokušava nešto sakriti.'          

          Looking back at the two ljudi, 'Nešto nije u redu s to dvoje.' primijeti John.

          Thomas tried to remember back , 'Kad sam bio ovdje te noći, motali su se oko tebe kao ptice na prvom sjetve.'

          John noticed some of the muškarci koji se penju stepenicama. 'Ajde, idemo, uskoro počinje sud'.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ 'HERE EE, HERE EEE VLADEĆKI SUD HAWORTH SADA ZASJEDA.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Svi koji imaju posla ove noći javite se i neka budu prepoznati!' Vikao je stjuard.

          The men that were downstairs vratio, prostorija se počela puniti, a stjuard se pojavio i sjeo na kraj stola. Objavio je imena onih koji plaćaju kazne; činovnik je uzeo njihov novčić, pokoju piletinu ili janjetinu, i zabilježio u svoju knjigu.

          The steward also warned the pokroviteljima o pješacima koji su opljačkali građane na Moorhouse Laneu koji ništa ne sumnjaju i da se klone kad padne mrak.

          'I heard they threatened stara Margery Rushworth s mačem je 'napala mladog Williama', doviknuo je jedan od posjetitelja.     Drugi je povikao, 'Uhvatite ih i stavite u stalak'.

          'Hang the bastards, ' rekao je drugi. 

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Odjebite s glavama', vikao je drugi.

          'NO, beheadin' je prebrzo, izvuci ih i raščetvori ih, rekao je drugi iz stražnjeg dijela sobe.

          They were a riley old hrpa, ali oni su pazili na svoje i svi autsajderi koji bi pogriješili platili bi za to. Tako je bilo, tako je bilo i tako će biti generacijama.

          The steward rose and lifted njegove ruke da utišaju sobu, soba je utihnula, 'VELIKI LJUDI HAWORTHA, sve se radi da se pronađe ova gamad i oslobode noći od opasnosti. Gospodar mi je naložio da uspostavim planove i oni će biti uhvaćeni i kažnjeni.

          John and Thomas slowly peered jedni na druge; bili su sumnjičavi prema upravitelju.

          Is there any more business ? Ako je tako, reci svoje sada ili zauvijek drži jezik za zubima,« osvrnuo se po sobi koja je ostala tiha.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Upravitelj je nastavio, 'I predstavljamo i kažnjavamo svaku osobu koja je pogriješila bilo u izvršavanju odanosti ili druge radnje i usluge koju duguje ovom sudu i gospodaru ovog dvorca kako slijedi, naime, sva gospoda moraju platite svotu od pet šilinga, a svaka druga osoba svotu od dva šilinga svaka i nastavite da sve isplate i kazne budu izvršene ovdje.'          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

          Men lined up in front službenika da plate ono što su dugovali. Rulja se vratila svojim prepirkama, psovkama i preziru prema psu koji im je izgubio novčić ili likovanju i slavlju onih koji su pobijedili.

          The Steward ambled over and sjedio za kartaškim stolom s dvojicom muškaraca koje je Thomas primijetio iz dvorca.         

          They dealt him in, 'Koliko?' – upita stjuard.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_     

          'Seventeen,' one od stranaca odgovori.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Jeste li se sve kladili?' upitao je stjuard uzimajući drugu kartu. Njegov drugi pratilac ispraznio je kožnu torbicu na sredinu stola kao da se kladio.

          The steward placed his ridiculously jadna ruka na stolu licem prema dolje i pokupila sav novčić osim četiri šilinga.

          The steward stood, ' Bilo mi je zadovoljstvo, gospodine,« okrenuo se i krenuo prema vratima.

          'Come Thomas,'   rekao je John dok je ustao s klupe i prišao  dvojici muškaraca za kartaškim stolom.

          'John, what are radiš? Moram ići kući«, rekao je Thomas nevoljko.

          'Let's see if we mogu povećati tvoj miraz,« rekao je John dok se okrenuo da Thomasu pokaže šilinge u ruci.

          Thomas rolled his eyes and gledao Johna kako prilazi stolu, zastaje i sjeda na prazan stolac s dvojicom stranaca. 'U redu, mogu li vam se pridružiti?'      

          'Of course not, tvoj novčić je veličanstven kao i bilo tko drugi,« rekao je stranac, prisjećajući se njihovih prošlih interakcija.         

          The other smiled, ' Tako mi Boga, bio si u stanju kada smo te posljednji put vidjeli, hodali smo s tobom dio puta niz Sun Street, a onda te prepustili samom sebi.'         

          'Mmmm, I was Pitat ću te o toj noći, tako mi je nejasno.'

          Thomas stood afar, took još jednu alu i gledao. Pitao se koliko će trajati Johnovi šilingi, nedugo nakon što je iz prve ruke primijetio grimasu na njegovom licu after  the . Thomas je očekivao da će on ustati kako bi mogli krenuti, ali naručio je još piva od barske sluškinje i nastavio. Thomas je počeo gubiti zanimanje i kimati glavom, jako se želio vratiti u kolibu, ali je izdržao. Sljedeći put kad je Thomas otvorio oči, vidio je Johna kako grablja novčić sa sredine stola. Mogao je reći da njegovi protivnici nisu bili zadovoljni ishodom ruke.

          While he dealt, he primijetio, začuđen i čak pomalo uzbuđen, malu poderotinu, ne veliku i uglavnom skrivenu naborima na košulji, već poderotinu, na kojoj se uočava koža njegove podlaktice. John je htio skočiti i vrisnuti, tražio je zamjenika, ali većina je odavno otišla, razmišljao je što učiniti. Nije trebao privlačiti pozornost na sebe, a onda je primijetio mačeve omotane velikim remenom naslonjene na zid. Moram otići odavde.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_John je podigao ruku dok je jedan od drugih muškaraca počeo dijeliti karte, 'Gospodo, kasno je' i bit će rano početi. Ovo će biti moja posljednja ruka', rekao je John dok je tražio gdje je Thomas.

          'You have won a opet velik dio našeg novčića, zar nam nećete dopustiti da dio toga osvojimo natrag?' razočarano upita jedan od muškaraca.

          John looked pleased with himself , 'Drugi put, moram otići kući', rekao je dok je strugao svoj dobitak u šešir i ustao da ode.

          He turned and walked toward vrata, prodrmavši Thomasa za rame na izlasku.

          Thomas woke, stunned by iznenadno buđenje. Osvrnuo se uokolo i ugledao Johna kako maršira prema vratima i brzo ga je slijedio. Prošli su kroz vrata, usput mimoilazeći noćnog čuvara. John je hodao bržim tempom nego inače.

          Thomas quickened his pace and pokušao sustići, 'Što nije u redu Johne, zašto si u takvoj žurbi?'

          'It was them; Vidio sam poderotinu na njegovoj košulji. Bili su to isti oni koji su hodali sa mnom kući te noći.'

          'Joseph and Mary, što ćemo učiniti?' 

          'Nowt, don' Ne reci nikome, prespavat ćemo to i ujutro smisliti najbolji način da to riješimo,' 

          By the time Thomas got do kolibe, Margery i William su čvrsto spavali. Mogao je čuti kako Margeryni nosni prolazi vibriraju i William je govorio u snu.

          He undressed, leaving his obukao potkošulju i popeo se na madrac ispunjen slamom, navlačeći vuneni pokrivač na sebe. 

          The fire was still burning i bacio sjaj na sobu. Thomas te noći nije puno spavao razmišljajući o tome što se te večeri dogodilo. Potražio je komad materijala u svom ključu, uvjeravajući se da je još tamo. Držao ga je vrteći ga u prstima prije nego što ga je vratio, a zatim je podigao kamen koji mu je Agnes dala ranije tog dana i nasmiješio se prisjećajući se njihove šale.

          John walked back and entered kućicu tiho da ne probudi Agnes i njegovu ženu. Izvadi lulu, napuni je i zapali grančicom iz vatre. Sjedeći neko vrijeme duboko zamišljen, razmišljao je o dvojici muškaraca prije no što se razodjenuo i popeo u krevet pokraj svoje žene. Neko je vrijeme ležao, otvorenih očiju, zureći u sjenu koja je plesala na gredama. Bio je zabrinut i znao je da neće spavati. Bacao se i okretao neprestano šuškajući madrac ispunjen slamom na Margaretino iritiranje.

          They were all up before pijetao je zapjevao, Agnes se brzo odjenula i otišla u dvorac, John i gospođa Hargreaves pobrinuli su se za kožu. Kasnije tog dana, John je otišao do dvorca da vidi načelnika o tome što treba učiniti na gospodarevom posjedu. Pridružio se Thomasu i još dvojici koji su plijevili dugačke trake pšenice koje su sada bile visoke do struka. Neće proći dugo do žetve, pomislio je u sebi.

          'Have you thought about što ćemo učiniti Johne? Sinoć nisam ni tren spavao razmišljajući o tome,' rekao je Thomas.

          John stood up straight to protegnuo leđa, 'Ti tamo nisi usamljeni putnik, Thomase, razgovarat ću s načelnikom i vidjeti što će reći.'

          After the weeding had been gotovo, oboje su odšetali do dvorca. Reef je bio vani i nosio alat u staju. Thomas i John su slijedili, noseći sa sobom motike koje su koristili.          

          'Reeve, can we razgovarati?' Dozvao je Johna dok se približavao vratima staje. 

          'Words are free, “ rekao je načelnik dok je vješao alat.      

          'We have a matter to zahtijeva hitnu pozornost,« povikao je John.          

          'The two footpads we znam tko su oni«, uzbuđeno je tvrdio Thomas.

          The reeve turned and walked žurno prema njima, stao je i zastao gledajući pokraj njih razmišljajući što će sljedeće reći, 'Pazite što mi govorite  jer što god bilo, moram to prijaviti stjuardu. Lažne optužbe mogle bi vas dovesti na stup zbog klevete.'

          Thomas opened his hand, pokazujući stjuardu komad materijala koji je držao. Nastavio je objašnjavati kako ju je pronašao u komadu kupine gdje su bili opljačkani. John je zatim nastavio objašnjavati kako je igrajući karte vidio poderotinu na čovjekovoj košulji. 

          'This piece of material mogao pripadati bilo kome. Malo je pretjerano, ne mislite li momci?' Reeve je implicirao.

          'I better see the stjuard, brzo se vraća pa se pričekaj.' Reeve je izašao iz staje sa svrhom u svom koraku.

          'Christ my Lord, što ćemo sad? Vidio sam upravitelja s tim ljudima. On je u vezi s njima? Završit ćemo na stupu sigurno, ili još gore.' Thomas je jadikovao.

          A few minutes later the reeve se vratio, 'Njegovo vas gospodstvo želi vidjeti. Dođi samnom.'

          They followed the reeve out staje na danje svjetlo; počelo je kišiti; u dvorac su ušli kroz stražnja vrata još jednom u kuhinju. Agnes je bila tamo i podigla je pogled iznenađena kad ih je ugledala. Imala je upitan izraz lica dok je stajala tamo miješajući nešto u loncu. Thomas zabrinuto podigne obrve, ali ne reče ništa.

          Agnes thought this could only biti loše vijesti o zabranama. Je li netko osporio uniju i prijavio se gospodaru? Pomislila je na najgore.

          They entered the great hall . Njegovo lordstvo sjedilo je za stolom za koji se upravitelj vratio i stajao iza njega s lijeve strane.

          Thomas followed John's lead and skinuo šešir šapćući: 'Sad nas čeka, bit ćemo sretni ako nakon svega ovoga ne izgubimo jezik.'         

          They walked up to the stol nervozno.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_

          The lord looked up at njima, 'Jedan mi je nadzornik rekao da imate vijesti o pješacima koji su radili na tom području?'

          John and Thomas paused, nervozno su se pogledali, niti jedan nije želio ništa reći, pogledali u reevea pa ponovno u lorda.

          'Goodness me, well progovori čovječe nema cijeli dan. Nebesa gore! Ono što je dobro za nečije uši, dobro je i za reeve.'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Thomas hesitated, 'We znate tko su stopala, vaša milosti.'

          Just then the steward returned i krenuo preko," Reeve nemaš li posla vani?"

          The reeve bowed then left .

          'Ah steward, I 'Drago mi je da si se vratio, ovi ljudi imaju vijesti o stopalima'.

          'Have they now? Pitao je upravitelj. Zurio je u njih.

         'Oh, and how jeste li došli do ove informacije?' Upita upravitelj.

          Thomas excitedly explained how he vidio dvojicu stranaca u Kings Armsu one noći kad je John opljačkan i pretučen, kako je pronašao komad tkanine na trnu gdje su ih držale podloge i kako je John spomenuo poderotinu na košulji dvojice isti ljudi s kojima je igrao karte.          

          'It is all linked s Kings Armsom, milorde«, samouvjereno je izjavio Thomas.

          The steward leant down to šapni svom dobročinitelju, 'Sva glasina, gospodaru, odbaci to 'i nastavimo s drugim poslom.'

          The lord listened, then zastao. "A što ti kažeš, Johne Hargreaves?"      

          'My Lord, I priznaj da ono što je mladi Thomas rekao izgleda nategnuto. Ali ja ga poznajem kao poštenog i iskrenog čovjeka i vjerujem da ono što kaže zaslužuje daljnje razmatranje.'         

          The steward leant down again , 'Gospodaru moj, savjetujem ti da ovo odbaciš.'     

          'Thomas, can you opišite ove ljude«, upita njegovo gospodstvo.

          'Both of 'em nosio crni šešir. Nisu bili iz okoline. Jedan je imao crveni kombinezon od ovčje kože s cijelim redom gumba. Imali su mačeve i velike crne pojaseve i obojica su nosili tamno-smeđi vuneni kaput.'

          'My Lord…' John ga je prekinuo: 'Gospodaru, vjerujem da je mladi Thomas rekao sve informacije koje zna.'   

          'Let him speak. ' Zapovjedio je gospodar.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Thomas paused, 'There Još jedna stvar, vaša milosti, vidio sam te ljude kako primaju novčić od upravitelja u stražnjem dijelu dvorca. Thomas je pogledao dolje u kameno tlo, žaleći zbog svoje optužbe. 

          His lordship looked up at stjuard se namrštio: 'Stjuarde, što ti znaš o ovome?'

          'May I be excused vaše gospodstvo? Upravitelj se otpustio i napustio veliku dvoranu. Nakon nekoliko minuta vratio se i zauzeo svoje mjesto uz lorda. Pogledao je Thomasa s prijezirom.         

          'John whispered, ' Sada si to učinio.' Zamišljao je noć zaglavljenu na stupu dok je pijuckao vodu od župnika i pokušavao pomaknuti lice dovoljno da izbjegne pokvarene krumpire koji su ga bacali.         

          'My Lord, somebody čeka vani što bi moglo okončati ovu misteriju. Hoćete li mi dopustiti da ih uvedem?' upitao je stjuard vragolasto.

          Lord Birkhead gestured, and upravitelj je krenuo prema velikim hrastovim vratima, otvorivši ih i dopustio tajanstvenim gostima da uđu.

          The two men entered and marširali složno, a njihove cipele od tvrde kože složno su udarale o kameni pod i izazivale jeku u dvorani. Prišli su stolu i stali pokraj Thomasa.

          Thomas and John continued to licem prema naprijed, ali bili su šokirani kad su pogledali krajičkom očiju. Čovjek s povezom na oku. Thomas je htio vrisnuti i vikati, ali je šutio; John je stajao zaprepašten.

          The two men bowed and skinuli svoj crni spušteni šešir.

          Looking at Thomas and John , 'Moj gospodaru, mogu li vam predstaviti Josepha Moorea i kapetana Smythea, službeno iz Kraljeve pukovnije. Obojica su na brizi vašeg lordstva u potrazi za razbojnicima odgovornim za nedavne nevolje, ne samo ovdje u Haworthu nego i na cesti za Stanbury. Ovih posljednjih tjedana bili su pod mojom službom.'     

          'Why wasn't Rekao sam za ovo?' zahtijevao je lord Birkhead.

          'My Lord, you naredio mi da se pobrinem za poslove u selu. Važno je da što manje gradjana to bolje zna, da se ne bi pročulo. Naložio sam im da istraže Kings Arms, patroliraju cestom za Stanbury i drže stražu na Moorhouse laneu.'

          The piece of cloth from majica. Thomas još uvijek nije bio uvjeren: "Gospodaru, imam komad tkanine s košulje za koji vjerujemo da je pripadao jednom od stopala." Podigao ga je.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Primijetio sam da kapetan ima rupu na košulji, rekao je John.

          The steward frowned looking suspicious od dvojice gospodina u njegovoj službi. Jesu li to mogli biti oni cijelo vrijeme?

          Captain Smythe took the piece tkanine i tražio rupu pokušavajući je uskladiti, 'Vidiš, ne odgovara, ova rupa na mojoj odjeći nastala je davno i nisam je dao popraviti.

          Thomas frowned and looked sadly na Johna zatim na njegovo gospodstvo, 'Moj gospodaru, ako smijem, učinio sam veliku medvjeđu uslugu njegovoj milosti upravitelju i ovoj gospodi.'

          Lord Birkhead looked up at upravitelja za vodstvo, znajući da se ne miješa u seoske stvari.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Calm thyself Thomas Rushworth , sad kad znamo da niste vas dvoje, možemo napraviti plan. Kasnije će biti dovoljno vremena za stup.'

          John looked at Thomas alarmingly .

          The lord stood, everybody drugi se naklonio dok je izlazio iz velike dvorane, ostavljajući upravitelja i njegove drugove. Stjuard im je pokazao da ga slijede. Prošao je kroz još jedna vrata u sobu koja je bila kao prethodna, ali mnogo manja. U njemu su bili stol i stolica i on ih je zamolio da sjednu za ulašteni drveni stol, dok je on sjedio za velikim stolom od ulaštene hrastovine prekrivenim papirima i knjigama.

          He began to talk of zamka koju bi postavili na vlastelinskom dvoru. Pitao je hoće li John glumiti pijanicu pobjednika i otići kući kasno s Kings Armsa. Upravitelj ga je uvjerio da će on i njegovi ljudi biti stalno na oprezu i da će ga slijediti.  Thomas i John također bi ga pratili ulicom Moorhouse, ali bi ostali skriveni noću. Stjuard je nastavio objašnjavati kako bi mu dopustili da osvoji veliki iznos za stolovima za igre na sreću.      

          As there hadn't ako su neko vrijeme imali problema, pretpostavili su da će se stopala uskoro ponovno pojaviti. Muškarci su se razdvojili, John i Thomas su slijedili upravitelja natrag kroz veliku dvoranu do kuhinje, Agnes je zabrinuto podigla pogled, pitajući se zašto su tako dugo bili u velikoj dvorani. Pogledala je oca, a zatim Thomasa, koji je namignuo da odagna njezinu zabrinutost. Napustili su dvorac i krenuli hodati, šuteći velik dio puta, bez sumnje razmišljajući o događajima koji su se zbili. Razdvojili su se, oboje namjeravajući ostatak dana raditi u polju.

          John called out to Thomas , "Dođite večeras vidjeti Agnes ako želite", dok je nastavljao prema Marsh Laneu.

          'Okay John will do , vidimo se večeras.'      

          Thomas walked through the wheat polja. Sad je bio iznad struka i uskoro će, na vrhuncu ljeta, žeti. Bio je to težak i mukotrpan posao, ali bilo je i vrijeme za slavlje; vrijeme je da se naoštri kosa, pomislio je u sebi.

CHAPTER 11

WHISPERING SWORD

 

 

It wasn’t until very late that they said their goodbyes and started on their way home, lighting the way with an oil lit rag wrapped around a branch. Thomas was happy with how things had gone but he wondered if he would always feel like this. Things in his life always seem to have a way of becoming… complicated.

          On their way, Thomas thought back to the discussion he had earlier with John about his layered stone and mud house with the chimney. John had told him about how there was a labour shortage because of the number of deaths from the sickness in York and that now was the perfect time to talk to the steward about building a new cottage for his mother and Agnes.

          His mother wasn’t getting any younger and a warmer house that kept the drafts away would better her journey into older age. It wasn’t often that a parent was alive to see the marriage of their son, but he hoped it might be different this time.

          William walked along, talking loudly and a bit merry from the strong ale, ‘So brother have you thought about yer weddin’ night yet?’

          Thomas remembered what William had said to Agnes and went to grab him, but William was too fast and stepped just out of his reach. Thomas left somewhat off balance regained his footing.           

          ‘William, I am going to thump you ‘till your black and blue!’ He yelled while trying to intercept his brother’s run.

          ‘You’ve got ta catch me first, Tommy boy,’ William smiled and stayed just out of arms reach.

          Thomas was angered and put on a burst of speed that William wasn’t expecting, caught him and had him in a headlock, knocking him on the top of the head with his knuckles.

          ‘That’s enough you two,’ said Margery laughing at their antics but getting weary from the walk home and the lateness of the hour.

          Thomas let him go, satisfied with the punishment, ‘That’ll teach yer Willy boy. I can still catch ya’ and give you a hidin’.’

          As they walked along Moorehouse Lane the quiet was disturbed by rustling in the bushes and Thomas stopped holding the torch high to investigate.

          Two men jumped out into the middle of the lane, their faces hidden by cloth masks and shielded by the darkness. Cousin Mary shrieked raised her hands to her face in fright and took a step backwards. Thomas and William stepped in front of their mother protectively.

          ‘Who do we have here then? Seems you’ve been celebratin’,’ said one of the men, his voice muffled by the mask he wore on his face. He was brandishing a sword.  

          ‘STAND AND DELIVER AND NOBODY WILL BE HURT,’ yelled the other masked man holding a knife and a truncheon, nervously moving the blade back and forth intimidatingly.

          ‘We have no coin,’ Margery said, raising her voice in the hope that somebody else might hear the commotion. At that point, William ran at the masked footpad, trying to tackle him to the ground.

          ‘NO WILLIAM!’ screamed Margery as he lunged forward.    

          The footpad stepped, lifted his arm and brought his truncheon down on the back of William’s neck. William thudded to the ground, groaning. Cousin Mary started to sob. The robber then grabbed William by the scruff of the neck, lifted him and pushed him roughly back towards the others.

          ‘Now then, there were no need for that. If you give us your coin you can be on your way.’  ‘If not, there could be blood tonight.’

          Margery stepped from behind Thomas, ‘Why don’t theur leave poor folk alone,’ she demanded.

          The footpad moved the sword from Thomas to Margery’s direction, ‘Well then, if you have no thought for yourself you might have for the old wench.’

          ‘Alright, alright leave her be,’ Thomas reached into his codpiece and brought out the three shillings John had given to him to ask for the lord’s blessing.

          The second footpad took the coins, ‘There there, that wasn’t so hard now was it, not as poor as the old wench makes out. Right you are, all of you turn around ‘n say the Lord’s prayer if you turn back around before then there could be blood shed this night!’

          By the time they turned around, the footpads were long gone into the darkness across the moors. Thomas turned quickly and ran toward the edge of the trees to see if he could see them, but it was too dark, and the torch could shed light only so far.

          William sat by the side of the road groaning and trying to ease the pain with his hand, rubbing the tender spot tentatively.   

          ‘Are you okay brother?’

          ‘Let’s get him home. Come on Cousin Mary, the night is a devilish one with evil creatures lurking, let’s get home quickly,’ said Margery worriedly.

          They continued to walk home mostly in silence, except for poor William who continued to hold onto the back of his neck.

          Thomas thought about the bandit his voice sounded, well, familiar, he thought to himself. Who were they masked men? Locals? No couldn't be?

         When they got home, Thomas helped William to a stool, sitting him down so that Margery could have a look. She helped him take his shirt off and dabbed the red and blue that was starting to appear, on his back, with a wet cloth.

          ‘Where did you get the shillings Thomas?’ Asked Margery inquisitively.

          ‘John gave it to me earlier ta pay for the lord’s permission for the banns.'

‘Why did you fetch it with thee tonight? You know there’s been footpads working here abouts,’ claimed Margery angrily.

‘Well, I thought ta get the lord’s permission this week before next Sunday or else cop the fine for him not knowin,’ pleaded Thomas.

          ‘God help us. Where are we going ta get twenty shillings to make up the lost dowry?’

          Thomas looked down, almost ready to kick himself then he looked up ‘Did you say twenty shillings, he only gave us three shillings.’ They both looked at each other with relief.

          ‘I will visit John tomorra night,’ said Thomas. 'He should be told what happened.'

          ‘Aye and you can pay a visit ta thy new young lass,’ Margery went to the chest and pulled out a linen sewn handkerchief she had made. ‘Give this as a gift.’

 

          After sewing the seed all day, Margery and William, still aching from the previous night, were tired from weeding and scaring the birds so they went back to the cottage.

          Thomas continued to Sun Street past the broken drywall, cottages on the left, rising hills dotted with sheep on the right. Up the hill he went where it turned into Marsh Lane. The setting sun over his left shoulder, lighting the way. Thomas finally reached the top of the hill and let his legs carry him down the other side. Down he went past more cottages, Moorhouse Lane, across the field and there it was. The Hargreaves stone cottage, cattle door open; the light of the fire escaping through the shutter.           

          The dogs barked, ‘John are you there? It is I Thomas,’ he called out. Agnes appeared in the light of the door.

          ‘Father is away, but mother is here, it is grand ta see thee,’ said Agnes and pleased with  his visit.

          Thomas had noticed that she had taken off her Sunday best, but she still looked pretty in the working clothes that she wore. He could see the gravy stain on her apron where she had been mixing and the flour still in her hair from the manor kitchen. He had never seen her with her hair out and he was impressed, long and dark with a slight wave which added to the shine.

          ‘I must speak to your father; we were robbed last night on the way home, William was hurt, two footpads brandishing swords and bludgeons. They threatened mother and stole shillings your father gave me.’ Mrs Hargreaves looked over,

          ‘Is William alright? John is out tending to the crop but your welcome to stay and wait for him, sit by the fire. Agnes pour Thomas an ale.’

          Thomas sat at the form near the fire as Mrs Hargreaves had instructed. Agnes poured ale and walked over handing it to Thomas who looked up at her.

          Agnes blushed, ‘Would you like something to eat? We have the pottage from last night and some good dark bread, that I made this morning, I brought it back from the manor.’

          ‘Will you sit with me for a while?’ Asked Thomas, shuffling over to make room for her.

          Agnes looked over at her mother for approval, who looked away, letting Agnes make her own decision.

          She sat feeling far more comfortable than last night. They didn’t say a thing, just enjoyed each other’s company. Staring into the fire, they both seemed mesmerised by the dancing flames. That was until the dogs started barking and Agnes could hear her father approaching. She immediately stood up feeling self-conscious and trying to overcompensate by walking toward the door, ‘Farther, Thomas is here, he has bad news.’

          ‘So I can see,’ said John, not used to having other men in his house when he arrived home.

           He took off his hat and hung it on the nail, ‘So what is this bad news Thomas?’ He enquired.

          ‘We were robbed by two footpads on the way home last night. They belted William and made off with the three shillings that you gave me.’

          ‘Sard’, exclaimed John with an angry contempt, not for Thomas, but the brutes who got away with the three shillings. ‘That’s the second time!’

          Both Mrs Hargreaves and Agnes were taken back by this because they rarely heard their father swear, ‘Please husband sit and have your tea, what is done is done,’ pleaded his wife sympathetically.

          ‘Tomorrow we will both go to the manor to ask for an audience with the steward and report these brutes!’ Exclaimed John.

          ‘Tonight, you can stay here; we will go first thing in the mornin’.’ Agnes brought over a bowl of pottage and tankard of ale for her father at the table and a tankard of ale for Thomas.          

          Agnes sat down beside him, ‘Are you okay Thomas?’ She enquired.       

          ‘Times are hard enough without all this,’ Thomas said sadly.

           ‘No use in crying over spilt milk at least William is okay,’ she whispered wisely. ‘Are you still in the frame of mind that you were last night? Any doubts?’ She looked at him inquisitively.       

          ‘No doubts at all,’ said Thomas confidently. ‘And you and your prince?’

          She smiled and lightly elbowed him.

          Then he remembered, ‘Oh, I have something for you.’ Standing he reached into his tunic and handed Agnes the linen handkerchief, ‘I hope you like it.’

          ‘Oh, nobody has ever given me anything so beautiful before,’ said Agnes, blushing.

          ‘The pattern is fine, such intricate work and the colour of that rose, so beautiful,’ she held it up to the fire to inspect the stitching.         

          ‘Are you nervous about saying the banns on Sunday?’ she asked worriedly.

          ‘It's my duty,’ said Thomas. ‘I will build us a house made of mud and layered stone, with a chimney and a thatch roof. When you are ready, we will have children, many children,’ stated Thomas in a mature, demanding tone.

          Agnes looked at him, raising her eyebrows, ‘Will we now? Do I not get a say in these plans of yours?’ she asked cheekily.

          Embarrassed, Thomas realised he had overstepped the mark, ‘Please forgive me, I have insulted you,’ he looked down and shuffled his feet.

          ‘Not at all,’ claimed Agnes, ‘I was just wondering whether you wanted my help or if I was to just lie there in the mud and layered stone house,’ she grinned, enjoying toying with him.

          Feeling guilty and looking defensive, Thomas started to try to explain himself, ‘Agnes, I only meant….’

          Agnes liked his naivety, she smiled, then he realised she was goading him. He shook his head, ‘That was mean.

          ‘Why was it mean?’ she asked, still smiling.

          ‘Because I thought I’d insulted you,’ he claimed, looking down at the gravel floor, shuffling his feet. He felt inexperienced in the ways of women.

          John and his wife were sitting at the table facing away from them, John looked back to see Agnes smiling and Thomas saddened for some reason, ‘What is going on?’

          ‘Well, Agnes is smiling so I wouldn’t worry,’ grumbled Mrs Hargreaves.

          ‘Ayup, how do ya’ know she’s smiling wife? You haven’t turned around to look since the last bells.’

          ‘I don’t need ta turn around husband, I see things perfectly well.’

          ‘Wife don’t say things like that or else thee will be labelled a witch,’ John whispered.

          Mrs Hargreaves looked down at the table and tapped the knife that she used to gut fish and smiled. Holding it up at an angle with the blade’s edge resting on the table, she could see the reflection of Agnes and Thomas by the fire.

          ‘Wife, sometimes you are too cunning for thy own good,’ John laughed that laugh when he was really amused. The laugh where his head rolled back and his stomach pumped in and out, and the holes of his missing teeth were visible for all to see.

          Agnes noticed his peculiar jocularity, ‘Father, what is it?’ It was rare that she saw him in such good spirits, especially after a full day in the fields. It pleased her.

          ‘Agnes, I just remarked to your mother how good she is with the blade, you know, gutting fish and all that.’

          Mrs Hargreaves stood up from the table, ‘Right you two it’s time for bed, Agnes get out the mattress.’

          Thomas stood up from the bench and started to walk toward the animal fixture at the back of the cottage.

          ‘And where do you think you’re going Master Thomas?’ Mrs Hargreaves called out stubbornly 'You get right back here, you will not be sleeping with the animals tonight,’ she said confidently as she reached for her sewing kit.

          Agnes threw down the straw-filled mattress and disappeared into the corner of the cottage to disrobe and brush the flour from her hair, a nightly ritual.

          Mrs Hargreaves threw a linen blanket on the bed, ‘Lie down here Thomas,’ she instructed.

          Thomas felt awkward, ‘Mrs Hargreaves,’ he muddled his words, ‘I don’t think this is, well, right and proper,’ he claimed.

          Embarrassed, he looked over at Mr Hargreaves who had poured himself another ale and sat there smiling his gummy grin.

          ‘Now, doff thy hose and tunic,’ she demanded, helping him untie. Thomas looked around for Agnes; she was absent. Thank goodness, he thought.

          Mr Hargreaves continued to drink his ale in front of the fire and watched the commotion. He tried not to laugh.

          ‘Mrs Hargreaves, this is right peculiar,’ said Thomas as she helped him undress, pulling his hose by the bottom, lifting his buttocks right off the mattress.

         Thomas grabbed for his undershirt, ensuring it covered his nether regions.

          ‘Don’t you be too concerned about that Thomas Rushworth, seen it all, nothing you got that me two sons didn’t have.’

         Mrs Hargreaves was saddened by the thought but relished the idea of having another young male in the house. It brought back golden memories and disturbing ones that she pushed from her mind.

          When Agnes returned, she looked like an angel. She had a pure white linen undershirt on that hung to her knees. Her long hair had been brushed, the flour was gone, and it shone like silk. She had washed her face with cold water that had brought a rosy colour back to her cheeks. Her nipples were erect from the draught, slightly visible through the linen because of the light of the fire.

          She laid down beside Thomas, not saying a thing but smirking seeing him there in the light of the fire, bundled up in a linen sheet.  Mrs Hargreaves had sewn the outer two edges together with thick string at the front and folded up the bottom and sewn it shut. The front had been neatly sewn to the edge of material at the back over his shoulders. The only thing visible was Thomas' head sticking out of the cocoon-like garment.

          He could barely move and had a look of resentment on his face. He dared not say anything, but he could feel the tiny creatures starting to move about his crotch. He tried to scratch but didn’t want to arouse any suspicion about what he was doing under the cover.

          A minute later, Agnes lying beside him eyes open, stared up into the darkness and moved her hand closer to feel Thomas’ hand through the linen. Thomas opened his eyes staring up into the darkness too reciprocated. They both laid there in silence for a while until Mr Hargreaves belched, passed wind and then started snoring.

          Agnes giggled and whispered, ‘Welcome to the family.’ She rolled over and tried to go to sleep.

          Thomas, feeling the bedbugs running over his chest and the fleas itching his crotch, smiled in contentment, closed his eyes and laid there all night not sleeping a wink. Agnes didn’t move at all for some time, and he could hear her slow, relaxed breaths. When she did turn over, he could only see the outline of her face in the darkness, wisps of breath touched the side of his face and he wished it was lighter so he could see her rosy complexion up close.

          The next morning, Agnes got up, went to the back of the cottage, dressed and went outside while Thomas was released from his bundling by John using his wife’s gutting knife. Mr Hargreaves approaching with a knife was not a pleasant experience, especially after spending the night lying beside his only daughter.

          Mrs Hargreaves was already up and completing the morning chores. The sun was not up yet, but the household was in full swing. Mr Hargreaves led the cow and ox out to the common green. Mrs Hargreaves ushered the four sheep out of their keep attached to the back of the cottage. Thomas donned his hose, tunic and jerkin and adjusted his codpiece quickly before they came back inside.

          A few minutes later Mr Hargreaves returned and walked through the door wet from the Yorkshire drizzle that had just started. ‘Did theur sleep well Thomas?’

          ‘Aye John, warm as a bug in the rug,’ he said thinking about the bed bug bite marks on his chest and the itch from the fleas that were imprisoned with him for the night. He scratched.

          Mrs Hargreaves smiled at the pun knowing that he was referring to the sleeping attire that she had provided.

          Mr Hargreaves looked at Thomas with a serious look on his face, ‘I’m going to do some weeding ‘till sun is fully risen, then I’ll meet you at your cottage, we can go to the manor together.’      

          ‘Ahl be off then, sithee later. Where is Agnes?’ enquired Thomas.

          ‘Oh, she's long gone to the manor lest she be fined or whipped for being late,’ answered Mrs Hargreaves.

          ‘You can come back around t’night if theur like. We can make you as warm as a bug in a rug again.’

          Thomas grinned, realising she had picked up on his attempt at humour, ‘Right, tarreur then,’ said Thomas as he opened the cattle door and walked through.

On his way home, he thought about last night and he felt warm and content as if a large weight had been removed from his shoulders. He remembered how Agnes had  touched his hand affectionately through the linen bundling and smiled; then he frowned thinking about the new responsibility that he had to care and support her. His mind started to get all jumbled up with worries. What if she wasn’t a good wife? What if they couldn’t have children? What if there was a drought and he couldn’t provide for her and the young ones? He tried hard to dismiss the thoughts and concentrate on the job at hand, weeding the field and going to the manor.

          When he arrived home, Margery and William were already out in the fields. They were both wet and miserable from the continued drizzle but were happy to see Thomas lend a hand. Weeding and looking for pests on ten acres was a challenge.

          ‘And where have you been young Thomas?’ asked Margery, ‘Is your own family not good enough for you anymore that you must stay out to all hours?’

          William, less sore from his argument with the truncheon added, ‘He’s been kanoodling with Agnus mother, I wouldn’t expect much effort from him thereabouts.’

‘Shut up William!’ Shouted Thomas as the drizzle started to turn into larger droplets and run down his face.

          Thomas picked up a hessian bag laying on the ground, walked along the valley beside the seedlings pulling the chickweed and charlock from the ground.

          ‘William, you must accompany Mr Hargreaves and I to the manor later, we are going to report last night’s happenings to the steward.’           

          ‘And a lot it will do too,’ grumbled William. ‘They are long gone by now!’

          ‘I’m not so sure about that.’

          It doesn’t matter William, still has to be reported for the good of the village,’ said Margery, getting a cold shiver down her back from the coldness of her soaked kirtle.

          The three of them remained silent as they trudged along in the relentless rain, occasionally stopping, standing upright to ease the stiffness in their back.

          A ribbon of bright orange was the only indication of the start of sunrise. It burst through the dense cloud, trying hard not to be swallowed up by the sky. The birds started to make their morning song, silhouettes against the grey curtain of cloud. Some of them flew down to the field to get an early morning feed of worms that had ventured out of the damp ground. The Pennine moors shone under the enlarging orange beam of light that started to creep up the sky.

          Margery, Thomas and William made their way back up the hill, hessian bags full and thrown over their shoulder, their woollen clothes soaked through as they shivered. Their woollen and hide foot coverings were caked with mud and slippery underfoot, forcing Thomas to lend a hand to his mother.

          They opened the door and walked in, William shivered and sneezed. Thomas walked straight to the hearth and put another log on the fire, then stood there holding his hands out to the radiant heat. They all undressed, taking everything off except their undershirts. Margery hung their clothes over a piece of string that had been nailed from one side of the room to the other, for just that purpose. They sat down on stools around the hearth trying to warm themselves. Neither said a word just pleased to be out of it. They only had two sets of clothing, so they dried themselves and waited for their clothes to dry.

          Thomas looked out the shutter. The drizzle had started to subside, and the sun painted a rainbow over the red, green and brown of the moors. The cloud broke, and the sun shone on the lustrous green of the long strip of farrow fields. The rest, a hundred dark squares on a chessboard waiting for the seed to germinate and turn them green. William was the first to notice Mr Hargreaves walking toward the house. He was muddy and wet, and by the looks of it in no mood for trivialities.        

          ‘Ayup there anybody at home?’ he cried out so as not to startle the family.        

          'Come in John, dry yourself by the fire. Wicked morning, but it’s grand for the seedlings. God willing, we will have a good harvest this summer,’ said Margery.        ‘Thomas and William come, sit by the fire, let’s plan the strategy for battle.’        

          ‘Battle? Are we to take weapons John?’ enquired William sarcastically.      

          ‘No, not weapons William, just words,’ replied Thomas wisely.     

          John smiled at Thomas, impressed with his foresight and wisdom. John went on to explain that there were three reasons for the audience with the steward, the first was to ask for permission for Thomas’ union to Agnes, the second was to ask for permission to build a new cottage on the hide and the third was to report the abuse of the village residents and misuse of the king’s highways by marauders and footpads.           

          He wasn't to know at the time but these three simple requests were going to be a lot more difficult than he thought.

          ‘I’ll do the talking and offer the shillings for the banns for you and Agnes,’ John looked at Thomas.

          ‘Young William, just stay quiet and offer a look at the bruise on thy back if I command you ta do so, understand?’ He looked at William.

          All three walked out through the cattle door, Margery watched them walk out then put her head down and continued making the dough for bread. She realised that there were circumstances best left to menfolk, and she trusted Mr Hargreaves.

​

CHAPTER 12

TIME OF SERVANTS

 

 

They walked around the back of the manor; the reeve was there receiving vegetables from one of the village folk.    

          ‘Ayeup John, Thomas, young William, what brings theur to the manor?’    

          ‘There's been trouble, and we wish ta speak to the steward,’ said John.        

          ‘Emmm’, the reeve paused, ‘Theur can’t cum knocking on the lord’s door every time there’s bit of trouble in the village.’

          John tried to convince the reeve, ‘It’s not just trouble, both myself ‘n William have been assaulted.' Lord’s shillings were robbed. They were to be paid to the lord for father’s funeral.’ Thomas explained making it sound as if it were the lord’s money that had been robbed and it was he that was out of pocket.

          ‘Alright then. Well, you better hold on here,’ said the reeve as he turned and disappeared through the back door. He appeared a few moments later, ‘You better come with me.’

          They all took off their hats and walked through the large oak door into the kitchen; it was hustle and bustle of activity with three servant girls and a cook busily preparing the lord’s lunch and dinner. Large bubbling pots hung underneath a vast stone chimney that stretched almost the entire width of the room. Steam and smoke from the fire ascended and then disappeared up the chimney.

          Thomas and William were in awe of the size of the room, both looking up and turning their heads to take in the magnificence of the structure. When they both looked forward, they noticed Agnes standing at a large table plucking brightly coloured feathers from a pheasant. She was surprised to see them. She smiled but didn’t stop what she was doing in fear of being scolded by the cook. Thomas noticed the assortment of breads and bowls on the table, but he was most astonished by the amount of meat drying on racks over the fire. William also noticed the beef, chicken, lamb and pork and he started to salivate from the aroma. At the other end of the room was a large pantry filled with all manner of vegetables, fruit, eggs and hanging birds. Another small room to the side contained another fire and table, covered with flour for making the dough and cooking bread. There was a large serving opening through which the dishes were passed to be served to the lord in another room. Beside this was another opening through which the reeve walked, and the visitors followed. Thomas took one more look back to see Agnes looking toward him. He turned to the front as the reeve opened the large oak door to the great hall.

          John, William, then Thomas followed the reeve into the great hall, John walked forward but William and Thomas stopped and looked up into the roof trusses twenty odd feet above their heads. The room must have been thirty-five feet in length and over half that in breadth. At the end of the hall was a tall, narrow window capped by a sharply pointed arch and another clerestory window at the side; the sun was streaming in to light the room. There was wood panelling on the far wall and an entrance to a small chapel with a table and a cross. Opposite the clerestory window there was a fireplace and a high chimney. In the middle of the room, opposite the fire, was a large table where the lord sat. The steward was whispering to the lord as John approached, then stood upright and stepped back.          

          John strolled up to the table and dipped his head, ‘My Lord.’           

          Thomas caught up and stood beside him, William a step back. ‘Lord Birkhead,’ Thomas dipped his head, as did William. ‘Thomas Rushworth, I knew of your dear old father, he was a good man, I’m sorry to hear of his sickness and passing,’ said the lord in the King’s English. ‘John Hargreaves, one’s steward, tells me that there has been skulduggery about. What have you to report?’

          ‘Aye, my Lord, two footpads robbed Thomas and assaulted his brother William on the road ta Haworth on Moorehouse Lane. His mother were threatened with a sword and thy coin for the Rushworth funeral were robbed,’ reported John.

          The steward, trying to convince the lord of foul play, leant forward and whispered in his ear, ‘My Lord, they are giving excuses for failure to pay.’

          ‘John Hargreaves, when the coin was supposedly stolen it was not in my possession, so Thomas Rush worth is still indebted. Furthermore, how is one to know that this isn’t all a concocted story to delay payment?’ 

          ‘Maybe time in the pillory will ensure more prompt payment, my Lord,’ added the steward looking at Thomas.

          ‘My Lord, there is no need. We came here ta inform theur of the shenanigans hear abouts. I were assaulted ‘n left for dead not two weeks ago in the same area by two men I befriended at the Kings Arms.’           

          Still trying to convince his lordship, John turned to William ‘Then there’s this. William, come forward, lift thy shirt.’

          William took a step forward, turned and lifted his shirt, showing a large purple and red bruise on his upper back. He pulled his shirt down and returned to his place. The lord beckoned the steward closer, ‘Did you know of this steward?’

          The steward leant to whisper, trying to discredit the men that stood before them, ‘No my Lord, but I have seen these peasants drunk and disorderly thereabouts,’ remembering the night of the manor court.

          ‘Emm, the two footpads that robbed you, were they locals, what did they look like?’ Enquired the lord. ‘Had you seen them before?’  Thomas stepped in, ‘Begging thy pardon my Lord, it was dark ‘n their faces were covered.’

          Lord Birkhead raised his voice, ‘Do you know about this steward? Goodness me, I pay you to tend to business in the village.’

          ‘Yes, my Lord, I know about it.’

                  John placed coin on the table,

          ‘My Lord, I have three shillings for thy permission for my daughter Agnes ta wed young Thomas Rushworth and another for the funeral for Thomas Rushworth, may he rest in peace.’   

          ‘No John, that is my debt,’ whispered Thomas.

          John, whispered under his breath, ‘Don’t worry lad, all will be well.’

John had forfeited his land at the previous parish, due to his recusancy, but still had a comfortable sum left over after the purchase of the three acres at Oxenhope. This they had been living off but it would not last forever.

          ‘Steward have the clerk take notice of the payment of John Hargreaves and Thomas Rushworth and inform the night watchman and the deputies of the robbery and assault, Heavens above!’

          The steward picked up the coin, turned, dipped his head at the lord and walked across the hall and through the door. His steps echoing as he walked.

          ‘There is one other matter my Lord, Thomas would like ta build a mud and layered stone cottage with a chimney ta keep his family warm through the winter.’

          The lord, knowing of the labour shortage because of the black death, granted permission for the cottage and bid them farewell.

          They dipped their heads, turned and walked across the hall and back out the door into the kitchen. Thomas was keen to set eyes on Agnes, but she was nowhere to be seen. They walked through the kitchen, taking one more look at the food being prepared. Thomas turned to John while they were walking, ‘I don’t know how ta thank you John.’

          ‘No thanks necessary, it is I that should thank you for sparing me on that fateful night. Only God knows what would have happened if you and thy mother hadn’t come along.

          ‘Seems that the alehouse is the root of all the trouble,’ stated John deep in thought about his night of condemnation. ‘Two footpads robbed you and two men that assaulted me the night you found me, could they be one and the same?’

 

          The steward walked into the Kings Arms alarmed at the sharpness of the smell of urine and stale ale; he put his hand up to his mouth and coughed. Two men sat on three legged stools using a cut barrel as a gaming table. Their swords wrapped with a large black belt leant against the wall behind them. The steward walked up to them and sat down, and they dealt him into the game. The steward picked up the cards, but there was more than the game on his mind.

          ‘Two men from the village have met with the lord and told him of a robbery on Moorhouse Lane the other night.’

          His companions looked at each other then back at the steward. The steward placed two shillings on the table, his acquaintances picked them up and placed them in their coin purse. ‘Until things calm down, return ta Stanbury. Come back on Sunday for the rat baiting commanded the steward.

          His two companions placed their cards on the table, stood up and walked to the door.  The last one to leave took one last look back before walking out into the day.

 

          Thomas and Agnes sat together in church for the first time. They sat in a pew with Margery on one side of them and John on the other. William, Mrs Hargreaves and Cousin Mary sat in front for moral support.

          After the sermon, the vicar coughed and proceeded to read out the announcements from the lectern, ‘By the power of our Lord Jesus Christ our saviour and our sovereign, King James the first of England and Scotland, I herewith announce the banns of marriage between Thomas Rushworth, son of Thomas and Margery, of Haworth and Agnes Hargreaves, daughter of John and Margaret of Oxenhope. This is the first time of asking. If any of you know cause or just impediment why these two persons should not be joined together in Holy Matrimony, yee are to declare it.’

          Thomas and Agnes touched hands and looked at each other, then forward as the congregation now had their eyes upon them.

          ‘Now let us pray.

 

‘Lord, the source of all true love, we pray for this couple. Grant to them joy of heart, seriousness of mind and reverence of spirit, that as they enter into the oneness of marriage, they may be strengthened and guided by you, through Jesus Christ our Lord. Amen.’

 

‘Amen,’ the congregation repeated in unison.

 

‘Lord of love, we pray for Thomas and Agnes be with them in all their preparations and on their wedding day. Give them your love in their hearts throughout their married life together, through Jesus Christ our Lord. Amen.’

 

‘Amen.’          

          Margery and the rest of the congregation awaited the news.  

          The vicar spoke, ‘I have news from Windsor Castle, our sovereign King James of England and Scotland has proclaimed that England and Scotland will unite under his crown.

          ‘Our sovereign has forbidden any Londoners and other inhabitants of places infected with the Black Death not to come to court. He has also proclaimed that gentlemen of court should depart for the country to escape the ravages of the Black Death which has devastated so many in London and York.          

          The parishioners whispered excitedly.

          The vicar raised his hands, ‘Finally, he has decreed the execution of former laws against Catholic Recusants giving them a day to repair to their dwellings and not afterward to come to the court or within 10 miles of London without special licence.

          ‘There is also a reward for the arrest and capture of the traitor Thomas Percy for his thwarted attempt of the devastation of Parliament.  

          ‘God save the king.’   

         ‘God save the king,’ they repeated.   

          The congregation filed out of the church.     

          John Hargreaves called out, ‘Thomas ‘n William! ‘Fancy a celebratory ale at the Kings Arms while we’re up here?’      

          Thomas was more interested in spending more time with Agnes, but he didn’t want to disappoint his future father-in-law especially after he just paid his debts. He watched on as Agnes, Mrs Hargreaves and Margery continued to walk toward Sun Street and down the hill toward home.

 

 CHAPTER 13

THE OBSESSION WITH THE STARS

 

 

Thomas and William followed Mr Hargreaves into the alehouse. The shutters were open, and a stream of sunlight burst in. The heat from the sunlight caused a ripple of putrid steam to emanate from the ground. A chamber pot sat in the corner, still not emptied from the previous night. The room was full, handicraftsmen, workers of all sorts, labourers, cobblers, pedlars and porters. Other poor folk drank the swill from the jacks left behind and begged for coins. The maidservant dropped jacks of ale to the different tables, her bosom accentuated by the open front of her blouse.

          William couldn’t divert his eyes.      

          The maidservant noticed him staring and sauntered over to him. She leant over and whispered in his ear, ‘Looking is free, but touching will cost ya'.'

          Thomas was listening to John but watching William and the maidservant flirting. Her large bosom accentuated by the tight drawstring across her chest.

          ‘It seems that any strange goings on has links with this establishment. They must frequent this tavern or at least get information about the goings on from somebody local.

          ‘This tavern,’ Thomas agreed. ‘Whoever it is they would have heard about your winnings that night and heard about mine and Agnes’ commitment to the banns. They would have known about the dowry!’

          John peered at Thomas, who was transfixed by what was happening behind his back; he turned to see William, his eyes fixated on the bosom of the serving wench. She was still bent over, bosom at William’s eye level, giving him a good look at her pushed up cleavage. John lifted his leg and placed his foot on her behind and gave her a mighty push which sent her reeling across the room.

          ‘Be off with you foul mistress, play thy seduction games with another,’ said John protectively. The maidservant, angrier about losing a potential customer than the physicality, gathered herself, straightened her wimple and moved on.

          The door opened and the reeve from the manor walked in, ‘Ayup John, Thomas, William, all the best with the banns Thomas,’ he had heard them read out at Church of Saint Michael All Angels that morning.

          ‘What keeps you in deep discussion,’ asked the reeve. ‘I heard about the trouble on Moorhouse Lane. These are desperate times ‘n desperate times make desperate men,’ he said wisely. 

          ‘It seems that any trouble that occurs near the village has links with this alehouse,’ whispered John.         

          ‘Then you best speak to the steward; he oversees the place for Lord Birkhead.’  ‘The steward overseas the alehouse?’ asked Thomas.

          ‘Aye, has done for years, organises the entertainment downstairs in the basement as well,’ he remarked as he picked up the jack that the maidservant had dumped on the table. She gave John a look of disdain.

          The reeve always made sure that he was honest and straight forth with the tenants of the lord’s demesne, as it was them that voted him in at the festival of Michaelmas. When the lord and the steward was away, he had the run of the place a position that he had held for several years.

          ‘Can’t speak ta him now though he’s away in Stanbury, should be back tomorra. In his absence you could speak ta his deputies, one of them is sitting over there.’ The reeve pointed to three men sitting at a table across the room.

          Thomas approached the table, none of the men looked up, ‘Your grace, I have urgent business ta report.’

          The deputy was looking at his cards; it was apparent that he was losing as the other two gentlemen had small piles of coin in front of them, whereas his part of the table was void of any. ‘

          Can’t you see I’m busy lad?’ Claimed the deputy refusing to look up. He placed his hand down on the table and waited for his two companions to do the same. One of the others placed his cards on the table, grinned and collected the remaining coins.

          ‘Sard, that’s it, I’m out,’ stated the deputy angrily.      

          ‘Right lad, what’s this business you need ta report so urgently that theur interrupt the card games?’     

          ‘Would you be so kind as to join me and my companions?’ Thomas held out his hand and ushered the deputy toward John and William. The reeve stood up and encouraged the deputy to be seated.

          ‘Greetings,’ said John as they all sat back down again, ‘This is William Rushworth and I am John Hargreaves, you know the reeve. The reeve dipped his head and left, not wanting to get too involved in deep discussion with the deputy.

          ‘Aye, I know who you are. I heard about the trouble you had on Moorhouse Lane t’other night,’ said the deputy.

          He put on a serious face, ‘Sounds ta me like footpads from out of town, maybe those coney-catchers seeking retribution.’

‘And I heard theur had trouble of thy own John Hargreaves,’ enquired the deputy.

          The deputy looked around the tavern, ‘I’ll wager it is the same two rogues that caused thy misfortune. From Stanbury or Oxenhope can’t see it being one of the locals. Unfortunately, we can’t do much unless we cop them in the act.’

          ‘Seems both incidents may have something ta do with the alehouse,’ stated John, as he sat forward and whispered.

          ‘How do you figure?’ Asked the deputy. The deputy stared at Thomas, ‘It is his grace the steward who oversees this place. Did theur not see the fine job he did apprehending the coney-catchers on the night of the manor court?’

          ‘Aye, ah did,’ whispered Thomas, ‘But it is too much of a coincidence, John was assaulted after the rat baiting. Where would one hear of our betrothal? Everybody in here knew of it!’  

          ‘I think you are barking up the wrong tree, it were the steward who reported the trouble on behalf of the lord. If he or the householder were involved, why would he report it? I’d be careful if I were you before you all end up in the pillory for slandering,’ the deputy warned.

           John looked at the deputy worriedly.

          ‘The manor court is in session next week; I will keep an eye out. In the meantime, I suggest you quieten thy wayward ideas, lest me and my partner come knocking on your door. We are under the steward’s orders to catch these bastards so let us do our job.’

          The deputy stood and walked to the bar to get another tankard of ale. The householder poured from the barrel and placed it in front of him.

          ‘What were all that about?’ Asked the householder inquisitively. He liked to keep abreast of any news.

          ‘Oh, just a private matter,’ said the deputy, having been in the job long enough to know not to fill other’s ears. He picked up his pewter tankard and walked back to the card table in the corner of the room.

          A week had passed, and once again, Thomas and Agnes sat together in church. The congregation seemed to have adjusted to them sitting together, and nobody had declared illegitimacy to their union.

          ‘By the power of the Lord Jesus Christ our saviour and our sovereign King James the first of England and Scotland, I herewith announce the banns of marriage between Thomas Rushworth, son of Thomas and Margery, of Haworth and Agnes Hargreaves, daughter of John and Margaret of Oxenhope. This is the second time of asking, if any of you know cause or just impediment why these two persons should not be joined together in Holy Matrimony, ye are to declare it.’

          Margery awaited news, the vicar cleared his throat and spoke from the lectern, ‘I have news from Windsor Castle, our sovereign Lord King James of England and Scotland has proclaimed the authorisation and uniformity of the book of common prayer and enjoying conformity to the form of the service of God now established.’

          ‘God save the king.’    

          The churchgoers repeated in unison, ‘God save the King.’ Then filed out of the church and went their separate ways.

          Thomas, John and William walked ahead of the womenfolk. Thomas was deep in thought about the deputy’s words, and the idea of being locked in the pillory gave him cold shivers down his back. 

          ‘I go to the manor court during the week, best go and be spared the lord’s fine,’ Thomas claimed.

          ‘Thomas, why don’t theur come back ta ours for supper? We'll travel together to the manor court. Safer that way,’ John claimed.

          ‘Aye, but I have work to do first; animals need tending and peat needs collecting,’ explained Thomas.

          Margery heard and interrupted, ‘Gew on son, nowt that William and I can’t do. Spend time with thy Agnes. Won’t be long before the harvest and then it will be all hands to the sickle.’ Agnes didn’t let on but had hoped that Thomas would visit again. They had been so busy in the fields that it had seemed like weeks since they had talked. She spent most of her day at the manor and any free time with her mother and father, weeding so that the young shoots of wheatgrass had a chance to grow.      

          ‘Right, you are then. Agnes does thee have any objections?’ asked Thomas.        

          Agnes caught up to him, John and William walked ahead, and Margery and Mrs Hargreaves walked ten paces behind, slowing down so that the two could have their privacy but still be in earshot of the conversation. Both Thomas and Agnes both started to say something, and both stopped to allow the other to say what they were going to say. They both laughed.

          ‘You go on,’ said Thomas politely.        

          Agnes smiled, ‘Can’t believe it’s only one more week ta go till the handfasting.’

          ‘Still no doubts?’ Enquired Thomas.         

          No, none at all,’ she replied then grinned.         

          Thomas frowned, ‘What you grinnin’ about?’        

          ‘I remember when mother first mentioned it, I were dead against it. I had visions of you beating me ‘n sending me to the ducking stool.

          ‘Them laws can go on too far. I say, would the Lord do it thusly? Fear not Agnes Hargreaves, you are safe with me,’ replied Thomas.

          They walked in silence for a while, just enjoying being at each other’s side. Soon after, William and Margery turned toward home and the others continued to Moorhouse Lane, stopping briefly where the footpads had robbed them.

          Thomas noticed something at the side of the road clinging to a piece of blackberry bramble, ‘Ayup, what’s this?’ He asked trying to wrestle it away from the thorns of the bush.  

          His hose got caught in the bramble, so he let out an almighty yelp, refusing to move until he had untangled himself.          

          Agnes became impatient, ‘Come on Thomas, let’s get home.’

          ‘It’s a piece of a sleeve from somebodies’ undershirt, could belong to one of the footpads that robbed us. Look John, it were about here where they jumped from their hiding place.’

          John turned and walked back, taking the small piece of cloth in his hand, ‘Could be, but doubt it. There are fifty that walk past this bramble every day.’ 

          ‘You're probably right,’ Thomas took the cloth looking disappointed and put it in his cod piece for later inspection.

 

          Thomas and Agnes walked up to the cottage and sat on a wooden bench near the cattle door. They allowed the sun to shine on their faces. The bright green of the growing wheat sparkled on the hills, further accentuated by the beige, pinks and brown hues of the moor.

          Mrs Hargreaves walked out to them and gave them both a jack of ale, ‘It’s a beautiful day,’ she said, stopping to appreciate it then stepping back inside the cottage.

          ‘Thy mother is a prize of a woman,’ said Thomas.

          ‘She has had a difficult life, lost two boys ‘n two girls, two at birth, two within five years because of the sickness. Father were crushed,’ Agnes started to tear up.

          ‘Ah, I’m sorry Agnes,’ he put his arm around her, until he heard Mrs Hargreaves cough then took it away again.          

          ‘Come Agnes,’ he took her by the hand Mrs Hargreaves coughed again so he let go.        They walked to the wood and wattle enclosed vegetable garden. ‘Right you are, you see that large branch in the fence at the bottom of the garden there, I wager I can hit it two out of three times with any stone that you pick,’ joked Thomas.     

          ‘That’s impossible, but if it’s a wager, what are we wagering on?’ asked Agnes. 

          ‘Well, if I lose, I will do thy weeding for a day. But I’m not gonna lose,’ he said cheekily. ‘And if I win?’

          ‘Aye, what if you win? Though I doubt it unless a miracle happens here in Oxenhope.

          Well, what do you want? I have nowt.’

          ‘Simple, a kiss,’ Thomas hesitated then grinned, waiting for the inevitable retribution.

          ‘Thomas Rushworth, do you want ta see my mother come screaming with the broom ta see thee off and my father ta have thy guts for garters?’ She said alarmingly, but then quietened as her mother appeared at the door.

          ‘Well, you say I can’t do it, so what’s to worry Ms Agnes Hargreaves.’

          ‘I think you presume too much, Thomas Rushworth,’ she said while looking for a stone.

          Thomas took the stone in his hand, squinted his eye and threw it, hitting the branch at its centre almost twenty paces away.

          Agnes was stunned, ‘You've done this before, Thomas. Is this how you get girls from the village ta kiss thee? By throwing stones at a twig?’

          ‘Nah, William and I used ta have throwing contests ta see who had ta shovel out the animal enclosure.’

          She looked around for another stone, one that would swing the wager in her favour. She found one almost half the size of a man’s fist; ‘There you go, try this one,’ she said smartly while placing it in Thomas’ hand.

          ‘Agnes, this is unfair. This is not a stone,’ he said, sizing up its weight and the distance that he had to throw it. ‘Am I that foul that a kiss would be punishment for thee?’

          ‘Lower your voice and just stick to the wager,’ she said, ignoring all other suggestions and consequences.

          Thomas took the stone in his right hand, squinted his eye and threw it, but it landed a foot too short.

          ‘Seems like the wager is lost Thomas Rushworth. I’ll leave the hessian bag for thee,’ she said smugly while looking for another stone even more difficult to throw than the last.

          ‘There you go,’ she said boldly, trying not to demoralise her young suitor too harshly.

          She found a stone, quartz, rough and peculiar looking. And started to feel sympathy for Thomas but stayed on course as she knew this was not a test of love, but a test of wits. 

          She handed the stone to Thomas who looked at it and smiled, ‘Agnes, you are too cunning for thy own good.’ He sized up its weight and the distance that he had to throw it; he looked at her, then back at the target.

          Impatiently Agnes rolled her eyes, ‘Thomas, in God’s name just throw it.’

          Thomas took one last look at the stone and one last look at the target, brought his hand back confidently, then walked past Agnes down the side of the vegetable garden and turned to face her.       

          Agnes frowned, ‘Thomas, what on earth are you doing?’

          Thomas raised his voice, ‘If you remember Agnes, the wager were ta hit the twig twice out of three times with any stone that ya’ pick. I said nowt about throwing the stone.’

          ‘Seems like the wager is lost, Ms Agnes Hargreaves,’ he had his back to the twig, released the stone, hitting the twig right in the middle.

          All this time, Mr and Mrs Hargreaves had been peeking through the gap between the shutter and the wall, giggling.         

          Thomas placed the stone in his codpiece then walked back up the garden.

          Angry that she had been fooled so easily, ‘Seems you have me at a disadvantage, Thomas Rushworth.’

          ‘Disadvantage, advantage, ah suppose it depends on the way you look at it.’

          John heard the bell of Saint Michael of All Angels, realising the time he called out, ‘Thomas, it's time to get on our way say your goodbyes.’

          Agnes was stunned by the sound of her father’s voice as if it woke her from a dream.

          ‘It seems like it is time for you to go,’ Agnes said as Thomas walked up the side of the garden to say farewell.

          He stood facing her he could tell that his prank still perturbed her; he held her hands in his. Knowing that she had her back to the cottage door, he leant forward. She closed her eyes and relaxed, her lips almost in a pout for what seemed like an eternity; she opened her eyes.

          Thomas released her hands, ‘It has been a pleasure spending time with you this afternoon Agnes, I hope we might do it again sometime.’

          Grinning, he joined John as he walked out the cottage door.

          Stunned, Agnes turned angrily as Thomas walked away, ‘THOMAS RUSHWORTH, YOU ARE… ERRGH…’ she growled and grunted then marched off toward the cottage.

          John watched Agnes storm off in contempt, ‘I see you have been getting ta know my daughter. She can have a wild spirit when she wants ta,’ he said. ‘Aye I've noticed,’ replied Thomas.

​

​

​

POGLAVLJE 15

ANĐEO

 

 

Dok se Thomas približavao kući, u daljini je mogao vidjeti Williama kako cijepa drva. Psi su osjetili njegov miris i skakutali kroz žito kako bi ga pozdravili. William je bacio svoju posljednju rascijepljenu cjepanicu na hrpu i okrenuo se. Obrisao je znoj s čela i podigao ruku da zakloni oči od sunca da vidi što psi namjeravaju. Thomas se sagnuo da pogladi pse, mašući repovima. Podigao je mali štap i bacio ga. Pojurili su za njim, crnih usana koje su lepršale, a slina im je izlazila na usta i vukla se za njima. Obojica su istovremeno dohvatili štap, podigli ga, režali i pokušavali ga othrvati. Obojica pokušavaju biti ti koji će ga baciti pred Thomasove noge.

          Thomas paused, he pulled klas pšenice sa stabljike biljke, trljao ga je među rukama kako bi ispitao njegovu zrelost. Stavio je malo zrna na svoj jezik i zatim ga žvakao da vidi hoće li popucati. Nije. Još nekoliko dana, pomislio je u sebi.

          When Thomas got home, izvadio je kamen koji mu je Agnes dala da ga baci na granu u povrtnjaku. Stojeći za brusnim kotačem, okrenuo je ručku i počeo ga rezati i glačati, smanjujući grube rubove i oblikujući ga. Umočio je kamen u kantu s vodom i zadivio se boji kamena koja se počela otkrivati. Nakon što ga je samljeo na razumnu veličinu, otišao je do beka, a psi su ga slijedili.

         Play biting and drooling, they pokušale dominirati jedna nad drugom svojim golemim šapama skačući i stavljajući ih jednu drugoj na leđa, a pokorna je ležala na leđima, pružajući obrambeno noge. Drugi veliki mužjak, ostavljajući je da juri naprijed kako bi sustigla Thomasa koji nije obraćao pozornost na njihove igre. Kuja se, osjećajući se izostavljenom, pridigla, zagunđala i poletjela za njima.

          Thomas used the sand and šljunak i počeo polirati kamen dok kvarc nije zasjao. Nastavio je obrađivati kamen, a ruke su mu postale umrljane od željeznog oksida. Kad je završio, Thomas je držao kamen u ruci, pomicao ga naprijed-natrag tako da je uhvatio svjetlost. Poslijepodne je počelo, pa je odložio kamen i krenuo natrag do kolibe.

          'Ya orl right, brat?' upita William.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_Thomas je počeo pričati Williamu što se dogodilo u dvorcu i planove koje su napravili s upraviteljem.

          That's right dangerous Thomas! ' uzviknuo je William.

          Thomas put on a brave lice, 'Da, ali što drugo da radimo kada stjuard pita?' Osim toga, John je već pristao i neću ga prepustiti njegovoj sudbini samog.

          'You best not tell majku jer će biti bolesna zabrinuta. Što ako se nešto dogodi? Idem s tobom.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'You are not William , ostat ćeš ovdje i paziti na majku!'

          'Thomas if anything happened tebi mi majka nikad ne bi oprostila. Idem s tobom i ti više ne možeš učiniti."

          'You're stubborn ,« Thomas je znao da nema smisla nastaviti nakon što se William o nečemu predomislio.

          'Yer and you know odakle nam oboje to,« odgovorio je William cerekajući se kad su se obojica okrenula i ugledala Margery kako izlazi s vrata s jarmom i kantama s vodom koje treba odnijeti na bek.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Thomas, William, nemojte vas dvoje predugo dangubiti, ima posla za obaviti.' Margery je pogledala Thomasa: "Jesi li zar ne sine?"         

          'Aye mother just been na beck.' Krenuo je prema njoj.

          'Been ta the beck ? Trebalo bi 'ponijeti kante sa sobom, uštedjeti me jutarnje šetnje'.'     

          'Mother I had other stvari koje su mi na umu, želim vidjeti?'

          Thomas brought out a piece od tkanine i pažljivo ga otvorio kako bi ga Margery mogla vidjeti.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Margery je spustila pogled, a kada je Thomas otvorio krpu, ostala je zatečena ljepotom kamena. Svjetlucalo je; kvarc je svjetlucao na prigušenom svjetlu.

          'Thomas, that is prelijepo, svidjet će se Agnes.'         

          'Aye, has sentimental vrijednost, nije da ona još zna za to.'         _cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_

          'You're a dobri dečko Thomas, Agnes je sretnica. Znam da ne govorim puno, ali tvoj bi otac bio jako ponosan na tebe.'

          Thomas looked down sadly. Ovih dana nije mnogo razmišljao o svom ocu, ali osjetio je toplinu kad je to učinio. Ponovno je presavio tkaninu i vratio je u svoju vreću za sigurno čuvanje.

          At the end of the dana, Thomas je otišao do Moorhouse Lanea, 'Aha, ima li koga kod kuće? To je Thomas.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Come in, Thomas ,' povikao je John. 'Upravo sam se javio, kakav ti je bio dan?'

          Thomas looked weary. 'Dugo i teško. Dovoljno je teško raditi za svoju, još teže raditi za tuđu večeru.'

          'Aye that, but ima i gorih od nas.' John misleći na katolike odmetnute koji su okupljeni i mučeni u Yorku i Londonu. Thomas je sjeo za stol nasuprot Johnu.  

          Mrs Hargreaves poured an ale i stavi pred njih zdjelu čorbe. 'Evo ti', ubaci to u sebe' evo svježeg povrća i kriške mesa.'

          Thomas wanted to discuss the nadolazeći događaji dana, ali razmislio o tome uz prisutnost gđe Hargreaves. 

          Agnes walked through the door i bila je ugodno iznenađena ugledavši Thomasa; nasmiješila se dok je za sobom zatvarala vrata. Agnes je bila malo napuhnuta od hoda kući, a obrazi su joj bili rumeni od noćnog zraka.

          'Would ya' like neku večeru kćer?' Gospođa Hargreaves natočila je i ponudila joj šalicu piva.

          'The ales fine ma , podijelili smo ostatke od gospodske večere. Njegov je pas bio previše sit ručka. Mora da je najbolje uhranjen pas u župi, nahrani sedmeročlanu obitelj onim što baci tom psu«, rekla je Agnes.

          Thomas grinned, 'Aye , najbolje mi rastu uši i rep.'

          They all laughed, appreciating da se Thomas počeo osjećati ugodnije u njihovoj blizini.

          'Agnes bring Thomas' madrac ovamo i stavi ga blizu vatre. Možeš spavati ovdje noćas. Agnes, ima čiste vode i četke ako se želiš spremiti za spavanje? Dan je bio dug.'

          Agnes disappeared to the back kolibe dok je Thomas ustao i uzeo madrac od nje.

          Once again, Mrs Hargreaves stavio lanenu plahtu na madrac i počeo šivati, Thomas se skinuo do potkošulje.

          When Agnes returned, she bila odjevena u spavaćicu i legla je pokraj njega.

          He said nothing but had nezadovoljan izraz lica dok je zurio u slamnati krov.

          Agnes giggled seeing him there u svjetlu vatre, ponovno skupljen. 

          'Not again,' šapnuo je sam sebi.

          Agnes giggled again and touched umirujuće mu ruku, a zatim se okrenuo da zaspi.

          Thomas' mind was too aktivan, i nije mogao spavati još uzbuđen zbog događaja tog dana.

          It seemed like Thomas had tek zaspao kad je pijetao zapjevao. Okrenuo se da vidi Agnes, ali ona se već bila odjenula i krenula prema dvorcu.  

          'Could somebody please get van ove stvari!'

          'Okay, 'old na ta ya' konjima, gospođa Hargreaves uzela je nož i oslobodila Thomasa.

          He stood, dressed, i istrčao kroz vrata za Agnes prije nego što je gospođa Hargreaves uspjela ponuditi doručak. Frustrirano je odmahnula glavom.

          He could see her torch praveći put do Sunčeve ulice. Potrčao je brže i dozivao je. 'Agnes!' povikao je.

          He saw the torch stop . Čekala ga je.     

          'Thomas, what are radiš? Zbog tebe ću zakasniti u kuhinju.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Thomas slowed as he neared nju. Sagnuo se, stavio ruke na koljena pokušavajući doći do daha.     

          'Ya' all right , Thomas?', upitala je smiješeći se njegovom  entuzijazmu.

          He continued to gasp, stajao je stavivši ruke na bokove, naslonivši se unatrag, 'Agnes,' zastao je i nastavio teško disati. Uzeo je kamen koji je izrezao i uglačao iz svog ključala, kleknuo na jedno koljeno, 'Agnes, bila bi mi čast da se udaš za mene.'

          'Agnes smiled, ' Mislio sam da je to već prošlost.'

          'Aye, a conclusion odlučila crkva i naši roditelji, a ne ti,« podignuo je pogled prema njoj, držeći kamen među prstima.

          She took it and looked bliže vidjeti kvarc koji svjetluca na svjetlu baklje, 'Je li ovo kamen iz naše oklade?'

          'Yes.' Thomas se nasmiješio.

          'Thomas, I don 'ne znam što bih rekla', zastala je. "Nitko nikada nije... Prekrasan je", pogledala ga je u oči.    

          He stood looking at her dok je ona nastavila pomicati kamen naprijed-natrag između prstiju. Podigavši pogled prema njemu, nasmiješila se, 'Thomas, ne znam što da kažem, 'to je najljepša stvar koju sam ikad vidjela.'

          Agnes held it tightly in ruku, stala na vrhove prstiju i nježno ga milovala po licu. Spustila je njegovo lice na svoje. Zatvorio je oči čekajući da se njihove usne dodirnu zadržavši se samo na trenutak.          _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_       

          She turned and continued walking uz brdo prema kuriji.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Stopping halfway up the hill okrenula se, 'Bilo mi je zadovoljstvo jutros provesti vrijeme s tobom, Thomas Rushworth, nadam se da ćemo to možda jednom ponoviti.'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          He opened one eye to vidi Agnes kako stoji na brdu ispred njega. Nasmiješio se i okrenuo prema kući, a zatim shvatio: 'AGNES YA' MI NIJE DAL VAŠ ODGOVOR!'

          She didn't answer . Agnes je nastavila hodati, prisiljavajući se ne osvrnuti se.

          'Yes,' she reče tiho, i dalje se ne osvrćući.    

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'ŠTO, NISAM TE ČUO'?' reče Thomas načinivši znatiželjno tri koraka naprijed.

          THOMAS YER GONNA WAKE THE MRTAV, ŠUŠ! Agnes je nastavila hodati uzbrdo, nije se osvrnula i samo je malo povisila glas, 'JEEEE!'

          Thomas, hands on hips , pogledao je u zemlju, čuo ju je kako nešto govori, napravio je još dva koraka naprijed.  

          'AGNEEEES,' he vikala.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Agnes stopped and turned; Thomas ju je mogao vidjeti. Izgledala je kao anđeo, baklja kao svjetionik, obasjala ju je. Zvijezde s neba jarko su treperile iza nje.  

          'YES, Thomas Rushworth , VJENČAT ĆU SE TE!' Okrenula se prema dvorcu i potrčala.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Psi su počeli lajati, susjedi koji su se budili, bijesno su dozivali. Thomas je na trenutak stajao ondje u mraku, promatrajući baklju sve dok nije nestala iznad brda. Kućari su počeli ložiti svoje vatre, paliti svijeće i puniti uljanice. Vrata su se otvorila, kapci zalupili, ali još uvijek je bilo pretamno da ga vide. Okrenuo se i krenuo prema kući.

          The cook heard her approach i otišao do ugla pokupiti štap za bičevanje. Kad je Agnes otvorila vrata, zgrabio ju je za ruku, okrenuo i šest puta udario po stražnjici.

          'I'VE TOLD OKO DA KASNIŠ! Nemoj opet kasniti, obavi svoje obaveze," prišao je i vratio štap u kut i nastavio razbijati jaja. 

          Agnes grimaced and rubbed her dno, otišao do smočnice i pokupio jabuke te ih počeo guliti za gospodarsku pitu od jabuka. Učinila je to toliko puta da nije morala gledati, radije je razmišljala o drugim stvarima.

POGLAVLJE 16

ŽETVA ŽIVOTA

 

 

Kasnije, niže nizbrdo, Thomas i William šetali su uz brazde, brali korov i provjeravali ima li nametnika.

          It was boring, monotonous posao, ali su znali što će prinosi donijeti, brašno za kruh i kekse i dovoljno žita da plate gospodaru i razmijene za drugu hranu i namirnice. Život je bio krug, žetva, kiša, suša, sjeme, žetva, kiša, suša i žetva.

          With the harvest so close bilo je likovanje i veselje, uzbuđenje u selu. Prodavci i trgovci znali su da će se trgovina poboljšati nakon žetve. Bilo je to vrijeme uzbuđenja poput jake kiše nakon suše.

          John had agreed to help a drugi su susjedi bili spremni pružiti ruku. Za dobrog dana mogli bi požnjeti jutar do jutar i pol u danu. Zatim, naravno, tu je bio gospodarev posjed, gdje su svi zakupci radili zajedno na žetvi njegove pšenice. 

          The wheat was golden and gotovo u visini ramena, Thomas i William su naoštrili kose i imali su sreće s kišom koja je posustala da ne uništi usjev. Nekoliko kapi prethodne noći, ali danas je nebo bilo jarko plavo. Mnogi su bili pri ruci, a John, gđa Hargreaves i Agnes došli su do skrovišta pružiti ruku. Upravitelj je uvijek osiguravao vrijeme izvan dvorca tijekom žetve.

         John, William and Thomas were žeteoci i počeli zamahivati kosom i kositi žito. Pšenica je bila uhvaćena u kolijevci na kosi i pala je na tlo s njihove lijeve strane u urednoj i četvrtastoj liniji. Htjeli su rezati otkos iste duljine kako bi se lakše skupljali u snopove. Prilikom žetve bilo je važno držati kosu blizu tla kako bi se povećala duljina reza i sačuvalo ono što je ostalo u zemlji. Strnjište je trebalo biti što kraće; međutim, udaranje kose o tlo značilo je da će je trebati ponovno naoštriti.

          On the odd occasion you mogao čuti uzvik jednog od muškaraca koji su upravo to učinili. Muškarci su bili vješti i obično su mogli prijeći dobrih trideset jardi prije nego što bi kosu trebalo ponovno naoštriti.

          Following on behind was Margery , Agnes i djeca iz sela, berači, koji su od stabljika napravili traku za vezanje pšenice. Otkos je zatim položen na vrpcu, spreman da ga bander zaveže i da druga dva bandera slože dovršeni snop zajedno s ostalima stvarajući snop. Stol je stajao uspravno, a zatim je ostavljen da se suši i suši nekoliko dana prije nego što je utovaren na kola i odvezen na vršidbu i vijanje kako bi se pšenica odvojila od stabljika. 

          Finally came Mrs Hargreaves and Rođakinja Mary, grablje koje su s posebno dizajniranim grabljama za strnište čistile tlo od opuštenih stabljika pšenice spremne za njihovo vezivanje kako ne bi potrošili sve što im je dobri Bog dao. Stavljali su ih blizu lonca, ali su se s njima drugačije postupalo u procesu vršidbe jer su mogli sadržavati prljavštinu i kamenje pokupljeno tijekom procesa grabljanja. Često bi žene to čuvale i same mljele.

          The sun was high, i to je bio vrući posao koji je razbijao leđa. Margery je stavila vrč piva pod obližnje drvo, a ona i gospođa Hargreaves donijele su sir i kruh za jelo u podne. Povremeno bi Thomas podignuo pogled i vidio Agnes kako se sagne nad vezivanjem traka oko otkosa, ona je marljiva radnica, pomislio je u sebi. Jednom je prilikom podigla pogled i pogledi su im se sreli. Nasmiješili su se jedno drugome bez riječi i nastavili sa zadatkom.

          At midday they all gathered u hladu pod stablom usred polja, onim koje nije posječeno samo za tu svrhu. Tamne, znojne mrlje rasle su ispod ruku muškaraca, a leđa su im bila natopljena znojem. Agnes je izvukla komadiće slame s dna svoje kirtle, a zatim pomogla gospođi Hargreaves natočiti pivo iz vrča da ga podijeli. Kruh i sir su se lomili i prenosili muškarcima, a žene su nakon toga uzimale svoj dio.

          'This is a good počni«, uzviknuo je Thomas, uživajući u hladovini dok je sjedio koristeći deblo drveta da podupre leđa.

          'Aye, but many jutara, sutra ću dovesti svog vola i kola i možemo početi tovariti da ih vratimo tvojima na vršidbu, rekao je John.

          Margery, with Mrs Hargreaves i Agnesina pomoć, bili bi odgovorni za mlaćenje dugih stabljika o tlo odvajajući žito. Zatim bi grabljama uklonili krhotine i naposljetku lopatom preokrenuli žito, dopuštajući vjetru da odnese lagane čestice otpada. Zrno bi se zatim ostavilo da se suši na suncu nekoliko dana kako bi se smanjio sadržaj vlage. Na kraju bi ga trpali u vreće da bi ga odnijeli u dvorac na mljevenje.

          They were forced to take svoju žetvu do gospodareva dvorca, gdje bi se vreće prebrojile, a on bi uzeo svojih deset posto. Ovdje bi se žito mljelo, pretvaralo u brašno i ponovno pakiralo u vreće. Bio je to dug, zamoran proces, ali proces koji će ih provesti kroz zimu i dalje do sljedeće žetve, ako Bog da.

          It would take them over mjesec dana za žetvu njihove kože, gospodarevog posjeda i bilo koje susjedove kože koja je zatečena. Kad bi se u zraku osjećao miris kiše, onda bi svi bili na poljima, pa bi po potrebi želi i preko noći. Završetak žetve bio je vrijeme za slavlje i druženje s drugima u istoj situaciji. Bilo je to i prikladno vrijeme za ručni post.

POGLAVLJE 17

PRVA ŽENA

 

 

Nakon propovijedi vikar se nakašljao i pročitao najave s propovjedaonice. 'Snagom našeg Gospodina Isusa Krista, našeg spasitelja, i našeg suverenog kralja Jamesa Prvog od Engleske i Škotske, ovime objavljujem zabranu braka između Thomasa Rushwortha, sina Thomasa i Margery, od Hawortha, i Agnes Hargreaves, kćeri Ivana i Margarete od Oxenhopea. Ovo je treći put da pitam, ako bilo tko od vas zna razlog ili opravdanu zapreku zašto se ove dvije osobe ne bi spojile u svetu ženidbu, morate to objaviti.' Župnik je najavio da će se post nakon molitve sljedeće nedjelje održati na vratima crkve jer je to najjavnije mjesto u selu i tome mogu svjedočiti svi okupljeni. Thomas i Agnes su se diskretno dotaknuli rukama i pogledali jedno drugo, bez ikakvog javnog pokazivanja osjećaja.

          'Now let us pray .

 

'Gospode, izvore svake prave ljubavi, molimo se za ovaj par. Udijeli im radost srca, ozbiljnost uma i poštovanje duha, da kad uđu u jedinstvo braka, mogu biti ojačani i vođeni od tebe, po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Amen.'

 

Amen', ponovila je džematlija u glas.

 

'Gospodine ljubavi, molimo se za Thomasa i Agnes. biti s njima u svim njihovim pripremama i na dan njihova vjenčanja. Daruj im svoju ljubav u njihovim srcima kroz njihov zajednički bračni život, po Isusu Kristu Gospodinu našem. Amen'

 

'Amen.'

 

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_Konačno je stigao taj dan. Bila je to afera s užim obiteljima, susjedima, prijateljima i bilo kim drugim iz župe koji su se zatekli kako bi se osigurali svjedoci. To se dogodilo na vratima crkve svetog Mihovila Svih Anđela. Agnes i Thomas stajali su jedan nasuprot drugome. Uz Agnes je stajao William, zaštitnik, koji je vrlo ozbiljno shvatio svoju odgovornost kuma. Straga su stajali John i gospođa Hargreaves, koja je lanenom krpom brisala suzu iz oka. Oboje su odjenuli svoju nedjeljnu najljepšu odjeću koju su zamijenili za tu priliku. Nova haljina s vijugama i oker bojom za gospođu Hargreaves i nova šmrka i potpuno nova crvena tunika za gospodina Hargreavesa.  

          Agnes wore a chaplet of ljiljane u kosi i zelenu haljinu koja se nalazila na vrhovima njezinih mekih papuča. Kosa joj je bila duga i oprala ju je na čekić. Sjao je na sunčevoj svjetlosti. Uštipnula je obraze da porumene, a usne je trljala kupinom.

          Thomas had removed his hat i smočio mu kosu, pazeći da se klizač na tjemenu dobro ponaša. Obrijao se oštricom, pazeći da ne zareže kožu, osobito na onom mekom dijelu odmah ispod brade. Navukao je svoje nedjeljno najbolje crijevo i oprao navlake za noge u becku, pustivši ih da se osuše na suncu. Kad ju je ugledao, cvijeće u kosi, nasmiješio se. Samouvjereno je uzvratila osmijeh. Pogledao je Johna, koji je izgledao čedno i dolično u svojoj novoj tunici.

          John gave him a wink ohrabrenja, toliko je bio ponosan na svoju kćer i njihovog novog sina; nakašljao se kako bi otklonio knedlu koja mu je polako rasla u grlu. Župnik je podigao stisnutu šaku ustima, tiho se nakašljao i počeo.

 

'Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Božja i zajedništvo Duha Svetoga s vama Bog je ljubav, i oni koji žive u ljubavi žive u Bogu i Bog živi u njima.'

 

'U prisutnosti Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga okupili smo se da svjedočimo braku Agnes i Tome, da molimo za Božji blagoslov na njima, da podijelimo njihovu radost i slavimo njihovu ljubav. U dobrim i lošim vremenima, može pronaći snagu, društvo i utjehu, i rasti do zrelosti u ljubavi. Brak je način života koji je Bog posvetio i blagoslovio prisutnošću našega Gospodina Isusa Krista s onima koji slave svadbu u Kani Galilejskoj.'

 

Vikar je zastao: 'Prvo, dužan sam zamoliti sve prisutne koji znaju razlog zašto se ovaj muškarac i ova žena ne mogu vjenčati, da to sada objave.'

          The vicar then took their suprotne ruke i spojili ih, a zatim omotali šal oko zapešća kao znak predanosti.

          'Thomas, will you uzeti Agnes za ženu? Hoćeš li je voljeti, tješiti, poštovati i štititi, i, napuštajući sve druge, biti joj vjeran sve dok ste oboje živi?'

          'I will,' Thomas se nervozno nasmiješio.   

          Agnes looked up at Thomas , 'Agnes, hoćeš li uzeti Thomasa za muža? Hoćeš li ga voljeti, tješiti, poštovati i štititi, i, napuštajući sve druge, biti mu vjeran sve dok ste oboje živi?'

          'I will,' rekla je Agnes.

 

'U Božjoj prisutnosti i pred ovom kongregacijom, Agnes i Thomas dali su svoj pristanak i izrekli svoje bračne zavjete jedno drugom. Oni su objavili svoj brak spajanjem ruku te davanjem i primanjem darova. Ja, dakle, proglašavam da su oni muž i žena.'

 

Promatrači su klicajući ušetali u glavnu zgradu crkve na tradicionalne molitve i naravno vikarovu propovijed koja je uključivala blagoslove za sretni par i propovijed o svetosti braka.

          After prayers, they all vratio se u seosko zelenilo i većina vjernika ga je slijedila, uključujući susjede, prijatelje i sve ostale koji su bili u blizini i osigurali besplatno piće i pivo. Većina ih je donijela hranu ili darove za mladenku i mladoženju. U drvenom kavezu bila je zatvorena kokoš koja je, nenaviknuta na zatočeništvo, neprestano kreštala i kljucala kako bi izašla. Bio je tu mali smotak platna, razne vrećice s povrćem, izrezbarene drvene zdjele i drugi predmeti koji bi pomogli paru da započne bračni život. Tri velika stola bila su postavljena jedan uz drugi i prekrivena čistim bijelim lanenim stolnjacima. Margery, gospođa Hargreaves i sestrična Mary natočile su mladenčevo pivo, posebnu količinu za proslavu napravljenu s dodatnim sladom, u glinene posude i stavile ih uz stol. Svaki put kad bi gost napunio svoju vrču, stavio bi novčić na stol koji bi se kasnije skupio i dao mladenki da započne s pospremanjem.

          A lamb had been slaughtered i trenutno je pekao na ražnju. Dva mladića nosila su vrh stola držeći brojne zdjele juhe od krumpira i luka, koje su gosti željno uzimali.

          Three musicians sat on stools , jedan s kruškolikom lutnjom, drugi s gajdama i treći s taborskim bubnjem. Svirali su radosni, živahni jig dok su četiri gosta stajala kraj stola držeći se za ruke i plesali u trostrukom taktu.

          Thomas and Agnes sat on klupa za srednjim stolom, ne govoreći mnogo, ali gledajući i smiješeći se dok su djeca jurila tamo-amo bosa, cičeći i hihotajući se kad bi ih uhvatili.

          Behind them was a portrait oslikana prirodom, zelena dolina i dolina, valovita brda prošarana vunenom bijelom bojom. Vlastelina koja se nalazi tamo u svoj svojoj slavi, svjetionik moći među trakama i trgovima krajolika. S druge strane, divljina vriština koja je dodirivala duboko plavo, vedro nebo u daljini. Dolina se blago spuštala prema beku u pozadini, koji je bio obrubljen stablima hrasta, lipe i bukve. Na hrapavim obalama nedostajalo je kultiviranja obrađene zemlje, a smeđa boja bila je u kontrastu s dubokim zelenilom. Tamnosmeđa crta staze vijugala je prema gore, a zatim na istok prema horizontu.

          William sat away from Agnes , odbacivši svoje odgovornosti zaštite na neko vrijeme, kako bi mogao srkati svoju juhu od krumpira i luka i sliniti na miris janjetine koja se vrti na ražnju. John je sjedio pokraj Thomasa i već je popio treću vrč jakog piva.

          The two dogs sat in ispred ražnja, slini i gleda kako ulje polako kapa s pečenog janjeta u vatru. Oči im se oporavljaju kako bi promatrale sljedeću kapljicu kako se skuplja na dnu pečenja i ponovno kreće prema dolje.

          Then, it was time za trčanje za mladenkina vrata. Thomas, William i ostali muškarci iz sela poredali su se ispred užeta koje je John razmotao i položio duž zelene, zelene trave doma. Agnes je stala sa strane, podigla ruku s rupčićem koji joj je Thomas dao za vjenčani dar. Muškarci su željno čučali, spremni za bijeg. Trčali bi što su brže mogli do mladenkine kolibe koristeći se svim mogućim sredstvima kako bi spriječili ostale.

          As Agnes lifted the handkerchief , muškarci su se pripremili za znak i utišali zafrkanciju, svi osim Thomasa i Williama koji su nastavili dok su stajali jedan kraj drugoga u postavi.

          William whispered, 'Brother Najbolje da ne bježiš, ne želim da se osramotiš pred svojom novom ženom.'

          'Don't you brini za mene, popit ću prvi gutljaj piva prije nego što pokucaš na vrata, šapnuo je Thomas.         

          'Save your energy for noćni brate, možda će ti trebati.'

          'Fear not William, Imam dovoljno energije da protrčim pored tebe i još imam nešto za obaveze.'

          The crowd hushed and as Agnes je ispustila rupčić čemu su uzbuđeno klicali. Muškarci su poletjeli preko polja gurajući se i gurajući dok se nisu maknuli. William je krenuo na Thomasa, ali je zgrabio stražnji dio njegove tunike i povukao ga unatrag. William je izgubio ravnotežu, ali se uspio održati uspravnim i malo je zaostajao za Thomasom. Thomas je polako sustizao dvojicu vođa, pet koraka ispred, koji su se naguravali i udarali laktovima za vodstvo. Jedan od njih je izbacio lakat i drugog udario u prsa, što mu je omogućilo da izađe ispred.      

          The second runner, slightly navijao, malo usporio, 'Gade!' viknuo je bijesno. Oporavio se i koračao tik iza vođe.

          Thomas was only two paces sada iza njega i William još dva koraka iza Thomasa. Dvojica muškaraca usporila su kad su se približili suhozidu kako bi se popeli preko njega, ali Thomas je zadržao brzinu i bacio se preko njega punim tempom, prisjećajući se utrka koje su on i William imali kao dječaci. William je učinio isto i pretekao dvojicu muškaraca koji su se frustrirano svađali i psovali, jer su vidjeli da su dva brata preuzela vodstvo dok su trčali uz neobranu njivu. Krenuli su za njima, ali i William i Thomas sada su imali dobro vodstvo. Thomas se nije osvrnuo, ali je mogao čuti i osjetiti kako ga William pristiže. Sada su bili samo stotinjak koraka od kolibe i Thomas i William su teško disali, a znoj im je curio s lica. Poznavali su položaj zemlje jer su njome često upravljali kao djeca. Ostali nisu i borili su se sa strminom uspona.

          William caught up to Thomas i trčao korak za korakom, 'ODUSTANI BRATE TVOJA UTRKA JE GOTOVA', povikao je s teškim dahom.

          They were only fifty paces iz kolibe sada i oboje su mogli naslutiti pobjedu.

          'NOT YET IT ISN 'T!' vikao je Thomas. 'PRERANO SI ODNOSIO POBJEDU.

          Twenty paces, Thomas could osjetio je usporavanje brzine i bio je uplašen, jer je mlađi William počeo lagano voditi. Thomas je pokušao izvući svaki djelić brzine koji je morao držati za njim, a onda je, dok je bio u ravnini, uletio u Williama ramenom izbacivši ga iz ravnoteže.

          William gained his balance, "SARD", ali je usporio i gledao kako Thomas trči do vrata.

          Thomas looked behind and lifted zasun na kolibu. Kad je ušao unutra, teško dahćući, stavio je ruke na koljena i pokušao doći do daha. William je stajao na vratima radeći isto, niti jedan nije mogao progovoriti.

          Still finding it difficult, William je još uvijek dahtao, natjerao rečenicu 'Jer' varalica' brat odmetnik,' duboko je udahnuo i ušao unutra.

          The house had been fully očišćena, kapci su bili otvoreni i čestice prašine svjetlucale su na sunčevoj svjetlosti dok se spuštala prema podu. Zemljani je pod bio pometen i po njemu je bila razbacana nova, svježa slama. Dolje je bio postavljen krevet s finim lanenim zastorom oko njega. U blizini vatre bile su svježe očišćene posteljine. Ukrasno cvijeće postavljeno je kako bi dodalo boju obično sivim zidovima. Ružine latice bile su stavljene na krevet, a kante za vodu bile su pune svježe vode iz beka. Zdjela jabuka bila je stavljena na stol s druge strane vatre, nedvojbeno iz Gospodova voćnjaka, uz upraviteljevo dopuštenje. Lanena plahta bila je obješena na strop da pokrije  nastambe za životinje, koje su bile izvađene lopatom i zamijenjene slamom i novim sijenom koji su imali pljesniv miris proljetnog dana nakon kiše.

          Thomas, slowly getting his povratio dah, otišao do kreveta i povukao pokrivač kako bi otkrio kositrenu vrč napunjenu toplim pivom. Pažljivo ju je podigao i otpio gutljaj, a zatim ponudio Williamu.

          'No brother tis yours ..., uživajte i nadam se da ćete se ugušiti', sarkastično je tvrdio William. Nasmiješio se.          

          Thomas took a deep breath , nasmiješio se i otpio još jedan gutljaj dok je hodao prema vratima. 'Hajde Williame, moramo se vratiti.' Obojica su izašla kroz vrata, a William ih je zatvorio za sobom.

          Halfway between the cottage and suhozida mogli su vidjeti druga dva natjecatelja kako se spremaju za borbu, svaki je imao stisnute i prijeteće podignute šake. Kruže jedni oko drugih kako bi pronašli otvor za prvi udarac. Thomas i William prošli su pokraj njih i nisu ništa rekli, puštajući ih da to nastave.

          Arriving back at the village zeleno, gosti su svi bili puni radosti i slavlja, i klicali su kad su vidjeli da Thomas i William prilaze s rukama oko ramena.

          Agnes stood to see what navijali su za. Vidjela je Thomasa kako hoda zelenilom i bila je tiho uzbuđena kad ga je vidjela kako pažljivo nosi kositrenu vrč. Prišao je bliže, a ona je izašla i stala ispred stola. Prišao je i kleknuo na jedno koljeno, držeći čašu vode prema njoj. Ona je to prihvatila, a gosti su klicali. Popila je ono što je ostalo, a onda mu to vratila kao dar koji treba čuvati. Agnes je tada posegnula ispod svoje haljine, povukavši malu crvenu vrpcu koja joj je bila vezana na natkoljenici. Pružila ju je Thomasu i lagano ga poljubila u obraz, a gosti su ponovno klicali.

          'Well done 'usband , čini se da imaš skrivene talente.'

          'No wife, I ponižen sam milošću svoga brata, jer on je bio taj koji je trebao pobijediti, a moja me ljubav prema tebi natjerala da budem manji čovjek pod ovim okolnostima.'

          'Quiet yourself husband, jer znam za ljubav tvoga brata prema tebi i tvoju ljubav prema njemu. Ne bi tvrdio da se vama pripisuje nikakva nesreća.'

          John by this time had konzumirao svoj pošteni udio nevjestinskog piva i bio je predodređen za strast piva sljedećeg jutra.

          The musicians continued to play ; gosti su nastavili plesati. Dvojica muškaraca, držeći jednu ruku uvis i čašu u drugoj, plesali su šareni jig. Uključivao je kompliciranu seriju dodirivanja nogu u ritmu taborskog bubnja. Margery i gospođa Hargreaves, zaposlene punjenjem boca, zastale su na minutu i zapljeskale u ritmu. Otkucaj je postajao sve brži i brži sve dok muškarci nisu mogli držati korak i pali su u hrpi na tlo na zabavu svih ostalih koji su se smijali na njihov račun.

          Thomas and Agnes smiled as zurili su u Johna koji je izgledao pomalo pripit od nevjestinskog piva, malo brdo novčića koje je postupno raslo pred njim. Stavio je još jedan peni na hrpu i ponovno napunio svoju vrč.

          'Ya' 'orl točno tamo Johne?' upitao je Thomas smiješeći se.

          'Orl' right? Neverrrr beeeee bolje.' Zamutio je govor i pokušao ustati, ali je pomislio loše na to i ponovno sjeo.

          Four men at the furthest kraj stola počeo je švercati, igra ispijanja alkohola da bi se vidjelo tko je skuhao najviše nevjestinskog piva. Prvi čovjek je ispio čašu piva, drugi dva, treći tri, četvrti četiri, a prvi je opet počeo s pet. John Hargreaves započeo je sa šest, na veliko zgražanje svoje žene koja je zakolutala očima. Nije rekla ništa. 

          The game would continue through noću ili, onoliko dugo koliko su mogli ostati uspravni.         

          The sun was starting to set, glazbenici su bili neusklađeni ili tihi, a plesači su prestali plesati. Svi osim jednog usamljenog momka koji je nastavio sporo svirati uz svijeće, još uvijek čujući imaginarnu glazbu dana.

          Margery, Cousin Mary and Gospođa Hargreaves napokon je dobila priliku opustiti se, uzeti ono što je ostalo od mladenkinog piva i prekinuti okus ostataka hladne janjetine koja se prestala okretati.

          Mrs Hargreaves took a sip piva, 'Ohh, gospođo Rushworth, to je fina kapljica, mogu osjetiti dodatni slad i ljubav koju ste uložili u njega, mora da je trebala sezona da se to skuha.'

          'Mrs Hargreaves, I počela sam ga kuhati kad sam prvi put vidjela tebe i Agnes na seoskoj tržnici tog dana«, namignula je.

          She thought back to that jutro na seoskom trgu, maglovito jutro s oblacima koji se tvrdoglavo trude napraviti mjesta suncu. Štandovi postavljeni u redovima sa svakim stanovnikom na stolu, od voća do pečenja. Lanene vrpce, drangulije i rezbarije, sve viđeno prije. Margery je pogledala kroz jednu pregradu do druge i nakratko ugledala mladu ženu, koja je slijedila svoju majku, takvog držanja i držanja, neiskvarena, jorkširske ljepotice, ali ona to nije znala.

          Mrs Hargreaves laughed, a duboki trbušni smijeh, naginjući se unatrag podižući oči u smjeru zvijezda. 'Gospođo Rushworth, molim vas, dragi ste mi, molim vas... Zovite me Margaret.'

          'Aye, Margaret, ima lijep zvuk,« Margery se nasmiješila u znak prihvaćanja i zahvalnosti za njezino odobravanje i prijateljstvo.

          Mrs Hargreaves thought back to kad su se prvi put sreli i potporu i prijateljstvo koje je ponudila obitelji katolika rekuzanta. 

          Agnes, seeing them together bio zagrijan njihovim prijateljstvom, 'Majko, gospođo Rushworth, sestrično Mary, puno vam hvala što ste ovaj dan učinili tako posebnim.'      

          'Agnes, I think to je malo formalno. Od sada nadalje, molim te zovi me Margery... ili majka.'

          Agnes walked up to Margery , zagrlivši je rukama i pogledavši je u oči, šapnula je, 'Hvala ti, majko.'

          Turning around, she noticed da je vlastita majka imala suzu u oku i gledala u stranu, brišući je diskretno jednim prstom.          

          She walked up to her majku i zaustavio se pred njom. Gospođa Hargreaves, isprva je skrenula pogled, pribrala se, a zatim se okrenula i pogledala kćer ravno u oči.

          She looked down and held njene ruke; počela ih je palcem milovati po stražnjoj strani, isprva polako, a zatim ih lagano stisnula.

          'Agnes, you are svijet za mene," suzdržala je suze, "jako te volim i želim ti toliko sreće i ljubavi.'

          Agnes started to tear but zadržao sve dok nije bacila ruke oko vrata, a onda su joj oči počele suziti, 'Nemoj majko, inače ću biti blebetava zbrka prve bračne noći.'

          Most had left the common zeleni, ali oni koji su ostali ispratili su Agnes i Thomasa do praga njihove kolibe.

          The vicar unlatched the front vrata i ušao unutra, bacajući svetu vodicu ispred sebe. Stigao je pred krevet i zamahnuo svetom vodicom u znaku križa. Thomas je podigao Agnes i prenio je preko praga kako bi osigurao da ne izgleda previše željna konzumiranja braka. Rođakinja Mary, William, gđa Hargreaves, Margery i nekoliko susjeda slijedili su ih unutra. Dok su se Thomas i Agnes pripremali za spavanje, posjetitelji su otvorili zavjese od finog platna oko kreveta, spustili pokrivače i zapalili svijeće.

          The happy couple appeared from različitim kutovima sobe, oboje razodjenuti do potkošulja. Popeli su se u krevet, a platnene zavjese su bile povučene. Ništa nije rečeno, a onda su svi otišli osim sestrične Mary, koja je posljednja otišla. Povukla je vrata za sobom, uvjerivši se da je zasun na mjestu, ali je stala ispred vrata.

          The neighbours departed, William vratio se na zajedničko zelenilo kako bi pomogao Johnu da ustane, koji u to vrijeme nije bio u stanju hodati bez pomoći. Margery je zapalila baklju i svi su krenuli prema kućici Hargreavesovih gdje će provesti noć.

          In the cottage, Agnes a Thomas je stidljivo nastavio buljiti u grede. Agnes je posegnula i dotaknula Thomasovu ruku kao što je običavala činiti kad je bio u zamotuljku. Ovaj put joj je uzvratio i držao je za ruku, milujući je prstima. Ne rekavši ništa, oboje su se okrenuli i zagledali se u oči.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

"Još uvijek nisam naplatio naš oklad", šapnuo je Thomas.

          'Well, you better budi brz s tim,« nasmiješila se, okrenula na bok i nagnula bliže njemu.

          Thomas put his hand on stranu njezina lica nježno; stavila je svoju na njegovu. Razmišljao je o prošlim tjednima i naklonosti i rastućoj ljubavi koju je osjećao prema njoj. Nagnuo se bliže, zatvorio oči i poljubio je u usne. Kosa joj je padala preko njegova lica kao i on. Poslušala je i pomaknula lice, držeći usne pritisnute na njegove. Osjećala je njegovu bliskost i osjećala se emocionalno sigurnom. Razdvojili su usne.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Oh Thomas, I 'Tako sam sretna', sagnula se i podignula potkošulju preko glave.

          Thomas did likewise. Podigao se na lakat kako bi se suočio s njom; okrenula se na leđa, a on ju je ponovno poljubio. Osjećao je kako jedna njezina dojka dodiruje njegova prsa i to ga je uzbudilo. Mogla je osjetiti ukočenost na svojoj nozi i pomaknula se tako da je bio ravno na njoj. Lagano se podigao s laktova na ruke i pomilovao joj kosu, pomičući joj je prstom s čela. Nasmiješila se. Podsjetio se koliko mu je ona značila i kako je postala dio njegova života. Ponovno su se poljubili, ovoga puta ona je podigla koljena i otvorila ih kako bi on mogao leći između njih, 'Ohh Thomas.'

          She lifted her hands and pogladila ga po rukama, gledajući ga s očima koje su mi stigle. Kosa joj je uokvirivala lice, a izraz joj je bio opušten i primamljiv. Pokušao se uvući u vlagu koju je mogao osjetiti. Usmjerila ga je i udahnula, osjećajući prisnost kakvu prije nije osjetila. Stavila je ruke na njegova križa i privukla ga bliže sebi. Uzdahnula je i nagnula glavu unatrag. Osjećao je stezanje, ali bilo je toplo i utješno. Odgurnula je njegove bokove od sebe; poslušao je, a onda ga je još jednom privukla k sebi, ponovno je dahtala i zastenjala. Stezanje koje je osjećao počelo je popuštati i osjećalo se dublje. Thomas je podignuo bokove unatrag i gurnuo ih jače i brže, ponovno ih podigao. Agnes je zatvorila oči i još jednom zabacila glavu, čvrsto ga držeći za ruke. Disanje joj se počelo ubrzavati, Thomas je reagirao i nastavio zabadati. Agnes ga je ponovno uhvatila za stražnjicu, ovoga puta raširivši noge kako bi joj mogao prići bliže.

          Cousin Mary, who had uho pritisnulo na vrata, kao što je bio običaj, nasmiješila se, okrenula i udaljila prema Moorhouse Laneu.

          Thomas and Agnes looked up na gredama, obje dašćući, Agnes se okrenula i naslonila na laktove, a kosa joj je pala na jastuk skrivajući joj lice. Malo je poljubila Thomasa u njegova prsa, gledajući ga s ljubavlju i tiho se igrajući dlakama na prsima. Thomas je samo ležao pokušavajući doći do daha i sabrati misli o onome što se upravo dogodilo. Nikad se prije nije tako osjećao. Osjećao se hrabrim, nadahnutim i potpunim.

          Agnes pushed the blanket off , prevrnuo se i ustao. Thomas ju je promatrao. Stajala je tamo kako bi mu se otkrila. Thomas je bio zadivljen i odbijao je gledati išta osim njezina lica, ali je letimično vidio njezine grudi, ali je odbio zuriti izravno u njih. Mogao ih je vidjeti kroz njezinu kaskadnu smeđu kosu, bile su drske i savršeno oblikovane, bradavice uspravne i tamne. Kleknula je na krevetu, nasmiješila se i Thomasa lagano kljukala po usnama. Ne očekujući to, zakasnio je s odgovorom.

          Feeling more confident, he sjeo i pogledao je kroz zastor. Složio je potkošulju i stavio je na dno kreveta kako ga je majka naučila. Osjetio je vlagu na nozi, pa je pomaknuo pokrivač i otkrio krvavu mrlju. Ustao je i provjerio se u sjaju vatre.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_

          'SARD,' he brzo ustao s kreveta, zabrinuto dozivajući, 'AGNES, AGNES?'        Excitedly, Agnes came running, 'Thomas, what's wrong?'           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_

          'THERE'S BLOOD!' '

          Calm thyself 'usband, sve je dobro, 'to je znak udane žene, ne boj se'. Prošla je kroz zastor, nasmiješila se i stavila vunenu navlaku na madrac prije nego što se vratila pod deku. Podigla je pogled i vidjela Thomasovu golotinju. 

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Imao je široka ramena i mišićave ruke; pratila je obrise njegova tijela niz grudi uz kap tamne kose koja mu je padala s pupka do muškosti. Pocrvenjela je kad je primijetio da gleda, a zatim je shvatila u što gleda brzo skočila natrag u krevet. Kriknuo je od boli kad mu je trtična kost razbila drvenu podlogu, a slamka se pomaknula i spljoštila u procesu njihova vođenja ljubavi.

          Agnes frowned, 'Thomas , zar ne? 'usband jesi' ozlijeđen?' Zavalio se nasmiješio se kao i ona, a zatim se zahihotala.

          Thomas cracked a cheeky smile , 'Ženo, misliš li da je to smiješno? Pokazat ću ti što je smiješno,« nastavio ju je škakljati po bokovima golog struka.

          She laughed briefly, then lice joj se uozbiljilo, 'Ne Thomase, molim te nemoj to činiti, mrzim to!'

          Thomas stopped immediately. Oboje su rekli: 'Bio sam zabrinut za tebe', vidjevši krv.'  

          'No need. Iznenađen sam što ne poznaješ običaje žena.'

          'Well, it never pojavio se i onda je prošao i pretpostavljam da je mama bila dobro, previše sramežljiva da o tome govori. Vidio sam kako se janjad rađaju.'

          'Ahaha Thomas, it's malo drugačije.' Agnes je podignula njegovu ruku i stavila je oko svog vrata, koristeći se njome da se priljubi uz njegova prsa. Obožavala je njegovu nevinost.

          She had seen her mother učinivši sličnu stvar svome ocu mnogo puta pri slabom svjetlu vatre dok se ona pretvarala da spava. Sjećala se kako je čula svoju majku koja se trudila šutjeti dok se otac penjao na nju i počeo; prvo bi ostala bez daha, a zatim ostala tiha dok on ne bi završio. On bi se prevrnuo i počeo hrkati, a ona je osjetila kako njezina majka leži otvorenih očiju i gleda u tamu. Molila se da ona i Thomas nikada ne budu tako metodični.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Vršcima prstiju nježno mu je protrljala dlačice na trbuhu, a zatim ih pomaknula do njegovih prsa. To ga je ponovno počelo uzbuđivati i mogla je vidjeti rastući brežuljak koji podiže pokrivač ispod. Okrenuo se i još jednom manevrirao između njezinih nogu. Ovoga puta nije mu trebalo vodstvo. Upustili bi se u vođenje ljubavi još dva puta te noći i zaspali iscrpljeni od dana i noćnih napora.

          As the cock crowed, uskomešali su se. Vatra je izgorjela do žeravice, svijeće od loja iscurile su od voska, a dvije jezgre jabuke na stolu pokraj kreveta posmeđene su.

          Agnes sat on the edge kreveta zatim stajao. Prošla je kroz tanki laneni zastor. Thomas se pretvarao da spava i gledao je kako odlazi. Nije rekao ništa, ali bio je zaintrigiran njezinom golotinjom. Struk joj je bio tanak, a stražnjica okrugla i nategnuta. Kosa joj se rasula i ukovrčala na leđima. Imala je duge vitke noge i hodala je na vrhovima prstiju, što je činilo listove izraženima. Pogledavši bolje, primijetio je crvene rane na njezinoj stražnjici i gornjem dijelu bedara.

          She walked to the freshwater kantu i oprala se, ali je peckalo. Počešljala je kosu i brzo se odjenula. Pokušavajući podići plamen u vatri, ali kako to nije uspjelo, stavio je još potpalu i puhao tako da se zahvatio za nove osušene grančice. Vatra je rasla dok je stavljala cjepanicu i mogla je čuti kako juha u kotlu počinje klokotati. Ponovno je pogledala Thomasa; nije se pomaknuo, još uvijek je ležao s otkrivenim prsima i rukama podignutim iznad glave. Kosa mu je bila razbarušena, bradata sjena potamnila mu je bradu, ali na licu mu je bio smiren, zadovoljan izraz.

          Agnes lifted the curtains and prošao kroz. Kleknula je na krevet, sagnula se i poljubila ga u čelo. Šapnula je: 'Voljet ću te zauvijek, Thomas Rushworth.'

          Agnes, already late, podigla zasun, osvrnula se još jednom i zatvorila vrata za sobom.

          The cook heard her approach i otišao do ugla pokupiti štap za bičevanje. Kad je Agnes otvorila vrata, zgrabio ju je za ruku i okrenuo.

         'PLEASE, please no more , ŽAO MI JE!

          He lashed her on the stražnji dio nogu dok je pekar Johnny Nutter gledao, 'KUHAJ! Dosta je, jučer se udala.'

          The other kitchen maids clapped i razveselio se, a zatim stao u red da je s ljubavlju zagrli. Kuhar je pljesnuo rukama, 'Tačno. Dosta toga, vrati se miksanju i radu.' Kuharica je pogledala Agnes strogim izrazom lica, 'Nemoj opet kasniti, neka te miješa'.'

          Agnes drew a breath she pokušao se nasmiješiti i ignorirati peckajuću bol. Otišla je do smočnice, odabrala sastojke za lordovu začinjenu kašu i počela miješati. Još uvijek se osjećala omamljeno od nedostatka sna, ali je prihvatila umor kao podsjetnik na prethodnu noć.

POGLAVLJE 18

ODSUTNI PREDATOR

 

 

Jesi li spreman za večeras, Johne?' upitao je Thomas. 'Spreman kao što ću ikada biti', šapnuo je John. Thomas ga je nervozno pogledao. "Nema kontakta od stjuarda?"

          John was deep in thought zatim podigao pogled. 'Ne. rekao je da se klonimo dvorca i držimo se plana«.

          Thomas placed his hand on njegovo rame, 'William i ja ćemo biti tamo s tobom, poći ćemo s tobom u pivnicu i kad dvorište dvorca i mamčenje štakora završe, otići ćemo, ali ćemo se sakriti s ceste odavde do kuće. U tajnosti mraka, pratit ćemo vas, držeći se daleko od čujnosti. Ako se nešto dogodi, mi ćemo biti tamo, kao i stjuard i njegovi ljudi.'         

          'I'll carry baklju, tako da me možeš držati na vidiku«, odgovorio je John.

 

          They allowed their eyes to namjestite se u sjenovitu prostoriju i vidite nekoliko mještana kako piju pivo i slave kraj žetve. Vladalo je svečano raspoloženje, a svi prisutni bili su opušteni i društveni. Johnny Nutter, pekar iz dvorca bio je tamo i John Pigshells i Robert Deane.

          'A season's work, dok on sjedi tamo gore u svojoj dvorani pijuckajući uvezeno vino iz dalekih krajeva i jedući fazana. Ne čini se u redu, on nam uzima žito, a mi smo ga uzgojili!'      

          'I hope he chokes na kost,« rekao je drugi, a pivo je opustilo njegove inhibicije. Svi koji su čuli nasmijali su se, a zatim utihnuli kad su se vrata polako otvorila i stjuard je ušao, a njegova dva zamjenika su ga slijedila.

          'What's this then? Jesam li ušao u pčelinje gnijezdo spremno da me ubode, Roberte Deane, što sam to čuo o gušenju kosti?'

          Standing from the bench, Robert je skinuo šešir, 'Sada, vaša milosti, dobro, ja ću krenuti', pošao je prema vratima. Stjuard mu je stajao na putu.

          'Nowt yer grace, samo pričam muškarcima kako sam se skoro ugušio pilećom kosti sinoć za večerom.'

          'Best you chew your hrani se pažljivije Robert Deane, ne bih volio da se ugušiš i ostaviš gospođu Deane s usjevom za brigu i mladim 'dječacima da odgajaju usamljeni.'

         'Aye yer grace, that bilo bi doista tužno.' Robert je nervozno stao ispred stjuarda i izašao van, kao i drugi koji su se bojali odmazde zbog razgovora koji je stjuard čuo.

          The steward turned to see Ivan. "Ahh, Hargreaves, malo si poranio za vlastelinski dvor."      

         John stood, 'Aye yer grace, upravo je uletio.'

         'A little bird tells me imao si dosta sreće na igrama u posljednje vrijeme«.

         John was nervous, 'Just potluck vaša milosti, bez sumnje se neće ponoviti.'

         Thomas looked at William and gestured prema vratima, 'Dobro, onda idemo, hajde Williame, idemo dalje.'

          They left their jacks of pivo napola puno, brzo prolazi kroz vrata. Johnny Nutter ih je slijedio.

          An old man sitting nearby je prišao, ulio preostali ale od tri jacksa u svoj, slegnuo ramenima i progutao sadržaj, a dio mu je kapao iz kuta usana.

 

          Outside Johnny Nutter called out , 'THOMAS RUSHWORTH, Thomas. Mogu li dobiti minutu?

          William kept walking.

          Thomas turned, 'Of Naravno, radiš u dvorcu s Agnes, zar ne?

          'Yes, look, Moram s tobom nešto razgovarati o tebi.'

          'Go on then, što te muči?

          'Well, it's the kuhati u dvorcu…

         

          When Thomas arrived back at kolibe, mogao je vidjeti Margery vani kako skuplja povrće s parcele, pognuta vadi luk i crnu mrkvu i reže kupus, zatim pregledava donju stranu lišća u potrazi za štetnicima. Otrgnula je vanjske listove koje je žvakala petlja i pogledala ispod, ubravši kukuljicu koja je bila čvrsto pričvršćena svilenkastom čahurom. Pomno promatrajući, izvukla je velikog zelenog crva, izvivši mu leđa, i držala ga u ruci kako bi ga stavila u Williamovu drvenu zdjelu na svom stolu za kuhanje. Znala je da William voli ići s njima u ribolov i nije se često vraćao praznih ruku.

          Thomas was deep in thought o onome što mu je Johnny Nutter rekao izvan krčme.

          He was disturbed by William na vratima viče: 'Hajde brate, čekali smo te', vrijeme se gubi, a John te čeka.' '

          Yes alright,' Thomas ubrzao korak i prošao kroz vrata, psi su ga slijedili.          

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_Thomas je pogledao Johna koji je imao zabrinut izraz lica, 'U redu Johne?'    

          'Yea,' replied John s malom strepnjom.

          'Right then, best idemo«, rekao je William. Thomas je prišao i poljubio majku u obraz. 'Terrarska majka.'

          'Terrar, be' čuvajte se«, odgovorila je.

          John, then Thomas followed Williamom lijevo kroz vrata, dva velika engleska mastifa dojurila su za njima

          Margery could tell that there nešto nije bilo u redu s Thomasom kad je otišao, ali nije mogla shvatiti što. Otišla je do vrata, 'THOMASE, POŠALJI PSE VRAT, POSTAJE' KASNO.'

          The sun started to go dolje, i bilo je prekrasno svjetlo nad vrištinama. Zamračeno sunce obasjavalo je raspršeni oblak u uzorku crvene i narančaste boje. Zlatni prsti raširili su se iza komada oblaka i bacili svoju svjetlost u prostranstvo neba, a zatim nestali, ostavljajući zlatnu vrpcu zlata na horizontu na trenutak neposredno prije nego što se smračilo.

          She went to collect the kravu iz običnog zelenila, uveo ga unutra i uveo janje. Znajući da je to vrijeme, kokoši su ga samo slijedile, probijajući se do ugla kolibe i gore u improvizirani kokošinjac u prostorijama za životinje. Pijetao je ostao na podu kolibe, grebući po slami tražeći crve muhe.

          She lit the candles and otišla do svog stola za kuhanje kako bi sljedećeg jutra narezala kupus za lonac i shvatila da joj nedostaje nož za gutanje crijeva.

          Why would one of the dečki žele s nožem za guljenje crijeva? Neeee mora biti tu negdje, pomislila je u sebi. Margery se osjećala nelagodnije i pokušavala se otresti uznemirujućih misli. Sjetila se da ju je vjerojatno odnijela na povrtnjak rezati kupus.

          That was strange, she misao. Nikada nije imala naviku ostavljati svoj najoštriji nož, nego je izašla u mraku sa svijećom koja joj je osvjetljavala put.  Došla je do vrta, a zatim se sagnula pokraj kupusnjaka, mašući svijećom lijevo i desno, misleći da joj je možda ispao.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          She continued down the path , pokušavajući se sjetiti gdje ga je možda ostavila. Odjednom je začula buku iza sebe. Psi su šutjeli.

          Unlike them, with strange buke u blizini, pomislila je. Zatim je to čula, cviljenje, pa tišina.

          She walked towards the noise dok je svijeća počela jenjavati. Oči joj se još nisu privikle na smanjeno svjetlo, pa je zastala i dopustila im da se prilagode. Nastavljajući, zaškiljila je pokušavajući razabrati što je pred njom. Pas je ležao na boku na zemlji; prišla je pogledati, stavila ruku na njegov prsni koš. Disao je, ali je imao trudove. Podignuo je glavu da je vidi i ponovno zacvilio, nespretno spustivši glavu.

          'What's up, boy ? Što si učinio, jadniče?' Nastavila ga je uvjeravati, gladeći ga po vrhu glave i vratu, a onda je primijetila malo krvi na tlu. 

          The dog continued to whine . Stavila mu je ruku ispod ramena da vidi može li mu pomoći da se podigne, ali nije se htio pomaknuti. Izvukla je ruku i bila je krvava. Margery je zabrinuto pogledala svoju ruku, 'Što je onda ovo?'

          Gently, she felt its prsa, koristeći prigušeno svjetlo svijeće mogla je vidjeti ranu. Nastavio je istjecati krv iz prsa, točno ispod udubine prednje noge. Brzo je otišla do kolibe i zgrabila pokrivač s kreveta. Vrativši se, položila ga je i povukla psa na njega, ali nije bilo znakova života. Opipala je njegova prsa. Prestalo je disati. Ožalošćena, nastavila je vući psa do kućice gdje je bio lakši, ali bilo je prekasno, izgubio je previše krvi i vidjela je tamni tamnocrveni trag koji vodi dolje do povrtnjaka. Vratila se sa svijećom da istraži, zbunjena zašto je pas bio unutra jer je zatvorila vrata od pruća.

          With a new candle she počela dalje istraživati, primijetila je da su još dva kupusa bila odrezana i da je drugi dio vrta bio iščupan.

          Fearing the worst, she doviknuo je drugom psu, ali nije bilo odgovora. Vratila se u kućicu, umotala psa u deku i uvukla ga unutra kroz vrata.

          Thomas and William will be toliko uzrujani da su voljeli tog psa, pomislila je u sebi dok je brisala suzu iz oka.

          She heard a noise behind kad se uspravila i odjednom ju je jedna ruka zgrabila straga, nož, nož joj je držao uz grlo. Pokušala se osloboditi, ali nije mogla.

          'Listen here you old kravo, pokreni se ili vrisni i prerezat ću ti grkljan. Gdje je sad taj tvoj sin gad?' '

          Let me be!' Vikala je, pokušavajući povući njegovu ruku sa svog grla. Nastavio se naguravati s njom, a onda je Stuart zatvorio vrata za njima.

          'Keep goin' and završit ćeš kao pas. Sve što želimo je taj tvoj sin. Da nije njega, još bismo imali uši. Donesi nam hranu, novčiće i neku novu odjeću, dok ga čekamo. Ako nam stvaraš probleme, prerezat ću ti grkljan i svejedno ćemo ga uhvatiti.'

          Margery could smell his onion udahni i osjeti pljuvačku kako joj dodiruje lice, 'Hajde onda, uzmi što ti' treba, ali idi sa sobom' ostavi mog Thomasa, on je sada gotov.' 

          He pushed her roughly toward nastambi za životinje, gdje je izgubila ravnotežu i pala na pod. Okrenula se i pogledala. Bio je užasan čovječuljak bez zuba. Njegova prljavo crvena kosa poput slame nakostriješila se ispod njegove crvene kape.

          Stuart was already helping himself na lonac, zagrabi malo kutlačom, puše u njega i pohlepno ga ispija.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Have a look in onu kutiju za neku odjeću — zapovjedi krezubi. "Donesi nam pivo," Archie je pogledao Margery s prijezirom.

          Margery got herself up off pod, poravnala kirtl i otišla do svog stola, posegnuvši ispod njega da uzme glineni vrč. Skinula je platneni pokrivač i napunila dvije posude, cijelo se vrijeme nadajući da će se Thomas i William uskoro vratiti. Stavila je vrč na stol gdje je krezubi sjedio. Njegov je pratilac već pokušavao najbolje iskoristiti Thomasovu nedjelju. Bezubi je ostavio dizalicu i posegnuo za vrčem, podigao ga do otvorenih usta, točio i gutao dok se nije zagrcnuo, zakašljavši i poprskavši posljednji gutljaj po cijelom stolu.

          He wanted to keep her bojažljiv. 'Daj nam kruha i juhe stara!' nakašljao se, još uvijek osjećajući ostatke piva koje se krivo spustilo.

          He coughed and then spat na tlu, frknuo, pokušavajući očistiti pivo, koje mu je još uvijek bilo zaglavljeno u sinusima, a zatim ponovno pljunuo. Zelena sluz izlazila mu je iz usta i lijepila se za pod.

          'Men folk are at na dvoru, neće biti kod kuće još satima,« rekao je Archie podižući svoja prljava stopala na drugi stolac.

 

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ U međuvremenu, John i dječaci šetali su Sun Streetom. 

          'Go home dog, što ti je, KRENI', vikao je Thomas ljutito. 'Što nije u redu s glupom stvari? Nikada se ne usuđuje otići ovako daleko. Razmazio sam je na mig.'

          'GO HOME,' William je povikao, tjerajući psa.    

          The dog turned, sheepishly gledajući iza sebe u svog gospodara, s repom među stražnjim nogama dok je kaskao u tamu prema kući.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          They arrived at the Kings Arms' bila je to živahna noć i svi su bili unutra da ne plate kaznu. John je vidio stjuardove ljude za stolom kako igraju karte. Uzeo je pivo i pridružio im se prema planu. Thomas i William ostali su za šankom, naručili su ale od barmena, a William je potražio djevojku koja je posluživala. Tamo je bila. Nasmiješila se i namignula mu dok se vraćala u bar.      

          'Young William, will treba li ti nešto večeras?' Stavila je prazne šalice na šank i uzela pune.

          William was just about to odgovori kad ju je Thomas prekinuo, odgovarajući na njezino pitanje: 'Ne, neće mu ništa trebati večeras.'

          'Such a shame, Raspoložena sam za slatku mladu trešnju,' Okrenula se i otišla s osam džezva u rukama.          

          William watched her walk away . 'Ona je talentirana djevojka, ta.  Zove se Lucy.' Thomas je znao da William ima malo novčića, pa je pretpostavio da govori o načinu na koji je nosila džakove.

          'Come on brother, ne želiš se petljati s takvima poput nje. Pola muškaraca u selu i okolici bilo je s njom, a osim toga ti nemaš novčića.'

          William looked over at Lucy . »Pa možda ne moram platiti. Možda sam joj se jednostavno svidio.' 

          'Spoilt goods if ya "pitaj me", rekao je Thomas.

          'Don't be pokvareni brate, ne može joj pomoći ako je to jedini način na koji može zaraditi za život!'

          'Yer, well, neka nađe drugu koja će platiti i nakon toga ribati.' Dok je Thomas spominjao njezin nedostatak čistoće. 

          William started to get annoyed , 'Pogledaj se', sad sav visok i moćan, samo zato što imaš ženu.'

          Thomas knew what his brother bilo je kao kad se digao oko nečega, pokušavajući ublažiti napetost. 'Brate, stišaj se, nisam htio ništa loše, a ako jesam, žao mi je, ajmo misliti na posao koji je pred nama'.

          'What was that about posao pri ruci?' Pitao je barmen kad je primijetio žustru raspravu.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Ma ništa, samo se svađamo oko toga tko će ujutro lopatom raščistiti sranje', rekao je Thomas gledajući Williama s prijezirom. Okrenuo se, podižući dizalicu ustima kako bi sakrio ljutnju. Pogledao je Johna, koji je već skupio urednu količinu novčića pred sobom.

          William whispered to his brother , 'Misliš li da su ovdje?'

          'I don't znaju, ali ako jesu, primijetit će Johnove dobitke.'

          William looked at the serving djevojka koja je stavljala žandare na jedan od stolova. Jedan pijanac ju je zgrabio i držao na koljenu. Bila je šokirana i pokušala ga se osloboditi.

          William was about to walk završio, ali se zaustavio kada je njegov brat ispružio ruku da ga zaustavi. 'Ostavi to'.        

          The drunk had consumed his pošteno, 'Hajde dušo, može poljubac?' Uzela je svoju desnu ruku i stisnula njegove testise kroz crijevo vreće.     

          He went silent and grimaced , dok su se svi što su vidjeli i čuli smijali od veselja. Poslužiteljica, navikla na takav tretman, držala je situaciju pod kontrolom.         

          'Now Henry, you treba znati da ništa nije besplatno.' Jače je stisnula.

          Worriedly, Henry's face went jarko crveno i počeo je dahtati, 'U redu, gospođice Lucy, molim vas, pustite ih.'

          The closer patrons that could vidjeli što se događa, bili u histeriji, 'U redu Henry, jesi li dobro? Počinješ izgledati pomalo crveno u licu.'

          'Must of had a malo previše sunca,' rekao je drugi.

          'Nah, he's hurting gdje sunce ne sja,« rekao je drugi, navodeći sve da urlaju od smijeha, a jedan se gušio u posljednjem gutljaju piva.

          Lucy squeezed a bit harder , 'Henry, znaš da se stari dobri barmen ne dopada ovakvom ponašanju, a što je s jadnom gospođicom kod kuće?' Što će reći kad čuje za tvoje bratimljenje s drugom ženom?'

          Henry's face turned from a svijetlo crvena do blijedobijela, 'Molim te, molim te pusti ih', prošaptao je, stavljajući svoje ruke preko njezinih.

          The others turned away, vidjevši prethodne incidente drugih nesvjesnih pokrovitelja. Lucy je igrala tešku igru, a mještani su znali da se s njom ne smiju petljati. To je bilo osim ako nije bilo gore.

          She reduced the strength of njezin stisak, 'Sada, Henry, vrlo sam sretan, ali želim čuti kako lijepo pitaš. Recite za mnom: 'Gospođo Lucy, molim vas oprostite mi zbog mojih pogrešnih postupaka, obećavam da vas više neću na takav način omalovažavati'.'    

          Lucy increased her grip, Henry je opet dahnuo. 

          'Ms Lucy, please oprosti mi na mojim pogrešnim putovima, obećavam da te više neću omalovažavati na takav način.'

          Lucy continued to hold on , 'Dobro, kao što sam već rekao, ništa nije besplatno, to će biti tri šilinga Henry.'

          Henry reached into his purse . Lucy je mogla čuti zveckanje novčića. 'Eto, sada me pusti da idem za ime Boga.' Henry joj je stavio novčiće u ruku.

          'Thank you.' Ustala je i nastavila skupljati prazne šalice kao da se ništa nije dogodilo.

          Henry breathed a sigh of olakšanje i ponovno namjestio svoju ključavnicu. "More ale gentlemen?" Lucy je krenula prema barmenu. 'Sve' u redu Lucy?'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Yea 'course, dečki su se samo malo zabavljali, ništa loše'.

          William couldn't take skrenuo je pogled s nje, obraćajući puno više pažnje na njezin dekolte nego što je to bilo pristojno. Uhvatila ga je kako gleda i namignula mu. Pocrvenjevši, otpio je gutljaj piva i skrenuo pogled. Prišla je pokupiti pune šalice koje joj je barmen stavio na šank. Stojeći tik do Williama, nagnula se i šapnula. William je spustio glavu kako bi primio šapat, također izbliza snimivši njezin dekolte, u čemu je uživao. Thomas je pogledao i s gađenjem odmahnuo glavom.

          'Seein' as you 'Jesi li takav džentlmen, vidio sam da si se spremao prići kad me zgrabio, a već sam večeras plaćen, kako bi bilo da ti dam posebnu cijenu?'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Stuttering, 'II can 'ne večeras, imam b-posao.'

          'Well, when you uzmi novčić i vrati se,« namignula mu je, okrenula se, pokupila šaltere i otišla. Osjećala je kako ga pogled prati.  Thomas je odmahnuo glavom.

          Still watching Lucy, William progovorio, 'Reci sada brate, ti nisi moj otac, a da jesi, dovoljno sam star da sam donosim odluke pa reci sada!'

          Thomas looked over at John , koji je sa smiješkom na licu nastavio vaditi novčiće sa sredine stola. Upravnikovi ljudi su se igrali, žaleći se na svoju lošu sreću. Učinili su to dovoljno glasno da svi čuju i vide.

          At that point, the otvorila su se vrata i ušao je stjuard praćen hvatačem štakora sa svojim štakorima. Upravitelj je već dao svojim ljudima novac za okladu, pa je otišao do šanka po svoju kositrenu šalicu piva. Lovac na štakore nestao je niz stare drvene stepenice, a William i Thomas su ga slijedili.

          'Looks like the rat baitin uskoro počinje pa ću ti dati priliku da nakon toga osvojiš nešto od svog novčića,« rekao je John dok je stajao od stola.     

          'Right, you are onda«, rekao je kapetan Smythe dok je namještao povez na oku. 'Da, i pobrini se da to učiniš', rekao je Joseph Moore dok su stajali i slijedili Johna niz stare drvene stepenice. 

          'Twenty-one, « šapnuo je kapetan. John se zaustavio nasred stuba i pogledao oko sebe sa upitnim izrazom lica.

          Captain Smythe whispered again, 'Dvadeset i jedan!'    

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_John se okrenuo i nastavio niz stepenice u staru kamenu sobu. Vrtjelo je od svakakvih čavrljanja, svađa, podbacivanja i optužbi na račun zdravlja psa i veličine štakora koji su već bili ubačeni u jamu. Billy je režao i lajao, uzbuđen cviležom štakora i motivacijom svog vlasnika. Jedan je štakor već podlegao iskustvu i nepomično ležao. Drugi se povukao, trčeći uz podnožje drvenog zida do druge strane jame gdje je sjeo na stražnje noge i počeo se dotjerati. Sudac je ušao u jamu i izvadio mrtvog štakora, podigao ga za rep i bacio u kut sobe. Drugi je štakor, iskoristivši priliku, slijedio dno jame i brzo pobjegao kroz otvorenu pregradu. Billy je vidio štakora i krenuo u potjeru, samo da bi ga ugušio konopac vezan oko njegova vrata.

          Thomas and William waited a nekoliko trenutaka, a zatim su ga slijedili, tražeći Johna dok su sagnuli glavu na dnu stuba. Prišli su mu.  Thomas ga je potapšao po leđima dok se oslanjao na obodnu stijenku jame.

          'Ya' alright John ?'

          'Yer, fine. Trbuh pun piva i torbica puna novčića, ne može biti sretniji. Vidi, uzmi ovo i okladi se.'

         John discretely placed four shillings in Thomasova ruka je šapnula: 'Broj je dvadeset jedan' dok se udaljavao.

          Thomas was confused, ' Što? Ne čujem ga', je li rekao dvadeset jedan?' 

          William shrugged his shoulders, još uvijek razmišljajući o dekolteu Lucy, konobarice, koja je do sada vjerojatno bila zauzeta dva kata više.

          Thomas leant closer to William , prošaptao je, 'Evo, uzmi ovo i okladi se na dvadeset jedan.' Thomas je Williamu stavio dva šilinga u ruku, okrenuo se i pokušao prizvati okladu: »Mislim dvadeset jedan, ima li koga za dvadeset jedan? Omjer tri i jedan.' '

          Yer, I'll uzmi te šanse, dovraga, pas se mučio prošli put, dat ću ti šanse,« rekao je kuhar iz dvorca samouvjereno.

          Watching Thomas and the other ljudi, William je podigao ruku i viknuo: 'Dvadeset jedan, tri i jedan izgledi.'      

          'I'll give tvoj izgled momče,« rekao je postolar koji je stajao iza njega.         

          'Come on Billy lets pokaži im što možeš, rekao je vlasnik koraknuvši naprijed. Skinuo je uže sa psa i podigao ga za gubu držeći ga u zraku s unutarnje strane jame. Gomila je urlala. Gledatelji su vrištali svoje oklade unatrag i naprijed preko jame.

          The dog seeing the rats , bio je izbezumljen i pokušavao se osloboditi vlasnikovog stiska, ali nije mogao prekinuti njegov stisak. Vlasnik je pogledao maršala i čekao signal. Kad je maršal kimnuo, ispustio je psa. Mjeritelj vremena je okrenuo čašu minuta čim su šape psa dotakle pod. Billy je uzbuđeno zarežao i poletio na štakore, osjetila su mu bila budna i oštra, bio je spreman učiniti ono za što je bio obučen.

          The dog bolted, he bio u bijesu, stisku, bacanju i sve je bilo gotovo za štakora. Razbježali su se kad im se približio, ali bio je prebrz i iznova im je navikao, trčeći uza zid što su čvršće mogli.

          The marshall called out the broj štakora, 'Jedan štakor, dva, tri, četiri, pet...' Neki su nepomično ležali, drugi okrvavljeni, a utroba im je išla za njima.          'Seventeen... eighteen ... devetnaest... dvadeset... dvadeset jedan, VRIJEME!'

          The marshall lifted Billy by rubom vrata, van i natrag svom vlasniku. Billy još nije bio gotov pa se pokušao izvući iz sučeva stiska zamalo ga ugrizavši za ruku.

          Thomas and William both stood tamo, ne govoreći ništa, ali šokirani događajima koji su se upravo odigrali pred njima. Pokupili su novčić i primijetili Johna s druge strane jame kako skuplja šaku šilinga od kuhara iz dvorca.

          There was the usual name -prozivke i pogrdni komentari o psu i vlasniku. Jedan koji je izgubio svoj novčić zbog kazne, razmišljao je o tome da izvede psa u šetnju po močvarama. Drugi je spomenuo beck i nešto o teškom kamenu. Billyjev ga je vlasnik podigao i brzo se popeo stubama te nestao kroz gužvu i izašao kroz vrata.

          The barkeep had already positioned stolovi za porotnike i službenika, a upravitelj je sjedio za postupkom. Stjuard je čuo poziv noćnih čuvara s ulice.

          The men that were downstairs vratio se, soba je bila puna svih onih koji su imali posla i više.

          Sitting at the end of stola, stjuard je gledao kako službenik uzima novac za kazne i gledao kako on nastavlja bilježiti svoju knjigu.

          William and Thomas paid their dva šilinga, zatim su vratili novac koji im je John dao da se oklade, ali su zadržali dobitak. John je imao šilinga u torbici i izvadio je punu šaku da plati službeniku tako da svi mogu vidjeti.

          'Come on Thomas, Williame, mislim da ima piva za piti,« John je prišao praznom stolu i oni su ga slijedili.

          William sat and looked at šilinge u ruci, hipnotiziran njihovom teksturom i težinom. Jednu je prinio svjetlu svijeće i pogledao natpise. Mogao je razabrati lice kralja Jamesa i engleski grb na poleđini.

          Lucy came over to the stolom i primijetio Williama kako se poigrava svojim šilingom, 'Ayup gospodo, ale allround? Bolje da to uskoro potrošiš, Williame, prije nego što potrošiš srebro u ništa", znajući da će William razumjeti njezino značenje.

          'Yes, ale all okrugli i uzmi jedan za sebe,« John joj je bacio novčić koji je ona vješto uhvatila slobodnom rukom.      

          'You're a velikodušan čovjek večeras, John Hargreaves. Jesmo li pobijedili na mamcu?' 

          'Yea and keep the ale comin', rekao je John, znajući da će se ona pobrinuti da njegov dobitak dođe do dovoljno ušiju da potakne zanimanje.         

          'Three ales comin' gore,« otišla je do barmena i stavila šiling na šank. "Čini se da su se oni vjerojatni momci dobro snašli u baitinu", šapne Lucy.

          'Is that right? ' barmen joj je natočio, napunio tri šalice i stavio ih na šank da ih ona uzme natrag.

          'There ya' go Gospodo, javite nam ako trebate još nešto, bilo što,« rekla je, namigujući Williamu. John je pohlepno popio gutljaj piva, a malo mu se prolilo iz kuta usana i kapnulo na stol.

          He looked for the steward's muškaraca, ali ih nisam vidio otkad su bili dolje. Pretpostavio je da su otišli na pripreme, opustio se i uživao u slavlju s Thomasom i Williamom. Jedva da su popili posljednji gutljaj kad ih je Lucy zamijenila novima. Williamu je bilo teško držati korak i našao se s nekoliko punih žandara skupljenih na svom dijelu stola.

          'Come on lad, nastavi, ne možemo često slaviti u ovakvom stilu,' rekao je John dok su on i Thomas srušili još jedan, pa još jedan nakon toga.

          Thomas had been thinking about što mu je Johnny Nutter rekao o kuharu u dvorcu, 'Johne, postoji nešto ozbiljno o čemu moram razgovarati s tobom.'

         'Aye, and what's that ?'

         Thomas leaned in and whispered, 'Baker u dvorcu mi je rekao da je kuhar postao malo težak s našom Agnes. Primijetio sam rane na stražnjoj strani njezinih nogu.'

          Hargreaves frowned, 'Has on sada? Morat ćemo malo posjetiti dvorac, ali prvo o svemu.' Namignuo je.

          'Don't look sada, on sjedi tamo.'

          Feeling bloated, William sculled drugi priključak pa još jedan, a zatim ispustio glasno 'Buuuuurp'.

POGLAVLJE 19

U SJENI

 

 

Do tog su se vremena Archie i njegov pratitelj presvukli i nasitili se juhe i kruha.

          Margery could tell they were počela bivati pomalo pripita od piva koje je stalno dolijevala.

          She noticed the fire was umirući, 'Trebala bih nabaviti još drva za vatru,' rekla je dok je krenula prema vratima.

          Archie grabbed the knife from stol i brzo ustade, 'O ne, prokletstvo, pa nemoj. Mislite li da smo sišli s posljednjim kišama? Ostani gdje jesi, ja ću nabaviti drva.'

          Archie gave his companion the nožem i krenuo prema vratima, 'Pazi je pažljivo i nemoj joj se okrenuti', nemoj ništa smiješno.' Prijetećim je tonom pokazao na Margery.

 

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Pas je kaskao kući, uši su joj poskakivale i curile su joj sline, dok joj je jezik lepršao u kutu usta. Prošla je iznad svježe požnjevenog pšeničnog polja, zastavši kako bi čučnula i pomokrila na drvo na kojem su voljeli sjediti u hladu za vrućeg ljetnog dana. Mogla je vidjeti svjetlo dobrodošlice kolibe, ali je bila zbunjena što ju nije pozdravio drugi pas. Vjerojatno je drijemao pokraj vatre. Kad se približila, čula je neke nepoznate glasove i shvatila da nešto nije u redu. Zastala je podigla njušku njuškajući zbog nepoznatosti. Engleski mastif mogao je čuti prijeteći ton koji je dolazio iznutra.

          Nearing the cottage, she mogao osjetiti još jedan miris, prijeteći od zvuka. Spuštene njuške njušila je na jednu pa na drugu stranu. U mraku ga je nanjušila, trag krvi, pa ga je brzo slijedila do vrata. Bila je tu lokva krvi koja se upila u prljavštinu koju je nanjušila. Mastif je osjetio nepoznate mirise, što ju je uznemirilo. Vidjela je kako se vrata otvaraju, a miris i lik čovjeka bili su nepoznati.

          Inside the cottage, Archie podigao zasun, još jednom pogledao Margery, a zatim zakoračio u noć. Ogromna je zvijer zalajala, zatim zarežala i skočila na njega, visoka gotovo jednako kad stoji na dvije šape. Mastif ga je odgurnuo i on je pao na pod s njezinim šapama oslonjenim na njega. Podigao je ruke i pas ga je ugrizao za ruku.

          Archie screamed, 'GET SKINI SE!' pokušavajući gurnuti njegovu veliku njušku s lica. Njegov pratilac prišao mu je korak bliže s nožem, ali vidjevši kako je pas divlji izgledao, predomislio se. Sjetio se kako ga se Archie odrekao na vlastelinskom dvoru.

          The beast shook her giant glavom kako bi maknuo ruku, a zatim uhvatio svoja tri prsta, snažno ih zagrizao. Tri su prsta bila djelomično odsječena i sada su počela labavo visjeti.

          He screamed again, still pokušavajući odgurnuti psa, ali sada teže s jednom teško ozlijeđenom rukom dok su prsti obilno krvarili.

          Margery said nothing and didn Ne miči se od straha od drugog stranca s nožem. Odjednom je ispustio nož, popeo se na stolicu i iskočio kroz otvoreni kapak u noć.

          'Get him dog, « rekla je Margery tihim zahtjevnim tonom.

          'NO NOOO CALL HIM ISKLJUČENO!' vrištao je Archie.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          She became even more ferocious na zapovijed i uhvatio se za njegovo lice, zagrizao kožu i odrezao mu nos od lica, praveći od njega krvavu kašu. Dok je nastavio vrištati, pas mu se uhvatio za vrat, a zubi su mu probili jugularni vrat koji je počeo pumpati i raskrvaviti pseću njušku. Zgrabio ga je za vrat, pokušavajući ga otrgnuti jednom rukom, ali pas je bio presnažan i osjećao je kako postaje sve slabiji. Archie je svojom hromom rukom pokušao olabaviti pseći stisak, ali svaki put kad bi se pomaknuo, pas bi mu se sve čvršće uhvatio za vrat. Naposljetku je pas prešao zubima preko njegove Adamove jabučice i snažno ga ugrizao, zgnječivši mu grkljan. Krezubi se prestao otimati i ušutio. Lokva krvi počela se širiti po zemljanom podu, obojivši slamu u grimiznocrvenu boju. Pas je popustio njezin stisak, ali je prednjim šapama stala na njegova prsa; s uspravnim repom, gleda dolje u njega, reži. Spustila je njušku blizu njegova lica tražeći znakove života, nije ih bilo. Zatim je pogledala Margery koja je stajala s druge strane stola.

          Margery looked down on the žrtva. Osjetila je mučninu gledajući krvavo lice i vrat iz kojih je i dalje curila krv. Mogla je vidjeti njegov nos koji je visio sa strane lica i tamnu rupu koju je nekoć prekrivao. Margery je izašla van da udahne malo zraka, a pas je mahao repom i slijedio ga.  Margery se osjećala traumatizirano onim što se upravo dogodilo i počela jecati. Pogladila je psa i počešala ga iza ušiju te ga zagrlila za utjehu. Engleski mastif podigao je njušku kako bi isprobao povjetarac i osjetila njegov miris. Brzo utrčavši unutra, još jednom je pomirisala truplo koje se sada ohladilo na podu i otišla u kut sobe. Drugi mastif bio je umotan u deku iz koje je virila samo njuška. Šmrcnula je, a zatim zacviljela, koračajući gore-dolje uzduž njegova tijela, zatim ga je polizala po njušci nadajući se da će se probuditi, ali nije. Pomirisala je tamnu krvavu mrlju na deki i ponovno zacvilila, a zatim glasno zalajala pokušavajući ga probuditi.

          Margery walked inside, kneeling pored psa, 'Žao mi je djevojko.' Obgrlila ju je kako bi je utješila, polako joj češkajući vrat.

          The dog barked again trying kako bi ga probudila, ali tužna, podigla je njušku do stropa i duševno zavijala, a zatim zacvilila i legla, njušku blizu njegove. Tu je i ostala.

 

          Back at the Kings Arms , Thomas je, želeći poboljšati svog brata, povukao ostatke posljednjeg utičnice i zatim ispustio još glasnije, 'Buuuuurp.' Oboje su se nasmijali. "Čekaj", John je otpio još jedan gutljaj i počeo prizivati podrigivanje. Gledajući dolje na stol, udahnuo je nekoliko puta da skupi zrak. 'Čekaj.' Zatim je pustio uz snažan zvuk baritona. Zvuk je trajao ono što se činilo kao vječnost, pa su čak i muškarci za drugim stolovima zaustavili svoju kartašku igru, okrenuli se i pogledali. Zadovoljan, John se nasmiješio. Thomas i William su se nasmiješili s njim, a onda su svi prasnuli u smijeh.

          'More ale,' povikao je John, osvrćući se oko sebe tražeći djevojku koja je posluživala. Primijetio je kako svijećnjak visi sa stropa kako se njiha te je sam otišao do  bara.  Bio je malo pripit i neuravnotežen je otišao do barmena.

          'Threeee more barkeep, “, rekao je, pokušavajući ne zbuniti riječi. Stavio je još jedan šiling, "I neka dolaze."

          He took the jacks back do stola i stavio jedan ispred Williama, zatim Thomasa.

          'John, we' bilo mi je dosta«, rekao je Thomas ošamućeno i odmahujući glavom da se probudi.     

          'Gew on, one više, slavimo', razočarano je tvrdio John.         

          'John, we' bilo mi je dosta«, usprotivio se Thomas.

          Thomas stood skulled his drink zatim je krenuo prema vratima, a William ga je slijedio u neposrednoj blizini, iako malo oprezno na nogama.     

          William looked behind just before napuštajući sobu, tražeći Lucy po sobi.      _cc781905-5cde-3194-8bad3b nigdje nije bilo u scf1568bad3b Vjerojatno ima posla gore, tužno je pomislio.          

          John stood, skulled the Ostatak pića zatim je izašao kroz vrata iza njih. Prilagodio je oči tami i slijedio ih u smjeru. Mogao ih je čuti ispred sebe, ali su im glasovi polako počeli nestajati dok su ubrzavali korak kako bi stigli ispred njega.

          The barkeeper stood behind the baru, prelijevajući ostatke čašica koje su ostale na stolovima u vrč da se pomiješaju sa sutrašnjim napitkom. Podigavši praznu dizalicu sa šanka, pljunuo je u nju i nastavio brisati i polirati unutrašnjost, a zatim ju je stavio na policu iza sebe.

          By now, most of stolovi su bili prazni osim jednog. Stjuard je ostao, brojeći svoj novčić od večernjih zarada uz svijeće, "Barmen donesi mi pivo."

          The barkeeper, unaware of kamo je Lucy otišla, donijela vrč i natočila u kositrenu šalicu.   

          The steward continued fondling his novčić. Tihim tonom, gotovo režeći, ali ne podižući glavu, 'Zar si mislio da neću saznati za tvoju krađu?'

          The barkeep, nervously, napravio korak unatrag, 'Kunem ti se' tvojom milošću, nisam učinio ništa.' Pogledao je dolje prema stjuardu, posegnuvši iza sebe da uhvati malu oštricu koja je bila umetnuta u stražnji dio njegova crijeva.      

          The barkeep took another step unatrag, 'Kunem se da nisam učinio'.

          The steward looked up at prijeteći mu: »Lucy mi je sve rekla. Nažalost, malo je šmrcala, pa neće biti ovdje da vam pomogne zatvoriti za noć.'

          Lucy was upstairs and she pogledao odozgo kroz čvornatu rupu u podu. Upravnikovo dvorsko osoblje mnogo ju je puta dopratilo do sobe. Poskakivale bi gore-dolje po krevetu, ljuljale luster i izazivale škripu podnih dasaka. Uvijek je pazila da koketira samo s onima za koje je znala da si to ne mogu priuštiti, da ne izazove sumnju.

          The alehouse was one of nekoliko mjesta u selu gdje su muškarci pričali o svojim tajnama i hodanje naprijed-nazad do stolova s punim i praznim šalterima, pružilo joj je dovoljno informacija o tome što se događa u selu. Obavještavala je stjuarda i on joj je plaćao.

          The steward had a bad osjećaj o barmenu od samog početka. Znao je da je uzeo novčić za sebe, ali nije to mogao dokazati dok mu Lucy nije rekla.

          It had taken her months da shvati kako je to učinio. Naposljetku je primijetila kako je on, spretnom rukom, ubacio novčić u svoj okrenuti rukav. Ostalo je bila samo predstava, predstava u kojoj je postala vrlo dobra. Kad bi se popela na kat, pogledala bi barmena kroz čvornu rupu u podu.

          Downstairs a flash here, koketirati tamo kako bi barmen ostao nesvjestan njezine prijevare. Uglavnom je flertovala s nekim od muškaraca kako bi čula što se priča za susjednim stolom.

          Except that William Rushworth, pa bio je samo sladak, pomislila je, ali je znala da ne može miješati posao s užitkom. Stjuard je držao pognutu glavu i nastavio milovati svoje novčiće na svjetlu svijeće, 'Onda, kako ja to vidim, imate dva izbora, prvi je da maknete ruku s oštrice...'

          The steward who had his desna ruka na nožu, skrivena točno ispod unutarnje strane bedara, stajala je munjevitom brzinom prevrnuvši mu stol i stolicu. Držao je vrh svog noža u mekom dijelu ispod barbarove brade, a šiljasti vrh probio je kožu tek toliko da ga zabrine.

          The barkeep, terrified, ispustio oštricu i podigao ruke u zrak. Napravio je korak unatrag kako bi pokušao osloboditi pritisak stjuardovog noža, ali stjuard je napravio korak naprijed da to kompenzira. Marširao je naprijed. Barmen se malo spotaknuo i pribrao, držeći ruke u zraku, podižući bradu prema šiljatom kraju noža sve dok leđima nije bio uza zid.

          'Now then, as Rekao sam, imate dva izbora.'  

          The barkeep groaned, ' Više nisam, molim te, skini svoju oštricu s grla.'

          'I am sure you nekako su upleteni s pješacima koji su radili u selu, jesam li u pravu?' Stjuard je okrenuo oštricu prema svom grlu.

          'Yes, yes, u redu! Ali dao sam im samo informacije kunem se!

          'WELL? TKO SU ONI?'

          'They'll kill me if I tell you…         _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ 

          Nathan Midgley, the Haworth noćni čuvar je promatrao razvoj događaja, pojavio se izvana. Stjuard je bio zahvalan na njegovoj prisutnosti.

          'Orl right yer grace ,« izvadio je pendrek i prišao barmenu te ga pomno pogledao u oči.

          'Want me to give on se skriva? Izvući ću to iz njega.' Noćni ga je čuvar uhvatio za ruku i okrenuo. Rukom je gurnuo lice o hladan tvrdi kameni zid, zatim je uzeo svoja zapešća i okovao ih.  Zgrabivši ga za kosu, posegnuo je okolo i opipao barmenov rukav. Odmotavši ga, napipao je novčić i pustio ga da padne na pod. Stjuard se nasmiješio i sagnuo da ga podigne.

          The nightwatchman put one hand između njegovih nogu, uhvativši mu testise i podigavši.

          OKAY, OKAY, I 'reći ću ti'…

          The steward, quite impressed ako noćni čuvar riješi situaciju, neka on preuzme vodstvo.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Nathan, I must ići. Čini se da sve imate pod kontrolom', rekao je stjuard.

          'He won't ići bilo gdje, 'osim zaključati', rekao je noćni čuvar as  zgrabio je okove i pričvrstio lanac za njih.

          'Come on old son , idemo te odvesti do Sjeverne ulice i smjestiti vas sve unutra. Svidjet će vam se kopanje; na podu je slamnati madrac, jedan kvadratni obrok dnevno. Što više možete tražiti? Ako se budeš lijepo ponašao, možda ti dam i deku.'

          The night watchman opened the vrata, a zatim grubo izgurao barmena na ulicu. Zamahnuo je palicom kao da ima neku posebnu moć. Prešli su trg i krenuli uz Changegate, skrenuli lijevo u North Street do zatvornice. Bila je to samo mala kamena kutija, bez kapaka i s jednim vratima, ali su zidovi bili glatki i debeli, a drveni strop visok. Noćni čuvar živio je u maloj kućici sa strane sa svojom ženom. 

          He opened the door and gurnuo barmena u hladnu mračnu prostoriju, a zatim zaključao lanac za prsten u zidu. Lanac je bio taman toliko dugačak da barmen legne na slamnati madrac, ali mu je zglob visio više od ispruženog tijela.

          The night watchman walked over i udario svog zarobljenika nogom u trbuh. Barmenov vjetar je bio izbačen iz njega, a on se silno trudio vratiti ga.

          'Right then, you lijepo se naspavajte i vidimo se ujutro, oh, usput, ne pokušavajte izaći, moja žena jako slabo spava.'

          The night watchman kicked him zatim ponovno izašao kroz vrata, zalupivši ih za sobom i zaključavši ih velikim željeznim lokotom.

Photo of Lucy the Barmaid from novel Red Winter Journey

POGLAVLJE 20

HLADNA TIŠINA

 

 

Thomas i William ubrzali su korak. Čim su stigli do dna glavne ulice, zasjekli su u polja i hodali paralelno s cestom, a zatim stali i čekali. Bio je pun mjesec, ali oblak ga je pokrivao veći dio, dajući noći jezivu, zloslutnu atmosferu. Puhao je lagani povjetarac, pa nisu puno govorili, pazeći da im se glasovi ne čuju. Malo zatim čuli su Ivana kako hoda cestom; zviždao je pa su znali da je on. Prošao je pokraj njih i mogao vidjeti svoj obris oblikovan onoliko malo svjetla što ga je pružao mjesec. Nastavio je hodati, a oni su ga slijedili, ostajući dvadesetak koraka paralelno s njim. Kad su stigli do Marsh Lanea, postao je djelomično zaklonjen grmljem, ali su ga i dalje mogli čuti kako zviždi.   

          'Where are they? ' šapne William.      

          John walked past more cottages skrenuo je lijevo u Moorhouse Lane i krenuo preko polja prema kući.

          Thomas looked over at the glavnoj cesti pa natrag kod Williama, 'Stopnici, mora da ih je nešto uplašilo!'

          'What about the steward s njegovim ljudima?' upita William.

          Thomas was annoyed, ' Tko zna, stjuard je još bio u pivnici kad smo otišli, nije izgledalo kao da ustaje od stola.'

          Thomas and William relaxed a malo dok su nastavili hodati, ali su odlučili doći stražnjim putem do kolibe. Izgubili su Johna iz vida, ali su ga i dalje mogli čuti kako zviždi u daljini sve dok nije odjednom prestalo.

          When John opened the door do kolibe, mogli su ga vidjeti u sjaju vatre.

          By now the two of otrijeznili su se i razmišljali o tome da odu ravno kući sve dok nisu čuli glasove.

          When John opened the door ono što je vidio, prestrašilo ga je na život. Agnes i njezina majka bile su začepljene i svezane, sjedile su na podu, leđima naslonjene na udaljeni zid. Kad je Agnes ugledala oca, progunđala je kroz čep i pokazala mu da pogleda iza, ali bilo je prekasno. Maskirani muškarac već mu je prišao s leđa i stavio mu nož na leđa. John je napravio korak naprijed kako bi izbjegao oštricu, ali čovjek se pomaknuo naprijed kako bi je zadržao u kontaktu. John je stajao nepomično, visoko podignutih ruku. Mogao je vidjeti strah u Agnesinim očima, a Margaret je gunđala.

          Margaret quietened as another masked čovjek joj je podigao mač na prsa. 'Ako znaš što je dobro za tebe', zatvorit ćeš to', progunđao je.

          'What do you want ? Pusti ih!' John je pokušao razabrati čovjekovo lice, ali ono je bilo prekriveno, a jedino svjetlo bio je sjaj žara u vatri.

          'You know what we ako hoćeš, daj mi ga i odlazimo,' rekao je podmetač dok je i dalje držao nož na leđima.

          The footpad cut the leather trake koje drže Johnovu torbicu na bedru. Torbica je pala na tlo, prosuvši novčiće po podu.

          The masked man looked down na novčiću, 'Večeras smo imali sreće, dovoljno srebra da prehranimo obitelj tjedan dana.'

          As the footpad was distracted pored novčića, John se okrenuo, brzo posegnuo i skinuo tamnu tkaninu s lica. Podložak je bio toliko fiksiran na novčić da nije vidio da dolazi i sporo je reagirao, ispustio je nož i pokušao podići masku da ponovno pokrije lice. Bilo je pre kasno. Podloga za stopalo pružila je Johnu udarivši ga unatrag. Podigao je svoj nož i prislonio ga na Johnovo grlo, rezajući ga ispod brade.

          Agnes' muffled scream made druga je stopala bila nervozna, pa joj je stavio vrh mača na prsa.

          'That was damn right glupo, sve što si trebao učiniti je šutjeti i dati nam novčić, sad si zakomplicirao stvari, budalo!

          'The deputy!' šapnuo je John.

          John bent over and picked podigao torbicu i pružio je zamjeniku.'

          The other deputy took off njegovu masku.

          'But why?' John je promrmljao.     

          The deputy frowned, ' Zašto? Bilo je vrijeme kada su katolici vladali nacijom. Sada nas pogledajte kako škrtimo i gladujemo. Naše su zemlje ukradene, naše obitelji mučene i zatvorene. Vidim da stjuard uzima novac od svog gospodstva svaki tjedan, a da nam nije bačen ni novčića! Nismo ovdje da molimo za njegove bilješke!' Jednog dana doći će do obračuna i prava vjera će biti vraćena.'

 

         By this time, Thomas and William je bio tridesetak koraka od kolibe. Mogli su čuti čudne glasove, muške glasove.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Something's not right William ,« Thomas je stao i čučnuo u dugoj travi.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ William je slijedio njegov primjer 'Što nije u redu brate?' Šapnuo je.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ Teško diše od svojih napora. 'Slušati!'    

          A muffled scream broke the tišina, i mogli su čuti muškarce kako razgovaraju na hitan, zahtjevan način.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Hear that? Agnes je. Nešto nije u redu, idemo - reče Thomas preplašeno.    

          Thomas and William stood, ali baš kad su htjeli učiniti prvi korak prema kućici, oboje su zgrabljeni s leđa; dvije tamne figure stavile su ruku na usta i dobro stegnule grlo oko vrata. Tiho su ih odvukli u dugu travu.

          The steward put his hand preko Thomasovih usta, "Šuti, budalo, to sam ja", šapnuo je.

          William still startled, panicked , teško dišući kroz nos. Zahvat gušenja bio je iscrpljujući. William je čuo stjuardov glas i smjestio se dovoljno da čovjek s povezom na oku popusti stisak.

          Captain Smythe raised his finger na njegove usne, potičući Williama da šuti prije nego što mu skine ruku. Obojica su se okrenula na trbuh kako bi zauzeli položaje pokraj ostalih muškaraca i provirila kroz vrhove duge trave.  

          'What are we goin 'što učiniti?' šapnuo je Thomas.

          The steward whispered, ' Ovdje smo čekali pravo vrijeme za djelovanje. Kapetan Smythe i njegov pratilac već neko vrijeme traže ovu dvojicu.  

          Thomas looked over he could pogledajte obrise Josepha Moorea i kapetana Smythea, navikli su na takav posao, isukanih mačeva. 

 

          'Now what are' što učiniti?' Pitao je drugi zamjenik.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_Drugi nožni podložak ispustio je nož iz Johnova vrata i okrenuo ga, "Pokreni se i progurat ću te."

          He pushed his face to kameni zid, vezao mu zapešća užetom, čvrsto mu začepio usta i zatim ga gurnuo licem naprijed na krevet.

          'Well, we' Imam samo jedan izbor, ubij ih i nastavi prema velškoj granici!'

          'Just go, let budimo i nećemo otkriti tvoj identitet,' povikao je John panično.

          He turned over and lifted sebe iz kreveta, sjedeći na rubu.

          'What about the patrols ? 'Bit će u lovu na nas.'

          'I'd rather riskiraj s patrolama nego se i dalje motaj ovdje. Nadamo se da su do sada prestali tražiti. Imamo dovoljno novčića, trebali bismo ići!'

          Agnes and Margaret grunted, čuvši nešto od onoga što govore. John se osjećao bespomoćno. Pretpostavio je da su Thomas i William otišli kući, a upravitelj i njegovi ljudi nisu se pojavili.

          The deputy whispered, ' Pa, kako ja to vidim, prokleti smo ako to učinimo i prokleti ako to ne učinimo. U svakom slučaju, ako nas uhvate, zamahnut ćemo. Radije bih riskirao s patrolama nego se usrao viseći na užetu.'

          I say, let's take van u pustoš. Vani je lopata.'

 

          Outside, the steward and njegovi ljudi dopuzali su do kolibe na dvadesetak koraka. mogli su vidjeti ulazna vrata, ali još uvijek skrivena tamom i dugom ljetnom travom. Thomas je shvatio da su stvari utihnule i zabrinuo se: 'Moramo nešto učiniti i to brzo!'

          'Patience,' said Kapetan Smythe leži pokraj njega, 'Postoji vrijeme i mjesto.' 

          'What do ya think oni će učiniti?' upita Thomas tiho.         

          Captain Smythe stared at the vrata.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          They all ducked their heads niže kad su se vrata otvorila i zamjenik se pojavio. Nervozno je gledao preko mračnih močvara tražeći bilo kakav znak da nisu sami. Zadovoljan se vratio unutra.

          'Now we've imaju problem, skinuli su maske, tko god je tamo sada zna njihov identitet, što ih čini daleko opasnijim.' šapnuo je upravitelj.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Da,' rekao je kapetan Smythe, 'ostavi još dugo i naći ćemo ih mrtve. Trebamo stjuarda skretanja.' Predložio je kapetan.      

          The steward turned to Thomas i prošaptao, 'Bio si tamo Thomas, objasni raspored.'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Thomas thought for a moment , 'Sklonište za životinje otvara se izvana u stražnjem dijelu kolibe. Ima dimnjak i kamin…. i potkrovlje.'

          The steward whispered to Thomas , 'Dobro, vrati se okolo i dođi do ulaznih vrata kao da ništa nije u redu, pozovi ih da znaju da dolaziš.'

          'Aye yer garce, hajde Williame, požurimo,« Thomas je počeo puzati kroz travu.

          'No William, you čekaj ovdje — naredi upravitelj.

          Thomas crawled backwards until it osjećao se sigurnim stajati, a zatim pokriven tamom, hodao okolo i počeo hodati do prednje strane kućice.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Thomas called out, ' AYEUP JOHN JESI LI TU? Ja sam Thomas, samo sam htio doći i uzeti svoj dobitak.'

          The local dogs started barking , koji nije naviknut na noćnu buku, čuli su drugi psi i nastavili repertoar traženja teritorija.

          The deputy, shocked by upada, prislonio svoj nož  na Johnovo grlo, podigao ga do vrata i šapnuo, 'Reci mu da si u krevetu i vidjet ćeš ga sutra. Nema smiješnog posla.'  

          'THOMAS I'M U POLUSNU, vidimo se sutra.'

          By this time Captain Smythe šuljao se oko bočne strane kolibe i stajao tik do vrata, Thomas ga je mogao vidjeti kako daje znak rukama kako bi ga nastavio govoriti.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Je li Agnes kod kuće, Johne?'     

          The deputy pushed the point svog noža u Johnova leđa.

          John grimaced and frowned, pokušavajući ne ispustiti zvuk. Slegnuo je ramenima, ne znajući što bi rekao.    

          The deputy leaned closer, "Reci mu da je još uvijek u dvorcu."

          ' NO Thomas, she's još u kuriji«.     

          Thomas knew he had to štalu, prišao je korak bliže vratima, 'Je li sve u redu, Johne? Djeluješ rastreseno.'

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ DOBRO SAM, SAMO UMORNO, TO JE ORL, MORAM SPAVATI!' John je imao zvuk panike u svom glasu.

          'Do ya' mind ako uđem i pričekam Agnes?'     

          'Probably not a good ideja, Thomas, mislim da bi ona večeras mogla ostati u dvorcu, tako da sutra ujutro može rano krenuti, ali reći ću joj da si zvao.'     

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Kapetan Smythe pogledao je Thomasa i dao mu znak da nastavi,

          'Aww come on John , isušen sam i dobro bi mi došlo pivo prije hoda kući.'

          The deputy, his face počevši pokazivati znakove ljutnje, 'Reci mu da uđe', šapnuo je.

          The other deputy, not očekujući ovakav rasplet događaja, izvadio nož iz korica spreman za tučnjavu. Imao je zabrinut izraz lica.

          'Don't worry . Skupit ćemo ga kao i ostalu trojicu i onda ćemo krenuti.'

          'I'm going da te oslobodim, otvori vrata i pusti ga unutra, ako bilo što pokušaš, ubit ću vas sve, počevši od slatke mlade stvari, razumiješ?'      

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_John je kimnuo, a zatim se okrenuo da mu dopusti da prereže trake.

          'Remember what I said «, prošaptao je, krećući se iza vrata na dohvat ruke i držeći oštricu u pripravnosti.

          They could both hear Thomas prišao vratima i kad je zamjenik pomislio da je dovoljno blizu, podigao je zasun i malo otvorio vrata kako bi se John pojavio.

          Captain Smythe took a step unatrag i svom snagom udario rub vrata. Zamjenik je mlatarao preko sobe, ali se brzo oporavio, održavajući ravnotežu, s oružjem u pripravnosti. U znak solidarnosti pridružio mu se i drugi zastupnik. Njih dvoje su bili toliko koncentrirani na vrata da nisu primijetili kako su Joseph Moore i stjuard ušli kroz vrata za životinje iza njih.

          John's heart was pounding. Osjetivši što se događa, krenuo je unatrag, popeo se preko kreveta pa do Agnes i njegove žene. Drhtao je dok im je povlačio čepove i pokušavao odvezati užad na njihovim zapešćima. 

          The steward allowed Joseph Moore ući prvi i ostao na vratima skloništa za životinje.

          Captain Smythe now entirely inside kućica je podigla svoj mač, 'ODUSTANI ČOVJEČE, STJERAN SI U ČUT I IZBROJEN SI!' Zamjenik, toliko fiksiran na čovjeka s povezom na oku, nije primijetio da je njegov partner stupio u sukob s drugim čovjekom iza sebe sve dok nije čuo zveket mačeva.

          Too late now, he pomislio je u sebi, bojeći se čovjeka s povezom na oku, koji je stajao ispred njega, i on je uključio svoju oštricu. Prebacio je težinu tijela na desno stopalo i bacio se, ali je kapetan Smythe zakoračio postrance i lako odbio napad, daleko vrjedniji mačevalac nego što je zamjenik zamislio.

          The captain yelled again, 'REKAO SAM ODUSTANI!  U IME KRALJA!'

          Thomas entered and looked around vrata i vidjeti kako John pokušava odvezati Agnesine užad. Klizio je uza zid, pokušavajući se ne približiti preblizu borbi iz blizine  koja se odvijala ispred njega. Nakon što se izvukao iz ozljede, potrčao je duž suprotnog zida do Agnes i počeo joj odvezivati užad, ali bila je prečvrsta.

          'Quickly 'usband! '      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          Margaret had a panicked voice , 'Brzo Johne odveži me.'

          Joseph Moore had become a dobar mačevalac, podučavao ga je kapetan u kraljevoj pukovniji. Vježbali su svaki dan, pa se lako mogao suprotstaviti drugom zamjeniku.

          Captain Smythe was quite a visok tip, i s povezom na oku izgledao je prijeteće. Nadajući se da će riješiti stvari bez krvoprolića, pomaknuo se ulijevo i podigao mač kako bi odbio još jedan udarac, ali ovaj put se suprotstavio, tjerajući zamjenika dalje unatrag. Zamjenik je, bojeći se najgoreg nakon što je doživio kapetanovo mačevanje, ispustio mač i podigao ruke.

          The captain raised his sword na njegov vrat i odgurnuo mač od njega, 'Dobra odluka,' rekao je samouvjerenim tonom.

          The other deputy seeing this slijedio ga je i odmaknuo se, također ispustivši mač. Joseph ju je polako podigao dok je držao svoju oštricu na prsima svog protivnika.

          At this point, William pojavio u golubarniku s vilama spremnim za bitku, popevši se s vanjske strane kamenog zida u golubarnik.

          Joseph, still holding his mačem, naredi poslaniku da prijeđe i suoči se sa zidom kraj vrata. "Kleknite i stavite ruke iza sebe, oboje", naredio je kapetan Smythe.

          The two deputies knelt in slamku, stavljajući ruke iza njih, dopuštajući Josephu Mooreu da ih veže zajedno.

          The steward walked over to zamjenici koji su još uvijek klečali, 'Kapetane Smythe, molim vas, otpratite ovo dvoje natrag u Haworth i stavite ih u zatvor dok ne odlučimo što ćemo s njima. Oh, i svakako ih pretražite.'

          'Will do your grace ,« odrezao je torbicu s zamjenikova remena i izvukao šaku novčića. Vidjevši što je kapetan Smythe izvukao iz torbice, stjuard je zakoračio naprijed, "Oh, ja ću to uzeti." Uzeo mu je torbicu iz ruke, "Sredit ćemo ugodnosti kasnije, dogovoreno?"         

          'Of course your grace .' 

          The Captain and Joseph tied užad oko njihovih vezova, dopuštajući im da hodaju ispred. Podigli su poslanike na noge, s još isukanim mačevima. Gurnuli su ih kroz vrata. Josip je zapalio baklju.

          'Come on Joseph, vratimo ovo dvoje natrag u Haworth. Dan je bio dug«, kapetan Smythe grubo je gurnuo zamjenika naprijed. Počeli su hodati prema Moorhouse Laneu. Joseph je slijedio stavljajući svoj mač u korice, s jednom rukom na baklji i jednim čvrstim stiskom na užetu.

          There was a chilly wind iznad močvara, a oblaci su se raščistili, dopuštajući svijetlom punom mjesecu da osvijetli put. Kapetan Smythe gledao je u zvijezde svojim zdravim okom; svjetlucali su poput dijamanata.

          The deputy turned his head da pogleda kapetana Smythea, 'Kako ste nas pronašli?'

          'We've been tražeći vas neko vrijeme, Charles Ferrers i Robert Ambrose službeno iz Baddesley Clintona, Warwickshire. Fawkes je bio taj koji te izdao, rekao nam je da bježiš u Wales. Vaši suzavjerenici su mrtvi. Provest ćeš ostatak svojih dana u londonskom Toweru ili gore, ali to nije na nama da odlučujemo.'

          Captain Smythe and Joseph Moore bili su bivši vojnici, a sada lovci na glave, djelujući u ime kralja Jamesa, kako bi pronašli sve katolike povezane s The Gunpowder Plot.

 

          By this time Agnes and Margaret je bila oslobođena. Agnes je potrčala na Thomasa, stežući ga svom snagom. Thomas je ispružio ruke i uhvatio je. Držala se i nije puštala. "Thomase, bila sam tako uplašena", šapnula je.

          'There, there wife , sve je gotovo.' Nježno ju je stisnuo da joj pruži malo utjehe. Pogledao je gospođu Hargreaves i Johna. Gospođa Hargreaves ga je pogledala i ohrabrujuće mu se nasmiješila. 

          John Hargreaves walked past, dotaknuvši ga po ramenu, 'Thomase, najbolje je da sada odvedeš Agnes kući. Moram obaviti neki posao.'

 

          Captain Smythe and the others polako povlačili uže držeći svoje zarobljenike napetima dok su išli uz brdo. Napokon su mogli vidjeti toranj kapelice na mjesečini. Njihovi zarobljenici su bili tihi, shvaćajući da su poboljšani i da sada moraju platiti cijenu.

          Arriving at the square they prošao pokraj Kings Armsa, a znak se vani ljuljao na povjetarcu stvarajući sporo škripanje po zahrđalom stupu.

          'Who goes there? ' Reče noćni čuvar.      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          'Who asks, tis Kapetan Smythe i prijatelj, vraćaju se s dvojicom katoličkih izdajica koje treba držati u zatvoru.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Onda si u pravu, slijedi me.      

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Vratit ćemo se ujutro po njih i vratiti se u London,' rekao je kapetan Smythe.    

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_'Dobro, ne idu nikamo.' Nakon što ih je zaključao, noćni čuvar je nastavio svoju ophodnju.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Good night ta ya čuvaru, nadajmo se da će sunce brzo izaći za tebe.' Stavili su svoje mačeve u korice. Kapetan i Josip uputili su se do svojih stanova u dvorcu. Zadovoljni što su zemlju oslobodili još dvojice katoličkih izdajica.

 

          Agnes let go of Thomas , zatim se okrenuo i pogledao Williama koji je još uvijek mahao vilama. 'William, tako si hrabar.'

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Thomas je zakolutao očima, 'Hajde Williame, idemo kući, siđi dolje i ostavi vile vani.'

          John put his arm around Margaret, nešto što nikada nije učinio, ali su ga traumatični događaji te večeri ponukali na to. 'Hajde ženo, idemo počistiti i otići u krevet.'      _cc781905-5cde-3194-8bad5-bb3b

         'Come Thomas, there's work obaviti ujutro'. Laku noć majko, laku noć tata. Vidimo se sutra nakon što posao u dvorcu bude gotov.' Agnes je krenula prema vratima.

          William appeared, 'Ya znaš da sam bio spreman napasti, zar ne Agnes? Da oni ljudi nisu sredili stvari, ja bih krenuo u akciju da te branim.'

          Thomas rolled his eyes, ali ovaj je put William to vidio. 'Znaš da bih imao brata. Bio sam spreman i htio sam.'

          'Of course, ya 'Bio je William, ti si najhrabriji.' Agnes ga je nježno dotaknula po obrazu i potom prošla kroz vrata. Thomas ga je slijedio, a zatim se osvrnuo i ugledao Williama koji se smiješio i izgledao ugodno zadovoljno.

          The three of them walked kući i dok su se približavali kućici primijetili su svjetlost koja je izvirala iz pukotina na kapcima.

          'Mother's awake. Sada smo spremni. Možda bismo prvo trebali poslati Agnes da je smiri?' William je predložio.  

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_Thomas se nasmijao zbog Williamova straha.

          'William, we' Samo ću se pretvarati da se ništa nije dogodilo, samo sam otišao pokupiti Agnes u dvorac da je dovedem kući. Ona ne mora znati za sve ostale.' 

          Excitedly William turned to Thomas . 'Što? Da smo heroji i da smo spriječili korake? Sutra će biti po cijelom selu, pogotovo kad ljudi uđu u selo.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_'Gledaj, Williame, što manje mama čuje o ovome, to bolje.

          Agnes smiled, thinking how smiješno je bilo to što su se dva odrasla muškarca još uvijek užasavala svoje majke.

          The dog, still laying pored svoje hladne, mirne prijateljice čuo je korake prije Margery i počeo režati i pokazati zube.

          Still spooked by the events večeri. Margery je ustala i otišla do stražnjeg dijela kućice, 'Što je curo? Drugi se vratio? Uhvatite ga.'

          'Mother, it's us .' Pas je zacvilio kad je čuo Thomasov glas i potrčao do vrata, koračajući naprijed-nazad i pokušavajući pogledati ispod. Zalajao je, pa opet zacvilio. Margery je prišla vratima, podigla zasun; pas je jurnuo prema Thomasu.

          'Thomas, William, gdje si bio? Bio sam bolestan od brige, dogodila se strašna tragedija, pas, jako mi je žao.'

          Thomas reached down and patted pas, 'Gdje je drugi?' Pitao je navikao da ga oboje pozdravljaju kad dođe kući.      

          'That's what I been pokušavam reći, dogodila se smrt! Dva lovca na bonbone u krčmi te noći, vratili su se gledajući 'fer ya'.

          Thomas, immediately saw the tijelo leži na zemljanom podu prekriveno lanenim pokrivačem, vidljive mrlje krvi.

          'Mother, are ya u redu?' Thomas je prišao i zagrlio je.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          She put her face in ruke i počela plakati,   

          'Thomas, it was grozno! Pas, ubili su ga.'       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          'Come now, sit uz vatru,« Thomas ju je odveo do klupe i podupro je dok je sjedila.

Agnes je ušla, a zatim se ukočila, podigavši ruke na lice u šoku.     

          William followed noticing the body i vidio kako njegov brat tješi njihovu majku. Zastao je, 'Jesi li dobro majko?' Prošao je pokraj Agnes do tijela koje je ležalo na sredini poda.

          The dog who had been stojeći na straži nad njim, zarežao je.

         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_William je podigao pokrivač da pogleda, ispustio ga i odmah okrenuo glavu. Mirno je prošao pokraj Agnes, vratio se vani; kleknuo na sve četiri u dugoj travi, znajući što će uslijediti. Pripremio se za to, opetovano gutajući višak sline, a onda mu je želudac počeo pumpati unutra i van i mješavina večernjeg piva i jutrošnjeg potapa se probila gore, dizao se, činilo mu se kao da ne može dovoljno otvoriti usta . Došao je u mlazu goruće tekućine koja mu je pekla stražnji dio grla. Zakašljao se, zastenjao i želudac mu se još jednom udubio, spreman za sljedeći napad. Opet se uzdignuo, pokušavajući ispljunuti gađenje iz usta. Pas je, čuvši komešanje vani, izašao istražiti. Prišla je i počela lizati Williama po licu kao da se radi o igri. 

          He spat out the remnants iz usta, a zatim obrisao bradu o rukav. William je udahnuo, ponovno pljunuo i kleknuo, nadajući se da više neće doći. 

          Agnes had come to her osjetila i pridružila se Margery na stolcu, 'Da' dobro gospođo Rushworth?'         

          'Agnes, you stay ovdje s majkom, 'jer se moram brinuti za stvari.'  

          Agnes put her arm around Gospođa Rushworth dok je Thomas, čuvši zvukove, izašao van vidjeti svog brata. Kad je izašao, William je još uvijek bio na sve četiri.

          The dog was sitting upright osim njega.           _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ 

          Embarrassed, William stood, 'Hvala' brate. Jutros sam sigurno pojeo odvratnu zdjelu porcije.'

          The dog returned to lay pored svog druga. Njušila mu je lice i cvilila, nadajući se reakciji, ali nije je dobila. Cvilila je i stavila bradu na šape pokraj njega.

          Thomas and William lifted the pokrivač, i oboje su se okrenuli jer je momkovo lice bilo otkriveno. Bio je to okrvavljeni, unakaženi nered lica, duboki tragovi zuba, potamnjela crna rupa na mjestu gdje je prije bio nos.  Njegov vrat, otvorena, iskrivljena gomila unakažene kože, duboki tragovi ugriza i zgnječenu adamovu jabučicu koja mu se zarila u dubinu grla.

          They lifted and spread out pokrivač pokraj neprepoznatljivog leša. Podižući ga za glavu i noge, stavili su ga na vrh. Thomas je okrenuo drugu polovicu deke, tako da je bio potpuno pokriven.

          The dog stood, eyeing što se događalo. Nije joj se svidjelo što se drugi miješaju i režala je na leš.   

          'Quiet dog,' vikao je Thomas.

          The dog stood down, još uvijek zainteresiran, ali popustljiv i odan. Nastavila je sa zanimanjem promatrati .

          They picked it up, Thomasa za ramena i Williama za noge, William je hodao unatrag noseći beživotnu ukočenost do kolica. Bez ceremonije su ga ubacili i gurnuli kolica niz Marsh Lane. U podnožju brežuljka zaustavili su se i povukli kolica prema zapadu preko neobrađenog polja, a zatim do prirodne močvare na susjednom imanju. William je uzeo lopatu iu mraku iskopao duboku rupu koja se stalno punila vodom. Stavili su leš u rupu i gurnuli ga ispod crne površine. Kako je potopljen, mali mjehurići su se počeli skupljati.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Thomas held the shovel on tijelo, gurajući ga prema dolje, kako se ne bi ponovno pojavilo, dok je William lopatom ubacivao treset i blato natrag u rupu na vrhu, tapkajući ga stražnjim dijelom lopate. Thomas je stajao na uznemirenoj zemlji. Pogledao je Williama na mjesečini i obojica su pljunula na grob.

          After they had dispensed with leša, Thomas i William su se vratili u kućicu. Margery i Agnes još su sjedile na klupi i prepričavale traumatične događaje tog dana. Agnes je zagrlila Margery da je utješi.

          Thomas, saddened by seeing majka i Agnes, tako izbezumljene, spremale su se nešto reći sve dok nije ugledao psa koji je prišao i legao pokraj smotuljka u stražnjem dijelu sobe.

          He walked over and bent dolje, počešao psa iza ušiju, gledajući u smotuljak, beživotnog psa, čija je njuška virila iz lanene plahte. Zgrčio se pred mrljom krvi.

         Thomas was saddened by its parting . 'Bio je dobar pas.'

          'Aye, he was ,« rekao je William, suzdržavajući se, ali osjećajući oštru bol tuge koja mu raste u dubini grla. William je zgrabio jedan kraj smotuljka, Thomas drugi. Dok su izlazili, Thomas je upalio baklju, a William je zgrabio lopatu. Drugi pas slijedio ga je iza.

          Thomas lit the way. Preko stabla u polju gdje su se psi voljeli odmarati u hladu za vrijeme žetve.

          William started digging a deep grave, 'Nijedno stvorenje te neće ometati, prijatelju.'

          Thomas put the torch in zaglavio stablo i pomogao Williamu da nježno podigne smotuljak i stavi ga u rupu, ispunivši ga, ne govoreći ništa, ali oboje su osjećali oštru bol koja raste u dubini grla koju nisu mogli progutati.          

          Thomas started walking back to koliba, baklja u ruci. William ga je slijedio, a zatim se okrenuo pokušavajući da mu glas bude što uzvišeniji, 'Hajde curo.'

          The dog whined, turned daleko, otpuzala na uzdignuti brežuljak, jednom zaokružila, legla i stavila bradu na šape. Tu je i ostala.

          William followed Thomas. Vrata su još bila otvorena i Thomas je dopustio bratu da prvi uđe.       _cc781905-5cde-3194f38bad3b

          Margery stood, as did Agnes, koja je prišla i zapalila vatru. Osvrnula se i vidjela kako Thomas ulazi kroz vrata, okreće se i zatvara ih za sobom. Okrenuo se i pogledi su im se sreli. Nisu rekli ništa, ali su bili utješeni prisutnošću jedno drugog. 

 

          By the time the cock zakukurikavši, Agnes je već počela trčati prema dvorcu. Kad je stigla, ostale su sluškinje pripremale lordov doručak, Johnny Nutter je pekao kruh, ali kuharica je bila odsutna. Uzdahnula je s olakšanjem, a zatim otišla do smočnice i uzela sastojke koji su joj bili potrebni za početak miješanja.

          A few minutes later, vrata su se otvorila i kuhar je odšepao unutra. Ništa nije rekao, a zatim šepajući krenuo prema štapu za bičevanje.  Agnes se namrštila i tužno spustila pogled, mora da je vidio da kasnim, pomislila je. Svi su u kuhinji utihnuli dok su ga gledali kako polako uzima štap i okreće se prema Agnes. Ipak, nije rekao ništa.

          She was shocked. Lice mu je bilo u haosu, imao je modricu na oku, a usna mu je bila rasječena i krvarila je. Zakoračio je prema Agnes, a zatim podignuo koljeno i slomio štap za bičevanje bacivši ga u vatru. Agnes i ostale sluškinje radoznalo su se zurile.

          The cook limped to the stol i počela pripremati doručak.    

         Agnes poured the desired amount of začine u zdjelu s brašnom i vodom i počeli miješati. Pogledala je naprijed i nasmiješila se.

 

          Back in London Charles Ferrers i Robert Ambrose bili su počinjeni, suđeno im je i osuđeni na smrt zbog izdaje. Nešto kasnije vukli su ih za konjima po ulicama Londona do Westminster Yarda gdje su ih objesili, vukli i raščetvorili. Kapetan Smythe i Joseph Moore bili su prisutni.

Cover of paperback and ebook Red Winter Journey
Facial picture of William Rushworth from novel Red Winter Journey

 England, 1642. When bloody civil war breaks out between the King and Parliament, families and communities are driven by different allegiances. Red Winter Journey is a sweeping tale of adventure and loss, sacrifice and love, with a unique and
unforgettable story of a boy becoming a man at its heart. England, 1642. When bloody civil war breaks out between the King and Parliament, families and communities are driven by different allegiances. Red Winter Journey is a sweeping tale of adventure and loss, sacrifice and love, with a unique and unforgettable story of a mother’s love for her son at its heart. A historic journey of twists, turns and a dash of spirited passion.

Cover of Novel Dream of Courage: Facing Fear Head On

The Rushworths are poor, hungry tenants of the Puritan Jasper Calamy, of Haworth manor, and scratch out a living tending a few sheep,  spinning and weaving wool on put out from passing clothiers. Young  Robert Rushworth and John Rushworth leave home and stumble across a  way to make their fortune, in the Briggate in Leeds. Pursued by John Wilding, a brogger and brute
of a man, with no manners or decorum, typical of the ‘lower sort’ of the time.  Smythe, the local tavern keeper, has many secrets and with a hidden  past, sends Robert to The Haven, to Captain Girlington of 'The Pearl'. Will Robert escape before it's too late? Will he hang? Will Robert and Ursula ever be together?

bottom of page